Zahvaljujem gospodi Andriji Pavić i Peri
Moric na fotografijama.
=====================================================================
Kronologija događanja na željeznici i oko željeznice u
selu, kroz članke iz novina, odlomke iz knjiga i sjećanja sudionika. Nije
uvijek bilo samo lijepo, nažalost, na pruzi se i ginulo.
==================================================================
1891.
- 7. listopada - Pruga Vinkovci-Sremska
Mitrovica, puštena u promet . (Ilača tada nije imala željezničku stanicu, nego se za
sve potrebe išlo u Tovarnik.)
Narodne Novine, Zagreb, 7.
listopada 1891.
„Sinoć smo
primili žicom ovu viest iz Mitrovice: Danas je obavljen tehničko redarstveni
obhod željeznice Vinkovci-Mitrovica. Pruga je u najboljem redu pronadjena, te
će počevši od sutra biti javnom prometu predana. Ovu u svakom pogledu liepu
gradnju rukovodio je kr. ugarski nadmjernik Rudolf, a izveli su je poduzetnici
S. Deutsch i
Fleischmann iz Budapešte. Ovom je željezničkom prugom Zagreb neposredno spojen sa Zemunom
na hrvatsko-slavonskom teritoriju.“
Branko Vujasinović „Upravno
i poslovodno osoblje na željeznicama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji do
1918.“
Željeznička pruga Tovarnik-Vinkovci
Potkraj 19.
stoljeća Ugarska je radi uspostavljanja što boljih prometnih veza prema Bosni i
Hercegovini te Srbiji intenzivno nastavila graditi pruge na području Slavonije.
Jedna od posljednjih dionica longitudinalne željeznice koja je sjevernu
Hrvatsku savskom dolinom povezivala u smjeru od zapada prema istoku bila je
pruga Tovarnik-Vinkovci, koja je u duljini od 73,2 km otvorena i i javnom
prometu predana 7. listopada 1891. Ta je pruga povezivala dijelove Italije,
Austrije i Mađarske s istočnim dionicama pruga prema Bugarskoj, Turskoj i
Grčkoj.
Prugu su
sagradile Kraljevske ugarske državne željeznice (MAV).
1909. - Najava izgradnje pruge Vukovar-Sremska Rača
Svjetlost (Vinkovci), 21.
ožujka 1909
Gradnja željezničkih pruga u Srijemu. Izvješteni smo, da je ovih dana n i vukovarskoj
gruntovnici g. inžinir Bela Fenyes od strane poduzetništva u Budapešti obavio
predradnje za eksproprijaciju nove željezničke
pruge Vinkovci-Osijek, koja će ići od Vinkovaca preko
Ostrava, Antina, Koroda, Gaboša i Palače puste u Osijek. Doznajcmo nadalje, da će za
koji dan od istoga poduzetništva stići ovamo g. Franjo H übner,
da takove radnje obavi glede nove željezničke
pruge Vukovar- Šid- Rača. Samom izgradnjom obih pruga
odpočeti će se za kratko vrijeme. Na molbu poduzetnika održana je kod kr. ug. ministarstva trgovine
nedavno konfesionalna rasprava za izgradnju željeznice
Vukovar-Rača. Duljina ove željeznice iznosit će 64 km. te će
se poslije produljiti do Bjeline (Bosna). Postojeće
stanice Vukovar. Tovarnik, Šid i Borovo, biti će proširene. Za ovu željeznicu
uzpostaviti će se predvidno ove stanice : Vukovar, St. Vukovar, Negoslavci, Berak,
Grabovo, Čakovci, Ilača, Adaševci, Morović,
Grk i Rača. Gradjevni troškovi proračunani su na 7 mil.
kruna, koji su skoro sasvim
osigurani.
1912. - 21. listopada - Otvara se pruga Vukovar-Sremska Rača, gdje je sjecište pruge sa prugom Vinkovci-Sremska Mitrovica u Ilači. U Ilači izgrađena željeznička stanica.
Branko Vujasinović „Upravno
i poslovodno osoblje na željeznicama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji do
1918.“
Željeznička pruga Vukovar-Ilača
Dioničko
društvo Dunavsko-posavske vicinalne željeznice bilo je osnovano 15. travnja
1912. i koncesiju za izgradnju pruge Vukovar-Ilača dobilo je 7. ožujka 1912.
Nakon dovršetka izgradnje pruga Vukovar-Ilača predana je prometu 22. listopada
1912. godine istodobno kada i susjedna srijemska pruga Šid-Sremska Rača-savska
obala u duljini od 25,4 km (Vukovar-Ilača), ali ta pruga nije bila dugo u
prometu.
