Ilački leksikon - slovo B

"Baciti ključ" - izraz koji označava ključanje(proviranje) neke tekučine ili kuhanog jela.

Baba-Greca - vještica koja živi u bunaru. Nas su plašili kako se ne bismo nadvirivali nad bunar i tako upali u njega.

Baba-Roga - vještica koja živi na tavanu. Obično se krije iz dimnjaka. Meni uzrok mnogih nelagodnosti kada je trebalo ići po mraku na tavan.

Babić - izumrlo ilačko prezime. Ja se osobno sjećam Ilije Babić (1910.-1990.). Živio je u kuću u kojoj danas živi Željko Ozdanovac. Dva puta se ženio. Njegova druga žena je jednom prilikom izjavila kako joj je pokojni prvi muž bio “dobar kao kruh, ali je ovaj drugi kao kolačić”. Od toga mu je ostao nadimak.

babinje - darovi novorođenčetu i rodilji u babinama. Kod nas je to obično novac ili zlato.

Bačić - ilačko prezime. Danas u selu živi samo Mijo Bačić

Bačinac - izumrlo ilačko prezime. Ne znam za neke povjesno zabilježene osobe.

Bačinović - izumrlo ilačko prezime. Ne znam za neke povjesno zabilježene osobe.

bačkovi - crveni luk u cvatu. Bačkovi nastaju kada luk ode u prorast.

bačva - bačva je zatvorena posuda većih dimenzija za čuvanje tekućina (najčešće vina). Tradicionalne bačve su drvene sa željeznim obručima. Obrtnik koji izrađuje bačve je bačvar.

badava - (turski jezik: bedava) - besplatno, uzaludno.

Baderović - izumrlo ilačko prezime. Ne znam za neke povjesno zabilježene osobe.

badža - (turski jezik: baça - „dimnjak”). Otvor, rupa na krovu ili zidu kroz koji izlazi dim ili ulazi svjetlost. Kod nas se još kaže i zabat (zabat u širem smislu pojma označava svaki trokutasti završetak uže strane neke zgrade).

bagra - (engleski jezik: bugger). Najgori soj u društvu; ološ, šljam

bajbok - (njemački jezik: bei Wache - pod stražom). Zgrada ili kompleks zgrada u kojima se služe kazne; buhara, ćuza, haps, hapsana, pržun, rešt, zatvor.

Bajić, Slobodan - Paja - Narodni heroj iz drugog svjetskog rata. Rođen je 1916. godine u Banovcima (Šidskim), a poginuo na cesti Zvornik-Tuzla 1943. godine. Za narodnog heroja proglašen 1952. godine. U vrijeme dok sam ja išao u osnovnu školu (1979.-1987.), škola se zvala “Osnovna škola Slobodan Bajić Paja”. Ne znam kada je dobila taj naziv, niti kada ga je izgubila.

Slobodan Bajić Paja

bakandža - (mađarski jezik: bakancs, bokkancs) - teška okovana cipela; cokula, gojzerica, okovanka

bakćati se - miješati se u što bez odgovarajuće sposobnosti, pačati se

bakšiš - (turski jezik: bahşiş) - novac koji se daje kao nagrada za trud preko cijene usluge, napojnica

balav - onaj koji je mlad i neiskusan, nezreo, zelen

balavurdija - mladi ljudi koji su neprilagođeni građanskim normama ponašanja

Baličević - ilačko prezime. U selu postoji više obitelji sa tim prezimenom. 

Baličević, Marko - rođen je 17.7.1894. u Ilači od oca Ivana i majke Anke rođene Mađarević. Za svećenika je zaređen 29.6.1919. u Zagrebu. Odlikovan je civilnim odlikovanjem ”jugoslavenska kruna V. stepena” (10.2.1930. godine). Umro je 7.9.1953. kao župnik u Starim Jankovcima u 60. godini života, a pokopan je na groblju u Starim Jankovcima.

