UVIJEK AKTIVNI ILAČANI
Ilača je selo s oko 350 domaćinstava i 1.300 žitelja, koji se pretežno bave poljoprivredom, ali uvijek nadu vremena da zajednički, u okviru svoje Mjesne zajednice, iskažu aktivnost, da u cilju napretka svog mjesta uvedu nešto novo, svima njima potrebno, da nešto grade. Sa svim tim pobliže nas je upoznalo nekoliko aktivista Ilače.
Stjepan Filić, predsjednik Mjesne zajednice:
Na mjestu starog, derutnog zdanja, u kojemu je bio Mjesni ured, u središtu sela, uskoro će biti otvoren Poslovni centar, s dvije ambulante: zubnom i opće medicine, u njoj su prostorije za Mjesni ured i Mjesnu zajednicu, te dva stana: jedan za veterinara, a drugi za prosvjetnog radnika. Najveći teret izgradnje tog objekta podnijela je Mjesna zajednica. Jugobanka Vinkovci, koja će tu imati svoju poslovnicu, a i ostali koji će imati svoj dio prostora, su financirali su izgradnju Poslovnog centra.
Pitanje vodovoda kod nas je već duže vremena na dnevnom redu, ali ne ide sve odjednom. O tome smo još lani, oko ostvarenja tog projekta, razgovarali s predstavnicima RO Vinkovački vodovod i kanalizacija. Malo se to oteglo, a troškovi izgradnje, zbog rasta cijena, svakako će biti sve veći i veći. Upravo, ovih smo dana na tome počeli raditi nešto konkretnije. Zbor birača treba da donese odluku da se počne raditi na izgradnji vodovoda. Osim toga. izvršili smo anketiranja mještana i mogu reći da je 70—75% njih zainteresirano za priključenje na vodovodnu mrežu. Sami Ilačani bi financirali izgradnju vodovoda tokom tri godine, i to negdje oko 3 milijuna st. dinara po domaćinstvu. Međutim, što bude više interesenata, korisnika budućeg vodovoda, to će i cijena po jednom domaćinstvu biti niža.
Što se tiče cesta i staza kroz selo, tu ima manjih teškoća. Nogostupe smo izgradili gotovo potpuno. Jedino nam problem zadaje cesta od Hrvatskog doma do željezničke stanice, na koju bi trebalo postaviti i drugi sloj asfalta. Međutim, ne možemo nikako da nađemo zajednički jezik s radnim organizacijama koje tu cestu obilato koriste.
Vidite, npr. imamo dosta domaćinstava koja imaju 4—5 jutara zemlje i u tim domaćinstvima po jedan ili dva člana nemaju posla. Zato se vodi društveno-politička akcija kako bi se za njih pronašlo kakvo rješenje, da se izgradi kakav privredni pogon, u kojemu bi se ti ljudi zaposlili.
Kažem, u tom smislu poduzeli smo neke korake i ostaje da vidimo što se tu da učiniti, ali vjerujemo da će nešto od toga biti, možda ne ubrzo, no bit će.
Andrija Pavić, predsjednik MK SSRN:
Svaka akcija koja je dosad vođena u našem mjestu, a i one koje su u toku, a vjerujem da će tako biti i nadalje, vođene su i izvršavane zajednički. Tu mislim na Mjesnu zajednicu i sve društveno-političke organizacije. Zato smo i imali uspjeha u izgradnji vitalnih objekata.
Koordinacija nam je vrlo dobra i nije bilo razilaženja. Sve je to bila stvar pravovremenih dogovora i usaglašavanja stavova, a kada se stavovi usaglase, onda akciju nije teško provesti.
Mjesna konferencija SSRN, osim zajedničkih, ima i nekih specifičnih zadataka, kao što je, npr. provođenje javnih rasprava, kakve su u zadnje vrijeme bile one o Zakonu o mirovinsko-invalidskom osiguranju poljoprivrednika, Nacrtu zakona o mjesnim zajednicama i sl. A, kako su to teme značajne za naše, i ne samo naše mještane, to su i javne rasprave dale dobre rezultate, bile su brojno posjećene, a diskusija zanimljiva i korisna.
Dargutin Šarčević, rukovodilac RJ za kooperaciju SOURa PIK Vinkovci, u Ilači:
Što se tiče poljoprivredne proizvodnje u Ilači, tu mjesta nezadovoljstvu nema. Ipak, zanimljiva je činjenica da unazad nekoliko godina imamo sve manje površina pod industrijskim kulturama. Eto, do danas, u Ilači nismo ugovorili niti jedan hektar na kojemu bi ss proizvodila šećerna repa. No, to je malo širi problem. Mi smo u RJ s Ilačanima, kao kooperantima u poljoprivrednoj proizvodnji, zadovoljni. No.
držim da bi oni trebali i mogli razviti veću kooperaciju u stočarstvu.
