500 godina od osmanske okupacije Ilače - 2. poglavlje: Jedan dan u Ilači 1526. godine

 2.  Jedan dan u Ilači 1526. godine

Pokušajmo na trenutak zamisliti da se nalazimo u Ilači, u ljeto 1526. godine, svega nekoliko tjedana prije dolaska Osmanlija.

Sunce još nije izašlo, a selo se već polako budi.

Iz niskih drvenih kuća, čiji su zidovi bili isprepleteni prućem i omazani blatom, a krovovi pokriveni slamom ili trskom, kroz otvor na krovu već se polako diže dim. Ognjišta su ponovno zapaljena, a domaćica u glinenom loncu kuha kašu od prosa. U glavnoj prostoriji, djeca još spavaju na drvenim klupama prekrivenim vunenim pokrivačima, dok domaćin izlazi pred kuću.

Najprije odlazi do bunara. Izvlači nekoliko kanti hladne vode za obitelj i stoku. U dvorištu ga već čekaju svinje, nekoliko ovaca i par goveda. Životinje predstavljaju najveće bogatstvo jedne obitelji.

Nakon skromnog doručka svi odlaze na posao.

Muškarci kreću prema poljima gdje rastu pšenica, ječam i proso. Ako nije vrijeme sjetve ili žetve, popravljaju ogradu, sijeku drva ili rade u vinogradu. Žene ostaju bliže kući. Brinu o vrtu, pripremaju hranu, predu vunu i paze na najmlađu djecu.

Stariji dječaci tjeraju svinje prema obližnjoj šumi Jelaš. Tamo će cijeli dan tražiti žir, baš kao što su to činile generacije prije njih. Djevojčice pomažu majci oko kuće ili odlaze po vodu.

Oko sela prostiru se guste šume, Jelaš i Bokšić. Prema Bosutu nalaze se bare, močvare i trščaci puni ptica i ribe. Ljetni zrak ispunjava kreket žaba, a u sumrak iz šume dopire rika jelena, roktanje divljih svinja, a ponekad i zavijanje vukova.

U podne nema dugog odmora. Sunce je visoko, a posla je još mnogo.

Jede se ono što se ponijelo od kuće - komad kruha od prosa ili ječma, sir ili kaša. Posao mora biti završen prije mraka jer umjetne rasvjete nema. Vrijeme određuju Sunce i godišnja doba.

Predvečer se selo ponovno okuplja.

Stoka se vraća s pašnjaka, svinje izlaze iz šume, a iz bunara se ponovno izvlači voda. Na ognjištu se kuha večera. Djeca slušaju priče starijih o prošlim ratovima, gladnim godinama i dobrim žetvama.

Nitko još ne zna da se samo nekoliko dana hoda južnije okuplja golema osmanska vojska sultana Sulejmana.

Stanovnici Ilače vjeruju da će i ova godina proći kao mnoge prije nje - mirno, uspavano i bez velikih događaja. Polja su zasijana, vinogradi obećavaju dobar urod, a život teče svojim uobičajenim tijekom.

Ne slute da će upravo 1526. godina zauvijek promijeniti njihovo selo. Za nekoliko mjeseci započet će gotovo stoljeće i pol osmanske vlasti.

Karta 2. Dvije Ilače u XVI. stoljeću – Stara Ilača (današnja Ilača)
i Ilača između Vašice i Batrovaca.

To je bilo jedno od posljednjih mirnih ljeta stare Male Ilače.

Ovo je tek jedno od deset poglavlja o osmanskoj (turskoj) okupaciji Ilače. Ako želite pročitati i ostala poglavlja, potražite ih OVDJE

500 godina od osmanske okupacije Ilače - 1. poglavlje: Dan kada je sve počelo

 500 godina od osmanske okupacije Ilače (1526. – 2026.) – gotovo dva stoljeća života pod polumjesecom

"Posvećeno svim naraštajima Ilačana koji su tijekom stoljeća sačuvali ime svoga sela." (Pavo Posavac)

Ovaj uvod književna je rekonstrukcija utemeljena na povijesnim činjenicama. Datum prolaska osmanske vojske kroz Staru Ilaču, smjer njezina kretanja i povijesne okolnosti potvrđeni su dostupnim izvorima, dok su opisi osjećaja i prizora napisani kako bi dočarali ono što nijedan kroničar nije mogao zabilježiti – kako je taj dan mogao izgledati očima običnih ljudi.

1. Dan kada je sve počelo

Bio je subota, 14. kolovoza 1526. godine. Nad ravnicom između Bosuta i Dunava dizala se jutarnja magla. U Staroj Ilači, selu koje je tada stajalo gotovo tri kilometra sjevernije od današnjeg naselja, ljudi su započinjali još jedan ljetni dan. Žetva je bila pri kraju, a u kućama su se već obavljale pripreme za sutrašnji blagdan Velike Gospe. Nitko nije mogao ni slutiti da će se toga jutra nad njihovim selom pojaviti oblak prašine koji će zauvijek promijeniti njegovu sudbinu.