Marko Baličević

Baličević, Mato - svečenik, rođen u Ilači 16.10.1912. od oca Antuna i Marija rođene Čurčinac. Imao je “Mladu misu” u Ilači 4.7.1937. godine. Pobolijevao je od tuberkuloze, te je poslan u Novi Marof da bi bio duhovnik bolnice. Ništa mu nije pomoglo. Vratio se kući, strpljivo podnoseći bolove. Umro je u Ilači 26.2.1942. na rukama svojih roditelja. Pokopan je uz kapelicu na groblju u Ilači.

Mato Baličević

Baličević, Stajka - "Učiteljica Seka", kako smo je zvali, bila je učiteljica nižim razredima u osnovnoj školi u Ilači. Rođena je u Ilači 1928.. Mislim da se nije nikada udavala. Iz jedne veze je dobila sina Krunoslava. Umrla je 2018. i pokopana je na seoskome groblju u Ilači.

Stajka Baličević

Balić - Ilačko prezime. U selu postoji više obitelji sa tim prezimenom.

baljezgati -  govoriti gluposti; lupetati, trabunjati

bandera - (talijanski jezik: bandiera - zastava, stup na koji se vješa zastava). Drveni električni ili telegrafski stup.

bangav - hrom, ćopav, sakat

bânka - izraz za sitan (mesingani) jugoslavenski novac. Bânka (10 para), dvobanka (20 para) i petobanka (50 para ili pola dinara). Omiljen novac nas djece prilikom klikeranja, kada je bila zamjena za izgubljeni kliker u igri.

sitan jugoslavenski novac (bânke)

banka - u selu je postojala poslovnica “Jugobanke”. Bila je otvorena 1988. godine (vidi OVDJE), a zatvorena 1991. godine (vidi OVDJE)

Banovci (Šidski) - Selo nastalo na mjestu sela Forovac. Stariji je naziv “Novi Banovci”, pa “Šidski Banovci” i danas “Banovci”. U selo je, gotovo u isto vrijeme kao i u Ilači, doselilo njemačko stanovništvo sa područja Bačke (druga polovina XXIX stoljeća). U Ilaču su doslelili katolici, a u Banovce protestanti. Odlaskom nijemaca 1944. godine u selu ostaje samo pravoslavno žiteljstvo srpske nacije. U vrijeme moga školovanje u osnovnoj školi, išli smo u banovački PIK raditi razne sitne poslove, a oni su nam plaćali nešto novca koji smo štedjeli za razne ekskurzije. Sjećam se da smo išli okopavati soju, brati hmelj, čistiti kukuruz (šuškati). Za njih smo savijali male žićice za soju. Škola nam je bila zajednička; Ilača- “A” razredi, a Banovci (Šidski i Vinkovački) “B” razredi. Negdje pedesetih godina XX stoljeća u Banovcima je bilo kino, pa su mnogi tada mladi stanovnici sela išli onamo gledati filmove. 

karta Banovaca i Ilače iz 1781-1783, sa imenom sela Forovac

banuti - iznenada se pojaviti ili doći

bare - voda koja se zadržava u udubljenju na površini zemlje, bez stalnog izvora napajanja; lokva vodoplavno, podvodno zemljište; blato. Na raznim starim kartama vidljivo je da je oko našega sela, a i u selu bilo puno takvih bara. Ja se sjećam “Bara” iza “Vodice” na kojim su danas kuće (dio Radićeve i Ljudevita Gaja). Tu smo se znali igrati kao djeca, ali i vozati se čamcem (koritom za šurenje svinja) po kanalu u Gajevoj ulici koji je danas suh.

ilačke bare na karti iz 1781-1783

bariti - udvarati se djevojci, pridobivati njezine simpatije.