Jutarnji list od 25.10.1912.
Nova željeznica Vukovar-Šid-Rača.
U ponedjeljak, 21. o. mj., obavljen je tehničko-redarstveni obhod i predaja nove sriemske željeznice Vukovar-Šid-Rača javnom prometu. Mješovito povjerenstvo, koje je u tom povodu uredovalo, sastalo se u 9 sati prije podne na kolodvoru vukovarskom. Povjerenstvo se sastojalo:
1. od strane ministarstva trgovine gosp. nadzornik Odon Dalmady, ujedno voditelj povjerenstva i kontrolor gosp. Josip Tominac,
2. od strane državnih željeznica zamjenik poslovnog upravitelja prometne uprave u Segedinu gosp. Zoltan Uray.
3. od strane hrv. zemaljske vlade gosp. Julijo Stanisavljević, tehnički savjetnik,
4. od strane županijske oblasti upravitelj gosp. Bogdan Novaković i nadinžinir g. Vatroslav Wainberger,
5. od strane dioničkog družtva dunavsko-savske željeznice gg. Imbro pl. Hideghety predsjednik, i Nikola Gfrerer,
6. od strane gradjevnog poduzetništva ove željeznice gosp. nadinžinir Ivan Bajan,
7. od strane zainteresovanih kotara gg. predstojnici Nikola Žažinec, Aurel Šenoa i Mihajlo Zako, uz to predstavnici i izaslanici upravnih obćina.
Ovako sastavljeno povjerenstvo, kojemu su se pridružili još mnogi pozvani gosti, krenulo je u 9 sati u jutro na pet luksus-vagona iz Vukovara, te je postajalo na svim stanicama i pristaništima, gdje je pregledalo sve uredbe i stanbene prostorije, a stiglo je u Racu u pol 1 sat poslije podne. Na svim stanicama i pristaništima dočekao je silan narod povjerenstvo i pozdravio je urednike najživahnijim klicanjem. Osobito je bio svečan doček u Negoslavcima, Čakovcima, Ilači i konačno u samoj Rači. U Ilači bio jo postavljen slavoluk sa trobojnicama preko željezničkog tiela i vlak dočekan gruvanjem prangija. U Čakovcima dočekano je povjerenstvo svirkom domaće kapele. U Rači odigrala je mladež narodno kolo uz svirku gajdaša.
Povjerenstvo uvjerilo se cielim putem, da je nova željeznica posve uredno izgradjena i da nema zaprieke, da se smjesta preda javnom prometu. Predsjednik povjerenstva gosp. nadzornik Dalmandy, najavio jo to u svečanoj besjedi sakupljenom narodu u Rači, zaželiv, da bi nova željeznica ispunila svoju zadaću na unapredjenju kulturnog i gospodarskog razvitka ovog kraja kitnjastog Sriema.
Gromko klicanje „Živio!" popratilo je ovu besjedu, na koju je u ime županije sriemske odgovorio upravitelj županijske oblasti gosp. Bogdan Novaković, zahvaliv se osnivačima na njihovom usavršenom dijelu, koje će sigurno u velikoj mjeri promicati gospodarstvene prilike Sriema.
Povjerenstvo se je nakon svečane predaje povratilo na izhodište Vukovar, te je ciela vožnja natrag trajala 1 i pol sata. Predaja završena je banketom u „Grand Hotelu", koji je vrlo animirano do kraja tekao.U tom povodu razabrali su predstavnici naših autonomnih oblasti i obćina, da će se nova željeznička pruga u skorom vremenu upodpuniti saveznom prugom Ilok-Mitrovica-Zemun, te da će ova potonja pruga stupiti u vezu sa bačkim željeznicama premostenjem Dunava kod Iloka. Tako će ovaj davno zaželjeni spoj izmedju Sriema i bogate Bačke na korist obiju područja ostvaren biti. Na novoj se pruzi već jučer razvio vrlo živahan promet prema Rači i natrag.
1914.-1918. - glavari željezničke stanice u Ilači
Branko Vujasinović „Upravno i poslovodno osoblje na željeznicama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji do 1918.“
1914.-15.
godine na željezničkoj
stanici u Ilači glavar je bio Robotka Ivan
1916.
godine na željezničkoj stanici u Ilači glavar je
bio Reisinger Jozsef
1917.-18.
godine na željezničkoj
stanici u Ilači glavar je bio Gregus Karoly
=============================================================
1918. -
27. studenoga - Vlakom
za Beograd prolazi kroz Ilaču izaslanstvo Narodnog vijeća države SHS, na čelu
sa dr. Antom Pavelićem kako bi se ujedinili sa Srbijom i Crnom Gorom u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Krenuli su vlakom iz Zagreba oko 10 sati
ujutro i stigli su u Beograd 23 sata. Država je osnovana 1.12.1918.