Isprva nitko nije obraćao posebnu pozornost. Mogla su to biti trgovačka kola ili stada koja su tjerali pastiri. No, kako je sunce bilo sve više, prašina je postajala sve gušća, a iz nje su počeli dopirati tupi udarci tisuća kopita.

Prve izbjeglice već su pristizale u selo.

Nisu mnogo govorile. Nije ni trebalo. Dovoljna je bila jedna riječ.

– Turci.

U trenu se sve promijenilo. Žene su počele sklanjati djecu, muškarci su pogledavali prema jugu, a starci su šutjeli. Nije to bila obična vojska. Bila je to sila koja je na svome pohodu prema Ugarskoj već zauzela gotovo cijeli Srijem, a sada je prolazila i ovim krajem na putu prema Mohaču.

Nitko od stanovnika Stare Ilače nije mogao znati da toga dana posljednji put živi pod ugarsko-hrvatskom krunom. Vojska se nije zadržala. Kretala se prema Mohačkom polju, gdje će za trinaest dana odlučiti sudbinu jednoga kraljevstva. Ali za Staru Ilaču povratka više nije bilo.

Kako se oblak prašine polako gubio prema sjeveru, tako je zajedno s njime nestajao i jedan svijet. Stanovnici Stare Ilače toga još nisu bili svjesni, ali ugarsko-hrvatska vlast kojoj su pripadali upravo je postajala prošlost. Pred njima su bila gotovo dva stoljeća života pod novim gospodarom.

Karta 1. Srijem na Mercatorovoj karti iz 1595. godine. Iako položaji pojedinih naselja nisu u potpunosti usklađeni sa stvarnim geografskim položajem, karta vjerno prikazuje prostor kojim su tijekom 16. stoljeća prolazile osmanske vojske i u kojem je gotovo 173 godine živjela i Stara Ilača.

Danas se na mjestu Stare Ilače prostiru oranice. No prije pet stoljeća ondje je započela priča koja će obilježiti gotovo dva stoljeća života jednoga sela.

Teško je danas zamisliti kakav je dojam na stanovnike tadašnje Ilače mogao ostaviti dolazak osmanske vojske u ljeto 1526. godine. Većina ljudi nikada prije nije vidjela više od nekoliko stotina okupljenih osoba na sajmovima ili crkvenim proštenjimana sajmovima, vojnim smotrama ili crkvenim proštenjima. A sada su se, prema zapadu, kretali nepregledni redovi pješaka i konjanika, topovi, zaprežna kola, stada životinja i golema logistika koja je pratila vojsku sultana Sulejmana Veličanstvenog. Kolona je mogla biti duga desecima kilometara, pa joj je trebalo mnogo sati, a možda i više od jednoga dana, da u cijelosti prođe nekim područjem.

Moguće je da je položaj tadašnje Ilače, podalje od glavnih vojnih pravaca, bio jedan od razloga što je izbjegla razaranja kakva su zadesila mnoga naselja na putu velikih vojski., selo nije ležalo na glavnom vojnom pravcu. Upravo je njegov položaj, podalje od najvažnijih prometnica i utvrđenih gradova, vjerojatno bio jedan od razloga što je izbjeglo razaranja kakva su zadesila mnoga naselja na putu velikih vojski. Ipak, vijesti o njihovu prolasku, dim logorskih vatri i odjeci topova morali su biti podsjetnik da se pred očima stanovnika odvija jedan od najvećih vojnih pohoda tadašnje Europe.

Ovo je tek jedno od deset poglavlja o osmanskoj (turskoj) okupaciji Ilače. Ako želite pročitati i ostala poglavlja, potražite ih OVDJE

500. obljetnica osmanskog osvajanja Ilače (1526.-2026.)

bitka za Mohač 29.08.1526. (turska minijatura)

 

Dana 14.08.1526. godine turska vojska prolazi pored Sotina i Vukovara i dolazi u Osijek. To je dan kada je i naše selo okupirano. Susjedno selo Nijemci će se bez borbe predati 1529. godine. 

Budući da je 500. obljetnica okupacije sela, napravio sam deset članaka o tome, koje ću objavljivati svaki dan po jedan. Planirao sam to sve objediniti u jedan članak, ali bi toga bilo previše. Ovako je lakše, malo po malo, pa koga zanima, neka čita.

Za čitanje članaka, dovoljno je kliknuti na ime članka:

500 godina od osmanske okupacije Ilače - 1. poglavlje: Dan kada je sve počelo

500 godina od osmanske okupacije Ilače - 2. poglavlje: Jedan dan u Ilači 1526. godine

izvori informacija;

01. - Bruce McGowan - Popisni Defter Sandzaka Srem Iz 1570. godine 

02. - Mirko Markovic - Slavonija Povijest Naselja i Podrijetlo Stanovnistva

03. - Asmir Hasičić - Slavonija u sastavu Osmanskog carstva (diplomski rad)

04. - Izvješće apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katol. naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623. i 1624

05. - Pavao Živkovic - Turska osvajanja Slavonije

06. - Stanko Andrić - Gradovi na Dunavu u likovnim prikazima iz vremena osmanske vladavine

Ilačka kronologija za 1930. godinu

a) događaji u selu i vezani uz selo

xx.xx. - sagrađen Hrvatski Dom u selu.