Barišić-Ružić, Mijat - nekadašnji pedagog u osnovnoj školi u selu. 

barjak - (turski jezik: bayrak) - platno simboličkog značenja, određenih kombinacija boja i znakova; bajrak, zastava, stijeg. Nekada je bila obaveza da se za svaki državni praznik u Jugoslaviji postavljao barjak.

barok - (talijanski jezik: barocco, španjolski i portugalski jezik: barrucco, berrucco, francuski jezik: baroque). Europski umjetnički stil od kraja 16. do pol. 18. st. (nasljeđuje renesansu i razvija se u rokoko, traje sve do pojave klasicizma), dekorativan, raskošan, nakićen detaljima, nemirnih oblika i izraza, s brojnim kontrastima svjetla i tame. Porušena ilačka grobljanska kapelica je bila izgrađena u baroknome stilu i obliku četverolista.

danas porušena kapelica na groblju

basamak - prečka na ljestvama. U širem smislu, svaka stepenica.

Basarić - ilačko prezime. Pamtim oca pokojnog Pave Basarića, Marka. On je bio šuster (obućar) i popravljao je cipele ljudima u selu.

baščica - cvjećnjak ispred kuće u dvorištu.

baška - (turski jezik: başka). Poseban, odvojen.

batinica - Širokolisni rogoz. Biljka koja raste po kanalima. Nekada je, kada bi je zapalili, služila kao sredstvo za tjeranje komaraca. 

batinice u kanalu

bauk - u narodnom vjerovanju neodređena prikaza od koje hvata strah, ono što zastrašuje; sablast

bauljati - nesvjesno se kretati hodajući neravnomjerno i ne održavajući smjer

Bazlamača - (turski jezik: bazlamaç) - vrsta ispečenog tijesta s jajima i sirom; slijevka, uljevuša, zlevka

bȅganje - Način trčanja u svrhu bježanja. 

Beinstingel - izumrlo ilačko prezime. U selo su doselili iz Nijemaca.Ne znam za neke povjesno zabilježene osobe. Beinstingeli su se raselili po Njemačkoj i Austriji.

bekeljiti se - plaziti jezik

Bencek - ilačko prezime. U selu je još jedna kuća sa tim prezimenom. Pokojni Franjo Bencek je bio jako angažiran oko NK "Sremac" iz ilače. Mislim da je bio i trener istoga.

bećar - (turski jezik: bekār - neženja) - mlađi neženja, momak, samac, veseljak, sklon piću, jelu, veselju i ženama; bekrija, lola

bećarac - (turski jezik: bekār - neženja), vedar pučki napjev, često razuzdan. Izvodi se u svatovima, ali i u drugim veselim prigodama. U izvođenju vodećega glasa izmjenjuju se pjevači solisti, a prate ih pjevačka skupina i pučka glazbala (prije gajde, danas tambure). Bećarac je i danas omiljeni tradicijski napjev s pomoću kojega se uspostavlja komunikacija te izražavaju misli i osjećaji koje se ne pristoji izricati običnim govorom. Tipičan je za područje Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke. Naši Ilački su "Da zna dika gdje je staza prika, od Ilače pa do Tovarnika" ili onaj "Ilača je varošica mala, šest kirbaja u godini dana".

Begejci - Logor Begejci bio je centar za zatočenje osoba hrvatske nacionalnosti s područja zahvaćenih ratom u Hrvatskoj 1991. godine. Nalazila se u Begejcima (današnji naziv mesta je Torak ) kod Zrenjanina.

popis ilačana koji su bili u logoru Begejci

Benić - ilačko prezime. Benićevi su doselili iz sela Davor godine 1952. Nekada velika obitelj (braća: Nikola, Antun, Karlo, Marko i Stjepan, te sestre: Marija, Kaja i Manda), danas se svela na dvije kuće.

bent - ivica kanala

Bernhardt - izumrlo njemačko prezime. U selo su doselili i Palanke (Bačke Palanke). Ja se sjećam Katarine (1901.-1977.), seoske babice. Mi smo je zvali “teta Roda” i živjela je na više mjesta u selu, ali zadnje joj je bilo podstanarstvo kod Matićevih u ulici S. Radića 53. On je mene porodila, kao i mnoge druge u selu. Tada je rijetko koja trudnica išla u bolnicu da se porodi, nego je rađala u kući. Katarina je imala brata Andreasa Hornung (mi smo ga zvali “deda Andrez”). Preživjela je rat i poraće najvjerojatnije zbog zanata babice koji je imala, iako je prošla logor “Krndija” gdje ja zaglavilo podosta seljana.Imala je dvije kćeri (Marija i Barbara). Od Bernahrdta je bio i jedan seoski mesar (Simon, 1920-1959)