1928. -
15.prosinca - u promet stavljen drugi kolosijek pruge
Beograd-Vinkovci-Slavonski Brod.
1940. - red vožnje za prugu Vukovar-Ilača-Sremska
Rača
==================================================================
1941.-1945. -
razna ratna djelovanja
prije ili 1941.
-u ovome periodu, pored željezničke
stanice, gradi se bunker za potrebe obrane pruge, kao i cisterna ispod bunkera
za potrebe opskrbe njemačkih tenkova gorivom.
bunker na staroj stanici, stanje 2010. godine
1943.
- 11. srpnja
Izvještaj IV Oružničke
Pukovnije od VII mjeseca 1943., Glavnom Oružničkom Zapovjedništvu NDH o
djelovanju partizana u Srijemu. Zapovjedništvo IV Oružničke Pukovnije, J. S.
Br. 2287/taj. U Tuzli 25. srpnja 1943.
11. VII.
1943. u 0305 sati na želj. pruzi Ilača — Tovarnik na km. 125 (10 km. s.z. Sida)
eksplodirao je pakleni stroj pod točkovima teretnog vojnog vlaka br. 8, dva
vagona manje oštećena. Žrtava nije bilo. Promet je istog dana uzpostavljen.
1943.
- 6. rujna
Izvještaj IV Oružničke
Pukovnije od 25.9.1943., Glavnom Oružničkom Zapovjedništvu NDH o djelovanju
partizana u Srijemu. J. S. Br. 2971/taj. U Tuzli 25. rujna 1943
6. IX. 1943. u 23:45
sati, na želj. pruzi Ilača—Tovarnik (10 km. s.z. Šida) naletio je vojno-teretni
vlak na podmetnutu minu. Lokomotiva i 2 vagona izbačeni. Žrtava nije bilo.
Pruga oštećena.
1943. - 24. rujna
Ratni Izvještaj Br. 16 Glavnog Štaba NOV I PO Vojvodine od 30.9.1943. god.
O akcijama Trećeg
Bačko-Baranjskog NOP Odreda 30.9.1943. godine
24.9.1943. godine II
diverzantska grupa II srijemskog NOP odreda digla je u zrak jedan
neprijateljski teretni vlak, na glavnoj pruzi Beograd—Zagreb između Tovarnika i
Ilače. Uništena je lokomotiva i 6 vagona.
1943. - 9. listopada
Izvještaj IV Oružničke Pukovnije od 26.10.1943., Glavnom Oružničkom
Zapovjedništvu NDH o djelovanju partizana u Srijemu. J. S. Br. 81/taj. U
Brodu 26. listopada 1943.
9. X. 1943. oko 22:11
sati, na želj. pruzi Tovarnik — Ilača (10 km. s.z. Sida) naišao je brzi
njemački vlak na podmetnutu minu. Lokomotiva oštećena a 5 vagona iskočilo i
prevalilo se. 1 vojnik želj. bojne i 1 željeznički službenik lakše povređeni.
1943. - 19. listopada
Ratni Izvještaj Br. 20 Glavnog Štaba NOV I PO Vojvodine od 27.10.1943.
Godine 27.10.1943.
19. 10. 1943, u 19:30
sati, jedna druga diverzantska grupa II srijemskog NOP odreda digla je u zrak
neprijateljski brzi vlak sa časnicima, na glavnoj pruzi Beograd—Zagreb između
željezničkih postaja Ilača i [Šidski] Banovci. Uništena je lokomotiva i
nekoliko vagona. Neprijatelj je imao veliki broj žrtava.
1943. - 10.
studenoga
10.11.1943 god. Predsjedništvu Vlade NDH o djelovanju jedinica NOV u
Srijemu. Zapovjedništvo 4. oružničke pukovnije, J. S.
Br. 220/taj. U Brodu 10. studenog 1943.
19. X. 1943. u 19:57
sati, na želj. pruzi Ilača — Šidski Banovci (12 km. s.z. Šida) naletio je
njemački brzi vlak na postavljenu minu. Lokomotiva i 4 vagona sa tračnica
izbačeni i teže oštećeni. Strojovođa teže a ložač lakše ranjeni.
1943. - 2. prosinca
Izvještaj IV Oružničke Pukovnije od 25.12.1943., Glavnom Oružničkom
Zapovjedništvu NDH o djelovanju partizana u Srijemu. J. S. Br. 48l/taj. U
Brodu 25. prosinca 1943.
