3. Tko je bio vlasnik zemlje?
Na prvi pogled odgovor se čini vrlo jednostavan – sultan.
Nakon osvajanja Slavonije i Srijema sva je zemlja formalno postala vlasništvo osmanskog sultana. To nije značilo da je sultan osobno upravljao svakom njivom ili livadom. Zemlju je davao na upravljanje svojim službenicima i vojnim zapovjednicima, poznatima kao spahije. Najjednostavnije rečeno, spahija je bio svojevrsni upravitelj zemlje, a ne njezin vlasnik.
Tko su bili
spahije?
Spahije su bile konjanici osmanske vojske koji su za svoju vojnu službu dobivali pravo ubiranja prihoda s određenog područja. U miru su upravljali dodijeljenim posjedima i ubirali prihode, a u vrijeme rata morali su se sa svojim konjem i opremom odazvati u vojsku.
Važno je naglasiti da spahija nije bio vlasnik zemlje. On je imao pravo ubirati propisane poreze i brinuti se da se zemlja obrađuje, dok je stvarni vlasnik, prema osmanskom pravu, ostajao sultan.
Jesu li seljaci
bili robovi?
Ne.
To je jedna od najčešćih zabluda.
Stanovnici Ilače nisu bili robovi niti su svakodnevno radili za spahiju. Oni su živjeli na svojim gospodarstvima i sami obrađivali zemlju, baš kao i prije dolaska Osmanlija.
Imali su pravo:
- obrađivati
zemlju
- nasljeđivati
pravo korištenja posjeda
- podizati
usjeve
- raspolagati
viškom uroda nakon podmirenja davanja
Ali nisu bili vlasnici zemlje u današnjem smislu riječi. Za korištenje zemlje morali su plaćati propisane poreze i davanja osmanskim vlastima.
Što se dogodilo
ako bi netko napustio zemlju?
Osmanskim vlastima nije odgovaralo da njive ostanu neobrađene.
Ako bi obitelj pobjegla ili napustila selo, zemlja se mogla dati drugoj obitelji koja ju je bila spremna obrađivati i uredno plaćati poreze. Za osmanske vlasti napuštena zemlja nije predstavljala korist jer nije donosila porezne prihode.
Za državu je bilo mnogo važnije da zemlja donosi prihod nego tko će je obrađivati.
Važno je bilo
obrađivati, a ne posjedovati
Danas nam je teško zamisliti takav sustav.
Navikli smo da je vlasnik zemljišta osoba čije je ime upisano u zemljišne knjige.
U osmansko vrijeme bilo je drukčije. Seljak je mogao cijeli život obrađivati istu njivu, ostaviti je svojoj djeci i unucima, ali ona formalno nikada nije bila njegovo vlasništvo.
Pravni vlasnik bio je sultan, spahija je imao pravo ubirati određene prihode, a seljak je imao pravo koristiti zemlju dok uredno ispunjava svoje obveze prema osmanskoj državi.
 |
| Shema 1. Odnos sultana, spahije i seljaka u osmanskom zemljišnom sustavu. |
Ovo je tek jedno od deset poglavlja o osmanskoj (turskoj) okupaciji Ilače. Ako želite pročitati i ostala poglavlja, potražite ih OVDJE
Nema komentara:
Objavi komentar