Katarina Bernhardt

Bertić - izumrlo ilačko prezime. Njihovi potomci žive u selu, ali nisu Bertić. Ja se sjećam dvije kuće; Marka i Ivana. Marko (1920.-2006.) je bio oženjen Mandom (1921.-2008.) i imali su dvije kćeri, koliko znam Marija i Manda. Baka Manda Bertić je nekada davno imala ključ od “Vodice” i zvonila je pred oluje. Ivan Bertić je bio seoski “brico” (brijač i frizer), a njegova žena Slavica je bila krojačica. Kod Ivana smo išli na šišanje kada smo bili mali.

Marija i Manda Bertić na prvim VK jesenima

Bertić, Josip - rođen je 24.12.1864. u Ilači od oca Franje i Katarine rođene Mihaljević. Za svećenika je zaređen 5.7.1890. u Đakovu. Bio je župnik u Gibarcu, Petrovaradinu i Sremskim Karlovcima gdje ga je dočekala smrt. Umro je 3.5.1936. u Sremskim Karlovcima u 72. godini života i 46. godini svećeništva (od toga je 16 godina bio u Sremskim Karlovcima). Više o njemu pročitajte OVDJE.

Bešlić - ilačko prezime. U selu je samo jedna obitelj sa tim prezimenom.

Bešlić, Ivan - Ilački župnik od 2000. do 2003.. Rođen je 24.8.1959. godine u Gorjanima. Za svećenika je zaređen 29.6.1985. u Đakovu. Prije Ilače bio je župnik u Srijemskoj Kamenici i upravitelj župa u Beočinu i Ćereviću. Iz Ilače odlazi biti župnik u Koški pored Našica. Danas je svećenik u Mikanovcima.

Ivan Bešlić

Bešlić, Milan - ilački nastavnik fizike i tehničke kulture u osnovnoj školi u selu. Rođen je 1947., a umro 2006. godine.. Bio je oženjen Marijanom Lukačić.

Beuk  - izumrlo prezime. Jedina osoba koja je nosila to prezime bila je Marija Beuk. Ona je bila nevjenčana supruga Slobodana “Baje” Brankovića i živjeli su u nekadašnjoj Abtovoj kući, preko puta “Vodice”. Sjećam se jedne anegdote sa njom. Pjevački zbor je na “Vodici” uvježbavao pjevanje i pjevali su “Zdravo Marijo”. Nešto nije otpjevano kako treba i svećenik je pitao “Tko je otpjevao zdravo Marijo?”- “Ja Marija Beuk” - odgovorila je.

Bezecirano - zauzeto

Biber (crijep) - (njemački jezik: Biberschwanz: dabrov rep). Građevinski crijep zaobljen s jedne strane, s izbočenjem kojim se drži za krovnu konstrukciju.

biber crijep

Big Line Studio - obrt za grafički dizajn, vlasnik Luka Petričević. Studio posluje od 26.11.2018. godine. Studio uređuje stranicu Ilačke župe. 

Bilandžija - ilačko prezime. U selu postoji jedna obitelji sa tim prezimenom.

Bilandžija, Hermina - je bila djevojački Bruner (kći Roberta i Ankice). Udala se za Iliju Bilandžiju iz Ilače, ali su živjeli u Vinkovcima. Radila je kao učiteljica u seoskoj osnovnoj školi. Mlada se razboljela i umrla.

Bilić, Vedran - Trenutni svećenik u Ilači. Rođen je 1982. godine u Slavonskom Brodu. S obitelji je živio u Župi bl. Alojzija Stepinca. Na preporuku tadašnjeg župnika Ivana Lenića krenuo je putem svećeništva te je 2015. zaređen za svećenika. Neko je vrijeme bio u misijama u državi Peru. Postao je ilačkim župnikom 2020. godine.

