Izuzetno dobra godina za pčelare
Razgovor s P. Baličevićem, ilačkim pčelarom
Prošlog smo tjedna razgovarali s nekoliko Ilačana, a među njima i s, Pavom Baličevićem, dugogodišnjim pčelarom. Evo kako je tekao razgovor.
— Sjećate li se čika Pavo, prošle smo godine razgovarali o pčelarstvu uopće i posebno o vašem pčelarenju. Molimo vas da nam sada kažete, kako ste ove godine prošli s medom. Da li ga je bilo dosta?
— Odlično je ove godine bilo s medom i to samo kod pčelara koji su svoje pčele pripremili za pašu.
— Kako to mislite: Pripremiti za pašu?
— Dobro je s prinosom meda prošao onaj, koji je pčele jesenas dobro uzimio j proljetos maticu podražavao, tako da su se pčelci pojačali, pa su bili sposobni da iskoriste pašu.
— Jesu li i ostal pčelari, koji svoje pčelce nisu baš najbolje pripremili za pašu, također imali dosta meda?
— 1 oni su dobro prošli, samo meda je imao najviše onaj pčelar, kako sam već rekao, koji je svoje pčele pripremio za što bolje iskorištenje paše. Skoro nismo upamtili ovako medonosne godine, kao što je ova, a možda je skoro nećemo ni imati.
— Koja je paša bila najbolja?
— Najbolja je paša bila za cvatnje bagrema, bila je odlična i prva naša na repici, nije loša paša bila ni u suncokretu. Ustvari sve su paše bile podjednako dobre, ali ipak je bagrem bio nešto bolji.
— Koliko ste puta vi vrcali med?
— Dosad sam vrcao četir puta. Prvo repicu, onda bagrem, pa između paše bagrema i suncokreta i suncokret. Odlično sam prošao.
— Hoće li još biti vrcanja?
— To ćemo još vidjeti. Zavisi kakva će biti jesenska paša bosiljka. On sada još medi, premda ga je nešto malo pokvarila magla. Ipak se sada popravio.
Možda vrcanja neće biti, ali će se pčele opskrbiti s medom za zimu.
— Kako ćete vi pčele pripremiti za zimu?
— Moji su sanduci nastavljače. U jesen plodište dižem gore, a medište bude dolje, tako ako u medištu ima nešto meda, ja to izgrecam, onda sve to pčele prenesu gore u plodište.
Čika Pavo ima blizu 60 košnica i sve oko njih, oko pčela, radi sam, osim, razumljivo, kod vrcanja. On u tome, već godinama, veoma uživa, a uskoro će navršiti 77 godina života. Ima petero djece: tri kćerke i dva sina, svi su, kao i 13 unučadi i 4 praunuka, živi i zdravi.
— Ja i moja žena u braku smo već 54 godine, kaže čika Pavo, i žao mi je što nisam pravio zlatne svatove, pa da su se skupili svi moji da to proslavimo.
To sam promašio.
Rekosmo mu da to može učiniti i za 60—godišnjicu braka, na što je odgovorio da će to i uoinit: bude li prilike, a kada smo mu sugerirali da i nas pozove, reče da će nam poslati pozivnicu, Jer dodao je u šali: Valjda ćete i kakav poklon donijeti.
Na kraju razgovora Pavo Baličević nam je pokazao jednu od nekoliko tamburica koje je sam izradio, a pokazao nam je da zna i koristiti te instrumente, odsviravši nam dvije narodne pjesme. (a)
Razgovor s P. Baličevićem, ilačkim pčelarom
Prošlog smo tjedna razgovarali s nekoliko Ilačana, a među njima i s, Pavom Baličevićem, dugogodišnjim pčelarom. Evo kako je tekao razgovor.
— Sjećate li se čika Pavo, prošle smo godine razgovarali o pčelarstvu uopće i posebno o vašem pčelarenju. Molimo vas da nam sada kažete, kako ste ove godine prošli s medom. Da li ga je bilo dosta?
— Odlično je ove godine bilo s medom i to samo kod pčelara koji su svoje pčele pripremili za pašu.
— Kako to mislite: Pripremiti za pašu?
— Dobro je s prinosom meda prošao onaj, koji je pčele jesenas dobro uzimio j proljetos maticu podražavao, tako da su se pčelci pojačali, pa su bili sposobni da iskoriste pašu.
— Jesu li i ostal pčelari, koji svoje pčelce nisu baš najbolje pripremili za pašu, također imali dosta meda?
— 1 oni su dobro prošli, samo meda je imao najviše onaj pčelar, kako sam već rekao, koji je svoje pčele pripremio za što bolje iskorištenje paše. Skoro nismo upamtili ovako medonosne godine, kao što je ova, a možda je skoro nećemo ni imati.
— Koja je paša bila najbolja?
— Najbolja je paša bila za cvatnje bagrema, bila je odlična i prva naša na repici, nije loša paša bila ni u suncokretu. Ustvari sve su paše bile podjednako dobre, ali ipak je bagrem bio nešto bolji.
— Koliko ste puta vi vrcali med?
— Dosad sam vrcao četir puta. Prvo repicu, onda bagrem, pa između paše bagrema i suncokreta i suncokret. Odlično sam prošao.
— Hoće li još biti vrcanja?
— To ćemo još vidjeti. Zavisi kakva će biti jesenska paša bosiljka. On sada još medi, premda ga je nešto malo pokvarila magla. Ipak se sada popravio.
Možda vrcanja neće biti, ali će se pčele opskrbiti s medom za zimu.
— Kako ćete vi pčele pripremiti za zimu?
— Moji su sanduci nastavljače. U jesen plodište dižem gore, a medište bude dolje, tako ako u medištu ima nešto meda, ja to izgrecam, onda sve to pčele prenesu gore u plodište.
Čika Pavo ima blizu 60 košnica i sve oko njih, oko pčela, radi sam, osim, razumljivo, kod vrcanja. On u tome, već godinama, veoma uživa, a uskoro će navršiti 77 godina života. Ima petero djece: tri kćerke i dva sina, svi su, kao i 13 unučadi i 4 praunuka, živi i zdravi.
— Ja i moja žena u braku smo već 54 godine, kaže čika Pavo, i žao mi je što nisam pravio zlatne svatove, pa da su se skupili svi moji da to proslavimo.
To sam promašio.
Rekosmo mu da to može učiniti i za 60—godišnjicu braka, na što je odgovorio da će to i uoinit: bude li prilike, a kada smo mu sugerirali da i nas pozove, reče da će nam poslati pozivnicu, Jer dodao je u šali: Valjda ćete i kakav poklon donijeti.
Na kraju razgovora Pavo Baličević nam je pokazao jednu od nekoliko tamburica koje je sam izradio, a pokazao nam je da zna i koristiti te instrumente, odsviravši nam dvije narodne pjesme. (a)
Nema komentara:
Objavi komentar