Naša RJ nema strojnoga parka, jer veliki broj ilačana, poljoprivrednika, ima svoje vlastite traktore s oruđima. Što se tiče našeg osiguranja repromaterijala za poljoprivrednike Ilače, mislim da tu oni ne mogu biti nezadovoljni, jer smo tim materijalom pokrili barem 95 posto njihovih potreba. Imamo, osim gnojiva, i razne sjemenske robe. Međutim, tu jedna stvar zabrinjava: dobar dio poljoprivrednika odlučio se za kasne kukuruze, a imali su upravo s njima, u prošlogodišnjoj proizvodnji, velikih problema. U lošim klimatskim uvjetima, kakvi su bili prošle godine, takav kukuruz ne može fiziološki dozreti, pa ostaje neobran sve do proljeća.
Mi smo upravo prije nekoliko dana završili kombajniranje kukuruza roda 1980. godine. Sjetvom kasnih hibrida kukuruza poljoprivrednici preuzimaju na sebe ne baš mali rizik.
Robert Bruner, direktor OŠ Slobodan Bajić, Ilača:
Mi smo, tj. škola, locirani na tri mjesta: u Ilači, Šidskim i Vinkovaćkim Banovcima. Što se prostora tiče, tu uglavnom problema nema.
Škola u Ilači je nadograđena, adaptirana je, i sada je uvedeno centralno grijanje. Također i
škola u Šid. Banovcima ima odgovarajuće prostorije, ali prostor u Vinkovaćkim Banovcima ne zadovoljava. Ondje je četverorazredna škola.
U svakom slučaju, organizacija rada je otežana, jer nam jedan dio nastavnika mora putovati iz Ilače u Šid. Banovce. Što se tiče materijalne situacije, opreme, tu također imamo poteškoća jer moramo duplirati nastavna pomagala, pošto su i u Ilači i u Šid. Banovcima škole osmogodišnje. Često smo prinuđeni da pojedina pomagala prevozimo iz jedne škole u drugu kako bismo zadovoljili i taj najmiinimalniji standard, koji se od nas zahtijeva.
Kadrovski dobro stojimo (izuzev u pogledu glazbenog i likovnog odgoja). Materijalno, kako sam već napomenuo, ne baš najbolje, i zato ću navesti da smo nedavno, na sastanku Aktiva direktora, razgovarali o toj problematici. Predloženo je da se dio sredstava iz amortizacije škola udruži, kako bi se pomoglo školama koje materijalno ne stoje, najbolje, koje nisu adekvatno opremljene.
Što se tiče izgradnje nove školske zgrade u Vinkovaćkim Banovcima, mještani ovoga sela izglasali su, u tu svrhu, samodoprinos. Kupili su gradilište. Inače, izgradnja te škole predviđena je srednojoročnim planom razvoja od 1981. do 1985. rodine, samo nije utvrđeno u kojoj od tih godina će se početi graditi. Možda bi to trebalo definirati.
Pavo Živković, predsjednik KUDa M. Gubec:
Naše Društvo, a to su tri folklorne grupe glazbena broji 57 članova. U jednoj su grupi oni učenici koji još pohađaju IV razred osnovne škole, u drugoj učenici do uključivo osmog razreda, a stariji su u trećoj grupi. Najbrojnija je i najbolja druga grupa. Imamo vlastitu glazbu, ali su tri njezina člana sada na odsluženju vojnog roka i orkestar je ostao samo na dva člana, a to je kao da glazbene grupe i nemamo. Zato naše grupe vježbaju uz glazbu s magnetofonske vrpce.
Inače, naši folkloraši nastupali su na Vinkovaćkim jesenima, to je već tradicija, zatim na Đakovačkim vezovima i drugdje, kao npr. na Balkanijadi u Ohridu. Upravo se spremamo za uzvratni susret KUD-u iz Dugog Sela, koje je gostovalo u Ilači.
Još samo da kažem da ćemo 23. svibnja, u povodu Dana mladosti, u Ilači održati sedme po redu Susrete izvođača na izvornim glazbalima. Bit će u okviru te manifestacije i drugih priredaba, a glavni organizator je ZAKUD Vinkovci.