Vedran Bilić - slika sa njegove Mlade mise

Biondić, Katarina - bila je ilačka župna suradnica za vrijeme svećeniče službe velećasnog Vjenćeslava Hošćeka u selu. Bila je poznata pod nadimkom “Teta Kuma”. Rođena je 25.11.1922. u brojnoj obitelji Kokanović u Gundincima. Sa suprugom Mijom Biondićem se vjančala 14.2.1945. godine. Muž joj je umro mlada, a ona je kao udovica othranila svoja dva sina radeći u pošti u Slavonskom Brodu. Kada je kao poštanska činovnica stupila u mirovinu, otišla je pomagati  Vjenćeslavu Hošćeku, bivšem brodskom kapelanu, na župama Račinovci, Ilača i Babina Greda. Zajedno sa župnikom Hošćekom u Babinoj Gredi je doživjela zločinački napad na župni dvor. U tom je napadu zlostavljana kao i župnik. Ostavila je dubok trag u našem selu svestrano pomažući u radu i napretku duhovnog života u selu. Umrla je 26.10.2008. godine u Križevcima kod svoga sina Zvonimira. Pokopana je pored njezinoga pokojnoga sina Marjana u Osijeku na groblju sv. Ane.

Teta Kuma sa ilačkim djevojkama - ženama

Biri-biri-birke - uzvik za dozivanje gusaka.

birtija - (njemački jezik: Wirthaus: gostionica) - krčma, gostionica

Bittner - izumrlo njemačko prezime. Bili su poznati seoski tesari. Josef Bittner je bio seoski sodar (pravio sokove i soda-vodu). Bittneri su u Ilaču doselili iz Aljmaša. Ilačkih Bittnera ima u SAD-u. Više o obitelji Bittner pročitajte OVDJE.

Blace - prognaničko naselje koje se nalazilo na ulazu u Rokovce. Ovo naselje izgrađeno je 1993. godine donacijom Njemačke i u njemu je bilo 250 objekata s 500 stambenih jedinica, gdje je boravilo i do 2500 prognanika. Nakon zatvaranja naselja dana 12. rujna 2012., državni ured za prognanike i izbjeglice, darovao je montažne kućice koje su bile u ispravnom stanju raznim udrugama te sportskim i kulturnim društvima. 

blago - stoka, marva

blagoslov motora - bilo je okupljanje motorista na našem svetištu. Slično kao i biciklisti, imali su svetu misu na svetištu, a potom druženje. Ne znam točno koliko je bilo tih blagoslova, ali su sigurno bili 2012.-2014. Ovdje možete vidjeti snimke blagoslova iz 2013. i 2014. godine.

blagoslov kuća - nekada se vršio poslije Sveta tri kralja. Tada su svečenik, zvonar i ministranti obilazili kuće, isto kao i danas. Dok bi svečenik molio, zvonar bi na vratima kredom upisivao godinu i GMB (Gašpar, Melkior i Baltazar). Slika ispod je nastala kasnih 1970-ih kada se velečasni Hošček i deda Đura Bubalović išli u blagoslov kuća.

Velečasni Vjenceslav Hošček i deda Đura Bubalović

Blašković - ilačko prezime. Danas u selu ima jedna obitelj sa tim prezimenom.

Blažić - ilačko prezime. Danas u selu ima jedna obitelj sa tim prezimenom.

blažujka - je šperploča izrađena najčešće od brezovog, topolovog ili bukovog drveta, na čiju je površinu obostrano nanesen fenolni film odnosno folija. Kvalitet ploče zavisti od gramaže same folije. Najveća primjena blažujke je u graditeljstvu, najviše za oplate. Takođe se koristi za podove u utovarnom prostoru kamiona.

blentav - udaren, šašav, lupnut, zalupan, budalast, čuknut, vrtoglav, sumanut, sulud, zavrnut, benast

bluza - (njemački jezik: Bluse). Gornji dio ženske odjeće obično do pasa (bluza bez rukava; bluza na kopčanje).

bljuzgavica - otopljeni snijeg na pločniku.