Nekada je ispod bine u glavnoj sali pisala godina 1930.
Pretpostavljam da je to bila godina završetka gradnje našega Doma.

xx.xx. - izdano drugo izdanje knjižice “Draga Gospa Ilačka na Vodici”, autora Pavla Matijevića, tovarničkog župnika. Hrvatsko izdanje pogledajte OVDJE, a izdanje na njemačkome jeziku pogledajte OVDJE

hrvatsko i njemačko izdanje knjižice iz 1930. godine

10.03. - padom zrakolpova u Mostaru poginuo je Ivan Kolarević, jedini sin Đure i Marije (r. 18.08.1906.), zajedno sa svojim učiteljem. Na groblju postoji njegov spomenik, koji je srušen u oluji 2023. godine.

Spomenik Ivanu Kolareviću i njegovome učitelju na ilačkom groblju.
Porušen u oluji 2023. godine. AI obrada slika i bojanje

b) rođeni u selu;

Marica Baličević - udana Ferinac - (u.2020.)

Pavo Baličević - (u.1950.)                         

Josef Brandelik - sin Florian i Elisabeth Ferger

Pavao Čurčinac - (u.2003.)

Živan Čurčinac - (u.2012.)

Michael Duhatschek - sin Johann i Maria Stutz

Katharina Heinisch - kći Anton i Maria Stieger

Maria Hornung - kći  Andreas i Elisabeth Hahn - (u. 1984.)          

Đuro Kolarević - (u.1988.)

Josef Morisak - sin Matthias i Maria (?)

Martin Moritz - sin Martin i Theresia Rumberger

Katharina Neller - kći Michael i Katharina Seidl

Theresia Neller - kći Peter i Anna Mayer

Adam Nussbrücker - sin Fabian i Katharina Wölfl

Pavo Posavac - sin Stjepana i Ljubice Gajčević - (u.1981.)

Michael Reitenbach - sin Johann i Maria (?)

Andreas Seidl - sin Michael i Julianne Müller

Marko Stanković - (u.1976.)

Apollonia Wiedermann - kći Georg i Barbara (?)

Peter Zimmermann - sin Jakob i Theresia Laubal

Ana x, udana Bačić - (u.2023.)

Katica x, udana Balić - (u.2016.)

Rozalija x, udana Asić - (u.2004.)

školsku uspomenu generacije 1930. (i starija godišta) pogledajte OVDJE

c) preminuli u selu (abecednim redom);

Ivan Kolarević (r.1906.)

Ilačka kronologija za 1931. godinu

a) događaji u selu i vezani uz selo

31.03. - prema popisu stanovnika iz 1931. godine selo ima 1510 stanovnika. Od toga je bilo 735 muškaraca i 775 žena. U selu je bilo 311 kuća sa 327 domaćinstava. Prema vjeri, u selu je bilo 202 pravoslavca, 1297 rimokatolika, 4 protestanta i 7 ptipadnika ostalih kršćanskih crkava.

1931. godine, pripadali smo, Dunavskoj Banovini i srezu Šid

xx.xx. - uz osnovnu školu na hrvatskome jeziku, započinje i osnovna škola na njemačkome jeziku.

08.09. - U povodu proslave 1500 godina koncila u Efezu na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Majkom Božjom, na svetištu je posvećena spilja. Spilju je sagradio Milan Malinjec iz Celja u Sloveniji. Crkva je snosila trošak izgradnje spilje, dok su Đuro i Marija Kolarević platili kip Blažene Djevice Marije (koji je bio u spilji) na uspomenu na svoga jedinca Ivana koji je 1930. godine poginuo prilikom pada zrakoplova u Mostaru. Više o tome pročitajte OVDJE.

11.09. - (Seoska) Hrvatska čitaonica je preselila iz seoske kapelanije (kapelana, dok se kao zgrada odnosi na objekt koji služi kao sjedište te službe ili kao rezidencija/prostor za obavljanje dušobrižničkih dužnosti) u novo izgrađeni Hrvatski Dom.

sahrana Ivana Kolarević 1930. godine ispred zgrade seoske kapelanije
(natpis na zgradi je "Hrvatska čitaonica Ilača"). AI obrada slike i bojanja.

b) rođeni u selu;

Stajka Čurčinac - (u.2016.)         
Stjepan Dasović -  (u.1996.)       
Slavica Đilas,  rođena Martinović - (u.2016.)
Andrija Gluvaković - (u.2004.)   
Marija Hajošević - kći Jakoba i - udana Božić - (u.1987.)
Michael Jungert - sin Michael i Apollonia Stemmer
Marica Jurić - (u.2018.) 
Pavo Kuveždić - (u.1990.)           
Manda Kuveždić - (u.2021.)       
Marija Lukačić - (u.? .)  
Stajka Petričević - (u.2020.)                
Barica Sabljak - (u.2006.)            
Anton Wist - sin Anton i Theresia Neller 
Stajka Živković - (u.2011.)           

c) preminuli u selu (abecednim redom);

Anton Wiedermann - (r.1865.) 

Neller Michael - (r.1868.)