2. XII. 1943. u 2217
sati, na želj. pruzi Šid. Banovci - Ilača (13 km. s. z. Šida) naletio je
njemački vojni vlak na postavljenu minu od strane komunista. Lokomotiva, 2
vagona i pruga oštećeni. Žrtava nije bilo.
1944. - 10. siječnja
Izvještaj Prve Čete Prvog Diverzantskog Udarnog Bataljona Od 11.1.1944.
God. Glavnom Štabu NOV i PO Vojvodine o napadu na neprijateljsku patrolu.
Na glavnoj pruzi
Beograd—Zagreb između Tovarnika i Ilače napravili smo dubinsku zasedu i
dočekali fašističku patrolu koju smo razorili i potukli, patrola se sastojala
od 5 fašista i jednog policiskog psa, 4 fašiste je raznela bomba zajedno sa
oružjem, a jedan je nestao, verovatno je i on bio ranjen i policiskog psa smo
ubili, a usto je ujedno i pruga bila prekidana i telefonske žice tako smo odmah
i saobraćaj prekinuli. Naših žrtava nije bilo. Ova je akcija izvršena dne 10.
I. 1944 god. u 20:30 čas.
1944.
- 24. ožujka
Izvještaj IV Oružničke Pukovnije od 10.4.1944., Glavnom Oružničkom
Zapovjedništvu NDH o djelovanju partizana u Srijemu. J. S.
Br. 389/tajno U Brodu, dne 10. travnja 1944.
24. III. 1944. oko
23:30 sati na željezničkoj pruzi Tovarnik - Ilača (10 km s. z. Šida), naoružani
partizani nepoznate jačine sačekali su obhodnju željez. bojne i ovu napali. U
ovoj borbi poginuli su 3 stražnika, 1 teže ranjen, a 1 nestao, dok su se 3
biegom spasili, jer su napadači bili nadmoćniji. Gubitci partizana nepoznati.
1944. - 6. travnja
Izvještaj IV Oružničke Pukovnije od 10.4.1944., Glavnom Oružničkom
Zapovjedništvu NDH o djelovanju partizana u Srijemu. J. S. Br. 389/tajno U
Brodu, dne 10. travnja 1944.
6. IV. 1944. oko 2330
sati zapalili su partizani željezničku stražaru br. 81 na pruzi Tovarnik —
Ilača (10 km s. z. Šida) a od čuvara pruge odnieli razne robe u vrijednosti
100.000 kuna.
1944. - 6. travnja
Izvod iz knjige depeša dvanaestoga korpusa NOVJ 11.7.1944. u 16:00
5 o.m. pokidana je
željeznička pruga Bgd—Zgb između Ilače i Tovarnika u dužini od 500 m. Vlakovi
ne promteuju noću te možemo slobodno prugu rušiti. Sr.( Sreta Savić-Kolja)
1944. - 4./5. srpnja
Izvještaj IV Oružničke Pukovnije od VII mjeseca 1944., Glavnom Oružničkom
Zapovjedništvu NDH o djelovanju partizana u Srijemu. J. S. Broj: 802/taj.
U Brodu, dne 25. srpnja 1944.
4/5.VII. oko 2325 sati
na željezničkoj pruzi Ilača — Tovarnik (10 km s. z. Sida) porušili su komunisti
miniranjem 5—6 m pruge, te oštetili žicu b.b. linije.
1944. - 24. studenoga
Dnevno Izvješće Ia Broj 330/44 Operativnog Odjela Ministarstva Oružanih Snaga NDH 25.XI 1944 g.
24.11.1944. u 14:15
sati nepr. zrakoplovi bacili su 7 bombi na polje kod ž.p. Ilača. Štete i žrtava
nema.
================================================================
1955. -
pogibija Đure Lukačić na pruzi
Vinkovački list 32/1955 od 11.08.1955.
Pomažući
drugu smrtno nastradao
Prije nekoliko dana nesretnim slučajem smrtno je nastradao Đuro Lukačić, skretničar željezničke stanice u Ilači. Lukačić se toga dana nalazio u službi. Oko pola noći k njemu je došao Z. M., takođere skretničar, i rekao mu kako je nedavno sklonio jedan polovni željeznički prag kraj nasipa u šaš, te će ga izrezati i prenijeti kući.
Na to je Lukačić ponudio da će mu pomoći prenijeti ga, kako ga ne bi morao prethodno rezati. U noći od 3. na 4. kolovoza oko 0.30 sati njih dvojica su prenijeli taj prag u dvorište
čuvarnice, odnosno do stana Z. M.
Ovaj potonji je bacio prag sa ramena i u taj čas čuo jauk Lukačića, i dok je Z. M. sa svojom ženom uz svijetlo petrolejske lampe pritekao u pomoć Lukačiću, ovaj je krvave glave ležao bez svijesti.