bogarati - spomenuti/spominjati Boga u kletvama; psovati Boga

Bokšić - selo sjeverno od Ilače. Povezani smo obiteljskim vezama sa tim selom.

bon - za kupovinu benzina i dizel goriva bio je dopunsko sredstvo, ili vaučer, koji je od 1982. do 1984. godini korišten kao obavezno ograničenje za kupovini naftnih derivata na cijelom području SFR Jugoslavije, od strane jugoslavenskih građana u vrijeme ekonomske krize. Dana 5. 10.1982. g. donesena je odluka o dodjeli bonova za benzin i dizelsko gorivo. Svaki putnički automobil imao je pravo na 40 litara benzina mjesečno. U školama je radi štednje uveden sat od 40 minuta. Vlada nestašica kave, deterdženta, ulja i kozmetike. Uvedeni su i kartoni za plin.

neki od primjeraka bonova za gorivo

Bon - ilački izraz za crijep. Po kvaliteti je oduvijek na glasu bio crijep „mali i veliki bon“. Bon se zove po Nijemcu Stjepanu Bohnu, prvome vlasniku tvornice opeke i crijepa. Bohnovi su od 1866. godine posjedovali tvornicu u Velikoj Kikindi u Banatu, koja je kasnije prerasla u veliki koncern, jedno od najvećih ciglarskih poduzeća u Ugarskoj. U obiteljskome vlasništvu bile su i tvornice u Žombolju, Bekeščabi, Budimpešti, Vinkovcima (1923.), Novome Bečeju i Bedekovčini (1938.).  Tvornica je proizvodila crjepove modela Bohn 253, 333 i 444. Isti modeli crjepova proizvodili su se i u njihovoj tvornici opeke u Vinkovcima. Zbog lošije gline, kakvoća vinkovačkog crijepa bila je nešto slabija. Obitelj Bohn je pred kraj Drugoga svjetskog rata otišla u Njemačku . Druga vrsta crijpa je bio biber crijep.

Bon, sinonim za crijep

Borić - izumrlo ilačko prezime. Ne znam za neke povjesno zabilježene osobe.

Boris (kanal) - kanal južno od sela. Proteže se od Đeletovaca do Tovarnika i dalje prema Ilincima u Srbiji. Najveći kanal u našem selu.

Boris kanal

Boromejski, Karlo - svetac Katoličke Crkve. Rođen u Aroni (Italija) 1538., a umro u Milanu (Italija) 1584. godine. Za sveca je proglašen 1610. godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bit će proglašen zaštitnikom od zaraznih bolesti. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto do danas. U selu, ispred Živkovićeve kuće, postoji poklonac sv. Karlu Boromejskom izgrađe početkom XIX stoljeća. Više o pokloncu, pročitajte OVDJE.

Boso - trgovački lanac iz Vinkovaca. Trenutno jedina trgovina u selu.

bostan - (turski jezik: bostan - lubenice i dinje) mjesto gdje rastu dinje i lubenice.

Božić - gotovo izumrlo ilačko prezime. Godine 1991. u Svinjarevcima je poginuo hrvatski branitelj Josip Božić “Đango”.

Božić Ana - časna sestra. Kada se zaredila uzela je novo ime Emanuela. Rođena je 29.11.1936. od oca Mate i Mande rođene Iskrić. Doživotne je zavjete položila 1966. godine. Jedina slika oltara u porušenoj šupi na "Vodici" je njezina slika, kao i dijela Radićeve ulice. 

oltar u porušenoj špilji na "Vodici"

ulica Stjepana Radića

brabonjak - izmet sitna zrnata oblika (koji ostavljaju ovca, koza, i sl.)

bradva - (staroslavenski jezik: brady) - tesarska sjekira široke oštrice; tesla

Brandelik - izumrlo njemačko prezime. U Ilaču su doselili iz Bačke Palanke. Godine 1940. u selu je postojao obućar Michael Brandelik i  krojač Jakob Brandelik. Ilačkih Brandelika ima u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.

