500 godina od osmanske okupacije Ilače - 6. poglavlje: Danak u krvi ili Devširma

 7. Danak koji se nije plaćao novcem

U Osmanskom Carstvu nisu se svi danci plaćali novcem.

Većina poreza mogla se nekako prebrojati.

Akča za svinju.
Akča za ovcu.
Desetina od uroda.
Filurija po glavi.

Sve su to bila davanja koja su seljaku uzimala dio onoga što je imao.

Ali devširma je bila drugačija.

Nije se plaćala žitom, vinom ni novcem.

Davala se u ljudima.

Danak u krvi ili Devširma

Kada bi središnja vlast naredila devširmu, iz određenih područja kršćanskog stanovništva prikupljani su dječaci i mladići za službu osmanskoj državi.

Devširma se provodila u razmacima od otprilike 3, 5, a ponekad i 7 godina, i to po pokrajinama, a ne nužno istodobno u cijelom Carstvu.

Slavonija je, prema sačuvanim podacima, bila među područjima koja su imala tu obvezu. Za nju se navodi broj od 200 mladića, a dob regruta kretala se otprilike između 8 i 20 godina.

Za njihove roditelje to nije bio porez. To je bio trenutak kada je dijete koje su odgajali za život u vlastitoj kući moglo biti odvedeno iz nje – i više se nikada ne vratiti.

Nije svaki odvedeni mladić automatski postajao janjičar. Nakon dolaska u Istanbul slijedili su pregled i raspoređivanje; jedni su išli prema janjičarskom odžaku, drugi prema dvorskim službama.

Nije zato čudno što su ljudi pokušavali izbjeći devširmu. Neki su bježali, neki su ranije ženili sinove, a bilo je i onih koji su pokušavali potkupiti službenike.

Prema podacima koje navodi Hasičić, od 1604. godine ta je obveza za Slavoniju zamijenjena novčanim iznosom od 4000 dukata. Budući da se od 1604. uzimao novac, devširma više nije mogla pridonositi islamizaciji slavonskog stanovništva na način na koji bi to činilo odvođenje dječaka.

A jesu li među njima bili i Ilačani?

U Ilači – nemamo dokaz.

Ali znamo nešto drugo.

Zato možemo zamisliti mogućnost, ali ne i tvrditi činjenicu: da je negdje u Ilači prije pet stoljeća mogla živjeti obitelj koja je strepila hoće li njezin sin biti među onima koje će država zatražiti.

Ovo je tek jedno od deset poglavlja o osmanskoj (turskoj) okupaciji Ilače. Ako želite pročitati i ostala poglavlja, potražite ih OVDJE