Nedugo zatim, Lukačić je podlegao. Iza sebe je ostavio ženu i petoro malodobne djece.
Prije nekoliko dana nesretnim slučajem smrtno je nastradao Đuro Lukačić, skretničar željezničke stanice u Ilači. Lukačić se toga dana nalazio u službi. Oko pola noći k njemu je došao Z. M., takođere skretničar, i rekao mu kako je nedavno sklonio jedan polovni željeznički prag kraj nasipa u šaš, te će ga izrezati i prenijeti kući.
Na to je Lukačić ponudio da će mu pomoći prenijeti ga, kako ga ne bi morao prethodno rezati. U noći od 3. na 4. kolovoza oko 0.30 sati njih dvojica su prenijeli taj prag u dvorište
čuvarnice, odnosno do stana Z. M.
Ovaj potonji je bacio prag sa ramena i u taj čas čuo jauk Lukačića, i dok je Z. M. sa svojom ženom uz svijetlo petrolejske lampe pritekao u pomoć Lukačiću, ovaj je krvave glave ležao bez svijesti.
Nedugo zatim, Lukačić je podlegao. Iza sebe je ostavio ženu i petoro malodobne djece.
1955. - Vozni red za prugu Ilača-Vukovar
(prosječna je brzina vlaka bila
15,80 km/h)
1964. -
ljubavni problemi
Vinkovački
list 6/1964
EPILOG
NOVOGODIŠNJE NOĆI PRED SUDOM
Od ljubavi -drama!
Da je i ljubav samo relativan pojam pokazao je događaj, koji se na prijelomu godina 1962. i 1963. zbio na peronu i u prostorijama male željezničke postaje u Ilači. Negdje oko 3 sata poslije ponoći, 25-godišnji mladić Slavko K. nanio je niz tjelesnih povrijeda 20-godišnjoj domaćici Ani P.
U optužnici Okružnog javnog tužilaštva o tom nemilom događaju stoji i ovo:
Slavko K, koji je na željezničku stanicu došao da otprati jednu djevojku, napao je nakon prepirke Anu P. s kojom ima vanbračno dijete. On je Anu oborio udarcima ruku. Nakon toga, vratio se u čekaonicu, a kada je ona tišla u prometni ured da zatraži pomoć, pokušao je da je istjera. Kada mu to nije pošlo za rukom, stao je Anu udarati i nogama i rukama, stolicom, a potom i saonicama, koje su se nalazile u prostoriji. Od silnih udaraca Ana P. je pala u duboku nesvijest i s teškim potresom mozga i nizom modrica po čitavu tijelu bila je prevezena u bolnicu, gdje se zadržala na liječenju gotovo dva tjedna.
Prvog dana ovog tjedna u Okružnom sudu u Osijeku održalo se suđenje Stavku K., koji je odgovarao zbog nanošenja teških povrijeda Ani P., djevojci koju je nekada volio i s kojom ima dijete.
IMALA JE NOŽ
Njegov iskaz sudsko vijeće saslušalo je s naročitom pažnjom, jer se očekivalo da će on nešto više reći o pozadini tog slučaja. No, on je bio škrt na riječima.
— Imala je nož u ruci i ja sam je ošamario. Oteo sam joj nož i vratio se u čekaonicu. Nakon nekoliko minuta ona je: došla do vrata i počela me vrijeđati. Pošao sam prema njoj i pokušao je izgurati van. Nije se dala. Udario sam . . .
Momčilo Mišić, otpravnik vlakova u stanici Ilača potanko je opisao događaj.
— Te noći bio sam u službi. Slavko K. je oko 2 sata došao s jednom djevojkom i izvadili su dvije karte za Vinkovce. U međuvremenu došla je i Ana P. i pitala me gdje je Slavko. Pokazao sam. Ona ga je odmah počela grditi, a izvadila je i nožvgovoreći : -Sad ču ja njemu pokazati, hoće li on nekomu hofirati ili će se brinuti za svoje dijete.
Svjedok Mišić je zatim otišao da obavi neku dužnost i za trenutak nije mogao da prati tok događaja, koji je uvelike uzeo maha na peronu pred postajom. Kada se vratio u ured, vidio je Slavka s nožem u ruci i krvava. Nedugo zatim došla je i Ana i ona sva krvava i raščupana.
— Htio je Anu izbaciti iz ureda, jer je ona njegovoj djevojci dobacila:
Samo idi s njime, pa će i tebi plaćati za dijete... Stao ju je udarati rukama i zatim tri puta nogom za vrat. Spriječio sam ga da je udari stolicom, no on je dohvatio dječje saonice i udario je po glavi. Ana je samo tri puta trznula nogom i ja sam pomislio da je — mrtva.
