Vinogradar mora poznavati svaki čokot
Ilačani su na vinkovačkoj tržnici poznati kao proizvođači cijenjenih dinja i lubenica. Ni grožđe, pa i vino, nije im na manjoj cijeni. Vinogradi su im uglavnom na povišenom dijelu atara, na sjevernoj, sjeveroistočonj strani sela. Ima i više plantažnih vinograda, suvremeno uređenih i obrađenih. Vlasnik jednog od njih, vjerojatno najboljeg, je Đuro Gudurić (53 god).
Početkom ovog tjedna pokazao nam je svoj vinograd. S neskrivenim, ponosom je govorio o njemu, a kako smo pokazali veliko zanimanje za obradu i njegu vinograda, nije dozvolio da mu se pitanje dva puta postavi. U odgovorima je bio veoma iscrpan i razložan, tako da ga je mogao i najveći laik za vinogradarstvo odmah shvatiti. Ukratko prepričano, Đuro Gudurić nam je rekao ovo:
— Svaki vinogradar mora poznavati gotovo svaki svoj čokot. Sam ga mora obrezivati, jer nitko drugi, pa ma kako se trudio, neće ga tako dobro obrezati kao vlasnik. Mora se paziti i kako je koji
čokot urodio. Na primjer, ako mi je neki čokot jedne godine jako urodio, da iduće godine ne bi ostao jalov, smanjujem mu rod na polovicu. To se postiže smanjenjem rodnih pupova.
Prskanje je isto tako važno. Treba ga obaviti na vrijeme i to s plavom galicom. Ja se ne služim nikakvim drugim zaštitnim sredstvima. Na 100 litara vode razrijedim 1 i pol kg. plave galice.
Nadalje, zalamanje (skidanje vršika) ne smije se obavljati suviše rano, jer snaga čokota ide u lozu, a ne u grožđe. Obično se zalamanje vrši krajem lipnja mjeseca.
Po riječima Đ. Gudurića to spada u osnovnu obradu i njegu vinograda, iako ima još niz detalja, dok vremenske prilike odrađuju rokove kada će se što učiniti.
Ovaj ilački vinogradar u svom plantažnom vinogradu na površini od jednog jutra ima oko 1.300 trsova sa slijedećim sortama: talijanska graševina, kardinal, muškat-Italija, afusali, bijela i crvena plemenka i crvena mađaruša.
Pitamo Gudurića koliko vina iscijedi iz grožđa koje urodi na tih 1.300 trsova.
— Nikada, kaže vlasnik, nisam iz cjelokupnog uroda pravio vino.
Grožđe dobrim dijelom prodajem (lani sam prodao 4 tone). Uostalom, nemam ni toliko buradi za svo vino koje bi dobio.
Pri kraju dodajmo da je prednost plantažnog vinograda nad klasičnim u tome, što je u plantažnom vinogradu čokot više podignut iznad zemlje, -bolja je vegetacija, manje ga napadaju bolesti i lakša je obrada. Đuro Gudurić, osim svojih 11 jutara zemlje, traktorom obrađuje i vinograd, a za te svrhe ima i gotovo sva potrebna priključna oruđa. (a)
Ilačani su na vinkovačkoj tržnici poznati kao proizvođači cijenjenih dinja i lubenica. Ni grožđe, pa i vino, nije im na manjoj cijeni. Vinogradi su im uglavnom na povišenom dijelu atara, na sjevernoj, sjeveroistočonj strani sela. Ima i više plantažnih vinograda, suvremeno uređenih i obrađenih. Vlasnik jednog od njih, vjerojatno najboljeg, je Đuro Gudurić (53 god).
Početkom ovog tjedna pokazao nam je svoj vinograd. S neskrivenim, ponosom je govorio o njemu, a kako smo pokazali veliko zanimanje za obradu i njegu vinograda, nije dozvolio da mu se pitanje dva puta postavi. U odgovorima je bio veoma iscrpan i razložan, tako da ga je mogao i najveći laik za vinogradarstvo odmah shvatiti. Ukratko prepričano, Đuro Gudurić nam je rekao ovo:
— Svaki vinogradar mora poznavati gotovo svaki svoj čokot. Sam ga mora obrezivati, jer nitko drugi, pa ma kako se trudio, neće ga tako dobro obrezati kao vlasnik. Mora se paziti i kako je koji
čokot urodio. Na primjer, ako mi je neki čokot jedne godine jako urodio, da iduće godine ne bi ostao jalov, smanjujem mu rod na polovicu. To se postiže smanjenjem rodnih pupova.
Prskanje je isto tako važno. Treba ga obaviti na vrijeme i to s plavom galicom. Ja se ne služim nikakvim drugim zaštitnim sredstvima. Na 100 litara vode razrijedim 1 i pol kg. plave galice.
Nadalje, zalamanje (skidanje vršika) ne smije se obavljati suviše rano, jer snaga čokota ide u lozu, a ne u grožđe. Obično se zalamanje vrši krajem lipnja mjeseca.
Po riječima Đ. Gudurića to spada u osnovnu obradu i njegu vinograda, iako ima još niz detalja, dok vremenske prilike odrađuju rokove kada će se što učiniti.
Ovaj ilački vinogradar u svom plantažnom vinogradu na površini od jednog jutra ima oko 1.300 trsova sa slijedećim sortama: talijanska graševina, kardinal, muškat-Italija, afusali, bijela i crvena plemenka i crvena mađaruša.
Pitamo Gudurića koliko vina iscijedi iz grožđa koje urodi na tih 1.300 trsova.
— Nikada, kaže vlasnik, nisam iz cjelokupnog uroda pravio vino.
Grožđe dobrim dijelom prodajem (lani sam prodao 4 tone). Uostalom, nemam ni toliko buradi za svo vino koje bi dobio.
Pri kraju dodajmo da je prednost plantažnog vinograda nad klasičnim u tome, što je u plantažnom vinogradu čokot više podignut iznad zemlje, -bolja je vegetacija, manje ga napadaju bolesti i lakša je obrada. Đuro Gudurić, osim svojih 11 jutara zemlje, traktorom obrađuje i vinograd, a za te svrhe ima i gotovo sva potrebna priključna oruđa. (a)
Nema komentara:
Objavi komentar