Jozef Brandelik (1877-1946)
u uniformi Austro-ugarskog pješaka

Branković - izumrlo ilačko prezime. Obitelj Branković je došla sa Ivanaca (ako se ne varam). Bilo ih je više u kući, ali ja pamtim samo Slobodana (znao sam ga po više nadimaka: “Baja” i “Lule”). Živio je u nekadašnjoj Abtovoj kući (preko puta “Vodice”) sa nevjenčanom suprugom Marijom Beuk.

kuća Sobodana Brankovića slikana 1987. (izgrađena 1934.)

bravar - zanatlije šire metalske struke. U našem su selu prije Domovinskog rata bila dvojica: Marin Hajošević i Stjepan Karalić. Izrađivali su razne predmete od metala, najčešće kapije.

brenovanje - stari način oblikovanja kose u vrijeme nakon prvoga svjetskoga rata, kada je počela ulaziti u modu kraća ženska kosa. Postupak je otprilike slijedeći: alat za breniranje (brenajzl) zagrijava na žaru, potom se stavlja na novinski papir, kada papir prestane žutjeti znači da je temperatura brenajzla optimalna da se sa njim hvataju pramenovi kose. Na taj način kosa dobiva valovit izgled.

alat za brenovanje i izgled ženske kose (slika sa neta)

breskorka - velika i ukusna bundeva, misirka. Najljepša je u pitama, a jede se i pečena u rerni.

breskorka

Bretschak - izumrlo njemačko prezime. U Ilaču su doselili iz Novog Sela- Sotin. Ilačkih Bretschaka ima u Austriji.

Bretträger - izumrlo njemačko prezime. Nema informacija o njima.

brico - brijač. U selu je bilo nekoliko brijača. Ivan Bertić i “Brico” Majnović, su meni najpoznatiji.

Brlić - ilačko prezime. Godine 1954. iz Davora su se u Ilaču preselili: Brlić Katarina, njezin sin Antun sa obitelji i njezina kćerka Ana. Ana se 1959. godine udaje za moga oca Pavu Posavac. Brlići su bili vlastela bosanskoga kraljevstva u Zahumlju. Imali su tri sela i svoje ljude na jugozapadnom dijelu Zahumlja, na granici s Dubrovnikom u Popovskoj župi, u kojoj je Božićko Brlić čak bio i županom. Početkom XV. stoljeća su Brlići otišli odande na sjever, čak preko Save u Slavoniju u Davor.

brnjica - je sprava koja se stavlja preko životnjske njuške (najčešće pseće) i spriječava je da otvara usta. Brnjice se najčešće koriste kod netreniranih pasa, i velikih i malih, da se spriječi neželjeno lajanje i griženje. Brnjice moraju biti dobro svezane da ne bi slučajno otpale.

broćka - obojano Uskršnje jaje.

Brozović - izumrlo ilačko prezime. Petar Brozović je naisao jedan lijep članak o selu. Pročitajte ga OVDJE

Bruner - ilačko prezime. U Ilaču su doselili iz Parabuća u Bačkoj. Ilačkih Brunera ima u Austriji. Bruneri su ponajviše trgovci, potom prosvjetari. Prije Domovinskog rata Brunerovi su imali poljoprivrednu ljekarnu u svojoj kući. Jozef Bruner (otac Martina, Marije i Josipa) bio je seoski raketaš, tj. ispaljivao je rakete na gradonosne oblake.

Bruner (trgovina) - Poslije rata, godine 2002., Martin Bruner otvara dvije trgovine Bruner (Malu u Gupćevoj ulici i Veliku u centru sela). Trgovine uspješno rade sve do njihovoga umirovljenja, kada obije trgovine prodaju trgovačkom lancu “Boso” iz Vinkovaca. Više o trgovinama Bruner pročitajte OVDJE.

Velika i mala trgovina Bruner

Bruner, Ankica - supruga Robert Brunera. Ankica je rodom iz Krašića. U ilačkoj osnovnoj školi je predavala Hrvatski jezik.