ČETIRI DANA U NESVJESTI
Ana P. došla je k svijesti tek nakun četiri dana i tada je u bolesničkoj posteiji saznala što se sve s njome odigralo.
— Nisam išla na doček Nove godine da Slavko ne bi kasnije prigovarao — rekla jo Ana P: gušeći se u suzama. — Rano sam izašla. Oko dva sata probudila me sestrična i ispričala mi da je Slavka vidjela s nekom djevojkom na željezničkoj stanici. Nemoj biti budala, rekla mi je. Idi pa mu reci ... Obukla sam se na brzinu i, da na budim oca, iskočila kroz prozor. Na znam da i li sam uzela nož, mislim da nisam, jer noževi stoje u kuhinji, a ja tamo nisam zalazila.
— Vidjela sam Slavka kako zagrljen sjedi s nekom djevojkom i bilo mi je jako teško. Rekla sam nešto, spomenula naše dijete. On me je na to zgrabio i bacio na beton. Uhvatio me je za kosu i udarao glavom o betonsku ploču. Onda me ja pustio.
Pošla sarn kući, ali krv mi je tekla u oči, niz lica i odlučila sam da se vratim u prometni ured da spareni krv i povežem rane. Tamo, Slavko me ja opet napao .. .
— Ja na priznajem da sam otac njena djeteta — izjavio je optuženi
Slavko K. -iako je očinstvo utvrdio sud. Dosadiloo mi ja da joj mjesečno plaćam 2.500 dinara za dijete. Plaćat to premda nije moje...
Branitelj optuženog mladića predočio je sudu niz izjava, potvrda i karakteristika iz kojih se vidi da je Slavko K. bi a dobar mladić i dobar omladinac.
— Njegova butalna djela, zbog kojih je i izveden pred sud, jasnije slikaju njegov lik, nego sve potvrde i papiri od kojih ja jednu napisao i potpisao i njegov otac.
Ja, na temelju dokaznog postupka i izjava svjedoka, smatram da on nije uzoran omladinac! — rekao je u svojoj završnoj riječi zastupnik optužbe Anto Balonek.
Vijećanje nije dugo trajalo. Sud je uzeo u obzir Slavkovu neosuđivanost i činjenicu da ja Anu P. teško povrijedio u afektu. Izrekao mu je vrlo blagu kaznu od tri mjeseca zatvora. Na žalost, sud nije mogao odlučiti i o nevoljama mlada majke i sudbini njena djeteta. Da li će mladić, koji je sada osuđen na kaznu zatvora, ipak jednom priznati svoje dijete, dati mu ime i osigurati bubudućnost? Ta pitanja i njihovo rješavanje ne bi se smjelo ostaviti samo Slavku i Ani. Društvene organizacije Ilače najpozvanije su da riješe taj težak ljudski problem, koji je tek načet nemilim incidentom u novogodišnjoj noći. (mi)
Od ljubavi -drama!
Da je i ljubav samo relativan pojam pokazao je događaj, koji se na prijelomu godina 1962. i 1963. zbio na peronu i u prostorijama male željezničke postaje u Ilači. Negdje oko 3 sata poslije ponoći, 25-godišnji mladić Slavko K. nanio je niz tjelesnih povrijeda 20-godišnjoj domaćici Ani P.
U optužnici Okružnog javnog tužilaštva o tom nemilom događaju stoji i ovo:
Slavko K, koji je na željezničku stanicu došao da otprati jednu djevojku, napao je nakon prepirke Anu P. s kojom ima vanbračno dijete. On je Anu oborio udarcima ruku. Nakon toga, vratio se u čekaonicu, a kada je ona tišla u prometni ured da zatraži pomoć, pokušao je da je istjera. Kada mu to nije pošlo za rukom, stao je Anu udarati i nogama i rukama, stolicom, a potom i saonicama, koje su se nalazile u prostoriji. Od silnih udaraca Ana P. je pala u duboku nesvijest i s teškim potresom mozga i nizom modrica po čitavu tijelu bila je prevezena u bolnicu, gdje se zadržala na liječenju gotovo dva tjedna.
Prvog dana ovog tjedna u Okružnom sudu u Osijeku održalo se suđenje Stavku K., koji je odgovarao zbog nanošenja teških povrijeda Ani P., djevojci koju je nekada volio i s kojom ima dijete.
IMALA JE NOŽ
Njegov iskaz sudsko vijeće saslušalo je s naročitom pažnjom, jer se očekivalo da će on nešto više reći o pozadini tog slučaja. No, on je bio škrt na riječima.