(a)
Ilača je selo s oko 350 domaćinstava i 1.300 žitelja, koji se pretežno bave poljoprivredom, ali uvijek nadu vremena da zajednički, u okviru svoje Mjesne zajednice, iskažu aktivnost, da u cilju napretka svog mjesta uvedu nešto novo, svima njima potrebno, da nešto grade. Sa svim tim pobliže nas je upoznalo nekoliko aktivista Ilače.
Stjepan Filić, predsjednik Mjesne zajednice:
Na mjestu starog, derutnog zdanja, u kojemu je bio Mjesni ured, u središtu sela, uskoro će biti otvoren Poslovni centar, s dvije ambulante: zubnom i opće medicine, u njoj su prostorije za Mjesni ured i Mjesnu zajednicu, te dva stana: jedan za veterinara, a drugi za prosvjetnog radnika. Najveći teret izgradnje tog objekta podnijela je Mjesna zajednica. Jugobanka Vinkovci, koja će tu imati svoju poslovnicu, a i ostali koji će imati svoj dio prostora, su financirali su izgradnju Poslovnog centra.
Pitanje vodovoda kod nas je već duže vremena na dnevnom redu, ali ne ide sve odjednom. O tome smo još lani, oko ostvarenja tog projekta, razgovarali s predstavnicima RO Vinkovački vodovod i kanalizacija. Malo se to oteglo, a troškovi izgradnje, zbog rasta cijena, svakako će biti sve veći i veći. Upravo, ovih smo dana na tome počeli raditi nešto konkretnije. Zbor birača treba da donese odluku da se počne raditi na izgradnji vodovoda. Osim toga. izvršili smo anketiranja mještana i mogu reći da je 70—75% njih zainteresirano za priključenje na vodovodnu mrežu. Sami Ilačani bi financirali izgradnju vodovoda tokom tri godine, i to negdje oko 3 milijuna st. dinara po domaćinstvu. Međutim, što bude više interesenata, korisnika budućeg vodovoda, to će i cijena po jednom domaćinstvu biti niža.
Što se tiče cesta i staza kroz selo, tu ima manjih teškoća. Nogostupe smo izgradili gotovo potpuno. Jedino nam problem zadaje cesta od Hrvatskog doma do željezničke stanice, na koju bi trebalo postaviti i drugi sloj asfalta. Međutim, ne možemo nikako da nađemo zajednički jezik s radnim organizacijama koje tu cestu obilato koriste.
Vidite, npr. imamo dosta domaćinstava koja imaju 4—5 jutara zemlje i u tim domaćinstvima po jedan ili dva člana nemaju posla. Zato se vodi društveno-politička akcija kako bi se za njih pronašlo kakvo rješenje, da se izgradi kakav privredni pogon, u kojemu bi se ti ljudi zaposlili.
Kažem, u tom smislu poduzeli smo neke korake i ostaje da vidimo što se tu da učiniti, ali vjerujemo da će nešto od toga biti, možda ne ubrzo, no bit će.
Andrija Pavić, predsjednik MK SSRN:
Svaka akcija koja je dosad vođena u našem mjestu, a i one koje su u toku, a vjerujem da će tako biti i nadalje, vođene su i izvršavane zajednički. Tu mislim na Mjesnu zajednicu i sve društveno-političke organizacije. Zato smo i imali uspjeha u izgradnji vitalnih objekata.
Koordinacija nam je vrlo dobra i nije bilo razilaženja. Sve je to bila stvar pravovremenih dogovora i usaglašavanja stavova, a kada se stavovi usaglase, onda akciju nije teško provesti.
Mjesna konferencija SSRN, osim zajedničkih, ima i nekih specifičnih zadataka, kao što je, npr. provođenje javnih rasprava, kakve su u zadnje vrijeme bile one o Zakonu o mirovinsko-invalidskom osiguranju poljoprivrednika, Nacrtu zakona o mjesnim zajednicama i sl. A, kako su to teme značajne za naše, i ne samo naše mještane, to su i javne rasprave dale dobre rezultate, bile su brojno posjećene, a diskusija zanimljiva i korisna.
Dargutin Šarčević, rukovodilac RJ za kooperaciju SOURa PIK Vinkovci, u Ilači:
Što se tiče poljoprivredne proizvodnje u Ilači, tu mjesta nezadovoljstvu nema. Ipak, zanimljiva je činjenica da unazad nekoliko godina imamo sve manje površina pod industrijskim kulturama. Eto, do danas, u Ilači nismo ugovorili niti jedan hektar na kojemu bi ss proizvodila šećerna repa. No, to je malo širi problem. Mi smo u RJ s Ilačanima, kao kooperantima u poljoprivrednoj proizvodnji, zadovoljni. No.
držim da bi oni trebali i mogli razviti veću kooperaciju u stočarstvu.