Bruner, Robert - bivši direktor osnovne škole u Ilači. Rođen je 1942. od oca Jozefa i majke Hermine rođene Pal. Poduži je spisak aktivnosti koje je Robert obavljao za radnoga vijeka. Prvenstveno ga pamtimo kao direktora osnovne škole. Mislim da je na tome mjestu naslijedio Mirka Pogačić, a njega je naslijedio Josip Gelemanović. U školi je predavao zemljopis učenicima osmog razreda. Bio je predsjednik savjeta RO “Novosti” Vinkovci, jedan od najodgovornijih u “Vinkovačkim Novostima” (danas Vinkovački List).

Robert Bruner dok je bio direktor OŠ

brus - alatka za brušenje, oštrenje

Bubalo - izumrlo ilačko prezime.

Bubalović - ilačko prezime. Najpoznatiji Bubalović je svakako “Deda Đura”. Đuro je rođen 1900, a umro 1988 godine. U knjižici o “Gospi ilačkoj” iz 1930. godine piše: Đuro Bubalović, zvonar iz Ilače, 26. god. star, pospremao je crkvene stvari s crkvenim tutorom Bartolom Kuveždićem. Nagnuli su se nad bunarić i imali ukazanje. To je bilo u proljeće 1929. godine. Đuro je ostao zvonarem u selu cijeli svoj život. Svirao je harmonij pod svetim misama. Nakon smrti, u znak zahvale, služena je sveta misa sa njegovim lijesom u župnoj crkvi. Đuro je imao suprugu Maru (1902.-1985.?) i sa njom troje (?) djece: Mateja (1922.-2005.), Stajku (1934.-2021.) udanu Lakić i mislim još jednoga sina, ali sada nisam siguran.

Deda Đura iz 1970-ih

bubnuti  - reći neku glupost. Izvaliti, izlanuti, izvalit, lupit, blebnuti.

bȗčkati - pričati gluposti.

bučkuriš - neukusna mješavina svega i svačega

Budinski - ilačko prezime.

buđavo - (turski jezik: büǧe) nepoželjna paučinasta prevlaka na hrani (Penicillium), nastaje zbog dugog stajanja, vlažnosti ili topline; plijesan.

budžak - (turski jezik: bucak) - skroviti kut, skrovito mjesto u kući, ono gdje svega može biti (otpadaka, paučine itd.)

bujtar - pomoćni pastir krava ili svinja

bunker - iz drugoga svjetskoga rata, kada je služio za obranu željezničke stanice i kao "benzinska pumpa" za njemačke tenkove, jer se ispod bunkera nalazi cisterna. Nakon rata je bio željezničko skladiše. Danas ne znam tko upravlja sa njime, uglavnom stoji i propada. 

bunker na stanici, stanje 2010. godine

Burger - ilačko prezime. Danas u selu ima samo jedna kuća sa tim prezimenom.

busa - komad zemlje iskopan zajedno s travom; busen.

Butorac - ilačko prezime. Butorci su doselili iz Rakovice, pored Karlovca. U Ilači se Mijo Butorac oženio za Baricu Gelemanović. Imali su sedmero djece: Katica, Marica, Ana, Đuro, Slavica, Marko i Ivan. Đuro Butorac je bio pripadnik hrvatske policije i ubijen je u Dalju 2.8.1991. godine. U spomen na njegovu žrtvu postoji ulica u Dalju sa njegovim imenom.Više o tome pročitajte OVDJE.

Barica Butorac zajedno sa Dubravkom Benić 1980-ih godina

busije - U našem selu su to bili "nezvani gosti" u svatovima. Danas se zovu "nabiguzice".
bušari - Ovako za njih piše u riječnicima: (mađarski jezik: busa - debela glava), maskirani ophodnici koji u vrijeme poklada obilaze sela istočne Slavonije i Baranje, kao i hrvatska sela u Mađarskoj. U našem selu su to bile osobe koje bi dolazile maskirane na večeru prilikom svinjokolja. Tražili su hrane, što bi im domačin/domačica svakako dali. Tu se dobijalo krofni, čvaraka, kobasica,....