— Imala je nož u ruci i ja sam je ošamario. Oteo sam joj nož i vratio se u čekaonicu. Nakon nekoliko minuta ona je: došla do vrata i počela me vrijeđati. Pošao sam prema njoj i pokušao je izgurati van. Nije se dala. Udario sam . . .
Momčilo Mišić, otpravnik vlakova u stanici Ilača potanko je opisao događaj.
— Te noći bio sam u službi. Slavko K. je oko 2 sata došao s jednom djevojkom i izvadili su dvije karte za Vinkovce. U međuvremenu došla je i Ana P. i pitala me gdje je Slavko. Pokazao sam. Ona ga je odmah počela grditi, a izvadila je i nožvgovoreći : -Sad ču ja njemu pokazati, hoće li on nekomu hofirati ili će se brinuti za svoje dijete.
Svjedok Mišić je zatim otišao da obavi neku dužnost i za trenutak nije mogao da prati tok događaja, koji je uvelike uzeo maha na peronu pred postajom. Kada se vratio u ured, vidio je Slavka s nožem u ruci i krvava. Nedugo zatim došla je i Ana i ona sva krvava i raščupana.
— Htio je Anu izbaciti iz ureda, jer je ona njegovoj djevojci dobacila:
Samo idi s njime, pa će i tebi plaćati za dijete... Stao ju je udarati rukama i zatim tri puta nogom za vrat. Spriječio sam ga da je udari stolicom, no on je dohvatio dječje saonice i udario je po glavi. Ana je samo tri puta trznula nogom i ja sam pomislio da je — mrtva.
ČETIRI DANA U NESVJESTI
Ana P. došla je k svijesti tek nakun četiri dana i tada je u bolesničkoj posteiji saznala što se sve s njome odigralo.
— Nisam išla na doček Nove godine da Slavko ne bi kasnije prigovarao — rekla jo Ana P: gušeći se u suzama. — Rano sam izašla. Oko dva sata probudila me sestrična i ispričala mi da je Slavka vidjela s nekom djevojkom na željezničkoj stanici. Nemoj biti budala, rekla mi je. Idi pa mu reci ... Obukla sam se na brzinu i, da na budim oca, iskočila kroz prozor. Na znam da i li sam uzela nož, mislim da nisam, jer noževi stoje u kuhinji, a ja tamo nisam zalazila.
— Vidjela sam Slavka kako zagrljen sjedi s nekom djevojkom i bilo mi je jako teško. Rekla sam nešto, spomenula naše dijete. On me je na to zgrabio i bacio na beton. Uhvatio me je za kosu i udarao glavom o betonsku ploču. Onda me ja pustio.
Pošla sarn kući, ali krv mi je tekla u oči, niz lica i odlučila sam da se vratim u prometni ured da spareni krv i povežem rane. Tamo, Slavko me ja opet napao .. .
— Ja na priznajem da sam otac njena djeteta — izjavio je optuženi
Slavko K. -iako je očinstvo utvrdio sud. Dosadiloo mi ja da joj mjesečno plaćam 2.500 dinara za dijete. Plaćat to premda nije moje...
Branitelj optuženog mladića predočio je sudu niz izjava, potvrda i karakteristika iz kojih se vidi da je Slavko K. bi a dobar mladić i dobar omladinac.
— Njegova butalna djela, zbog kojih je i izveden pred sud, jasnije slikaju njegov lik, nego sve potvrde i papiri od kojih ja jednu napisao i potpisao i njegov otac.
Ja, na temelju dokaznog postupka i izjava svjedoka, smatram da on nije uzoran omladinac! — rekao je u svojoj završnoj riječi zastupnik optužbe Anto Balonek.
Vijećanje nije dugo trajalo. Sud je uzeo u obzir Slavkovu neosuđivanost i činjenicu da ja Anu P. teško povrijedio u afektu. Izrekao mu je vrlo blagu kaznu od tri mjeseca zatvora. Na žalost, sud nije mogao odlučiti i o nevoljama mlada majke i sudbini njena djeteta. Da li će mladić, koji je sada osuđen na kaznu zatvora, ipak jednom priznati svoje dijete, dati mu ime i osigurati bubudućnost? Ta pitanja i njihovo rješavanje ne bi se smjelo ostaviti samo Slavku i Ani. Društvene organizacije Ilače najpozvanije su da riješe taj težak ljudski problem, koji je tek načet nemilim incidentom u novogodišnjoj noći. (mi)
1965. -
Teretni vlak s lokomotivom serije JŽ 20 na izlazu iz kolodvora Vukovar u smjeru
Ilače, pruga Borovo - Ilača
1966. -
1. srpnja - ukidanje pruge Vukovar-Ilača
Vinkovački
list 21/1966
Od 1. VII
1966. godine obustavlja se saobraćaj putnika i robe na pruzi Stari Vukovar —
Ilača, jer se ovaj dio pruge ukida za saobraćaj putnika.