Naša RJ nema strojnoga parka, jer veliki broj ilačana, poljoprivrednika, ima svoje vlastite traktore s oruđima. Što se tiče našeg osiguranja repromaterijala za poljoprivrednike Ilače, mislim da tu oni ne mogu biti nezadovoljni, jer smo tim materijalom pokrili barem 95 posto njihovih potreba. Imamo, osim gnojiva, i razne sjemenske robe. Međutim, tu jedna stvar zabrinjava: dobar dio poljoprivrednika odlučio se za kasne kukuruze, a imali su upravo s njima, u prošlogodišnjoj proizvodnji, velikih problema. U lošim klimatskim uvjetima, kakvi su bili prošle godine, takav kukuruz ne može fiziološki dozreti, pa ostaje neobran sve do proljeća.
Mi smo upravo prije nekoliko dana završili kombajniranje kukuruza roda 1980. godine. Sjetvom kasnih hibrida kukuruza poljoprivrednici preuzimaju na sebe ne baš mali rizik.
Robert Bruner, direktor OŠ Slobodan Bajić, Ilača:
Mi smo, tj. škola, locirani na tri mjesta: u Ilači, Šidskim i Vinkovaćkim Banovcima. Što se prostora tiče, tu uglavnom problema nema.
Škola u Ilači je nadograđena, adaptirana je, i sada je uvedeno centralno grijanje. Također i
škola u Šid. Banovcima ima odgovarajuće prostorije, ali prostor u Vinkovaćkim Banovcima ne zadovoljava. Ondje je četverorazredna škola.
U svakom slučaju, organizacija rada je otežana, jer nam jedan dio nastavnika mora putovati iz Ilače u Šid. Banovce. Što se tiče materijalne situacije, opreme, tu također imamo poteškoća jer moramo duplirati nastavna pomagala, pošto su i u Ilači i u Šid. Banovcima škole osmogodišnje. Često smo prinuđeni da pojedina pomagala prevozimo iz jedne škole u drugu kako bismo zadovoljili i taj najmiinimalniji standard, koji se od nas zahtijeva.
Kadrovski dobro stojimo (izuzev u pogledu glazbenog i likovnog odgoja). Materijalno, kako sam već napomenuo, ne baš najbolje, i zato ću navesti da smo nedavno, na sastanku Aktiva direktora, razgovarali o toj problematici. Predloženo je da se dio sredstava iz amortizacije škola udruži, kako bi se pomoglo školama koje materijalno ne stoje, najbolje, koje nisu adekvatno opremljene.
Što se tiče izgradnje nove školske zgrade u Vinkovaćkim Banovcima, mještani ovoga sela izglasali su, u tu svrhu, samodoprinos. Kupili su gradilište. Inače, izgradnja te škole predviđena je srednojoročnim planom razvoja od 1981. do 1985. rodine, samo nije utvrđeno u kojoj od tih godina će se početi graditi. Možda bi to trebalo definirati.
Pavo Živković, predsjednik KUDa M. Gubec:
Naše Društvo, a to su tri folklorne grupe glazbena broji 57 članova. U jednoj su grupi oni učenici koji još pohađaju IV razred osnovne škole, u drugoj učenici do uključivo osmog razreda, a stariji su u trećoj grupi. Najbrojnija je i najbolja druga grupa. Imamo vlastitu glazbu, ali su tri njezina člana sada na odsluženju vojnog roka i orkestar je ostao samo na dva člana, a to je kao da glazbene grupe i nemamo. Zato naše grupe vježbaju uz glazbu s magnetofonske vrpce.
Inače, naši folkloraši nastupali su na Vinkovaćkim jesenima, to je već tradicija, zatim na Đakovačkim vezovima i drugdje, kao npr. na Balkanijadi u Ohridu. Upravo se spremamo za uzvratni susret KUD-u iz Dugog Sela, koje je gostovalo u Ilači.
Još samo da kažem da ćemo 23. svibnja, u povodu Dana mladosti, u Ilači održati sedme po redu Susrete izvođača na izvornim glazbalima. Bit će u okviru te manifestacije i drugih priredaba, a glavni organizator je ZAKUD Vinkovci.
(a)
Nema komentara:
Objavi komentar