Postoji
međutim mogućnost da pruga od Starog Vukovara do Srem. Čakovaca ostane kao
industrijski kolosjek privrednih organizacija na ovome području.
1970. - 15. travnja -
djelatnici na željezničkoj stanici Ilača (Dan željezničara)
Andrija Pavić i Stjepan
Majsinger u prometnome uredu Ilača
1970.
- 31. svibnja - započeo je promet sa električnom vučom vlakova.
1970-ih godina - pokojni Jurica
Popić (sin pokojnih Marka i Ane Popić), na željezničkoj stanici sa svojim
nećakom.
1976.
- 16. kolovoza
- proradila signalizacija na pruzi
1980.
- 5. svibnja
- prolazi „Plavi vlak“ sa posmrtnim ostacima Josipa Broza Tita kroz stanicu. Mi
smo, kao pioniri, bili na stanici.
1997. - početak godine, stanje stanice
željeznička stanica
oštećenje od granate
Andrija Pavić na ulazu u svoj stan (na katu željezničke stanice)
1997.
- 15 kolovoza
- Prvi puta, nakon rata, prugom dolazimo u svetište.
karta za vlak 15.8.1997. godine
silazak sa vlaka 15.8.1997. godine
2008. -
premješteno stajalište za vlak pored pružnoga prijelaza.
2008.
- 30. kolovoza
- srušena stara željeznička stanica iz 1912. godine.
2015.
- 17. rujna - u jeku migrantske krize,
Ilačani pomažu migrantima
Situaciju najbolje opisuje članak u „Ponosu
Hrvatske“
Bez pomoći
države i organizacija, ljudima su sami pomogli. Izbjeglice su se probile kroz
policijski kordon u Tovarniku i pješke se uputili prema Vinkovcima. Cestom su
ušetali u malo mjesto na Istoku Slavonije, Ilaču. Iscrpljeni ljudi polijegali
su po njivama i klupama čekajući da prođe žega od 37 stupnjeva i dođe vlak koji
ih je trebao povesti dalje.
- Gledali
smo ih tako jadne i, bez prethodnog dogovora, krenuli im van nositi vode.
Pokupili smo valjda sve prazne boce po selu, napunili ih vodom i podijelili im.
Brojni su mještani od svog novca kupovali u trgovini i vodu i hranu kako bi im
odnijeli. Ubrzo u trgovini više nije bilo hrane koju bismo im mogli ponuditi,
pa smo iznijeli stolove na cestu. Svaka je žena donijela ono što je imala kod
kuće, kruha, mlijeka, domaćeg pekmeza, kiflice, kolače, i to smo im dijelili. I
iz okolnih sela ljudi su dovozili peciva i kruh da im dijelimo - kaže Mirjana
Cerjan, mještanka Ilače, jedna od mnogih koji su toga dana iz svoje kuće
iznijeli sve što se moglo ponuditi za jelo i piće kako bi zbrinuli nesretne
izbjeglice.
Malo selo od
800 ljudi cijeli je dan složno brinulo o 1000 izbjeglica kojima su dali baš sve
što su imali i mogli.
- Jedan od
njih me je pitao da li mi znamo da su oni muslimani. Rekla sam da znamo. Pitao
je i zašto to radimo, zašto im donosimo vodu i hranu. Zato što ste ljudi kao i
mi, rekla sam - prisjetila se Mirjana.
U selu je
toga dana bilo i smiješnih situacija jer neki od izbjeglica nikada nisu vidjeli
svinju, pa su ih išli promatrati.
- Mi znamo
što znači rat, uništavanje i bijeg u nepoznato. Žene su im bile iscrpljene,
djeca prljava, dehidrirana, gladna. Unatoč svemu što su prošli, bili su
pristojni, strpljivi i zahvalni - kazala je Mirjana.
Iako im
nikada više u selo nije došao toliki broj izbjeglica, Ilačani su nastavili
sakupljati humanitarnu pomoć za njih i volontirati u izbjegličkim kampovima u
Tovarniku i Opatovcu.
Pomagali su
i tijekom poplava
Mještani
ovog sela i cijele općine uvijek rado sudjeluju u humanitarnim akcijama pa su
zbrinuli i 70 obitelji sa poplavnog područja Posavine, a i svake godine šalju
novac za gladnu djecu u Africi - kazala je načelnica općine Tovarnik, Ruža
Veselčić-Šijaković.
Nema komentara:
Objavi komentar