500 godina od osmanske okupacije Ilače - 2. poglavlje: Jedan dan u Ilači 1526. godine

 2.  Jedan dan u Ilači 1526. godine

Pokušajmo na trenutak zamisliti da se nalazimo u Ilači, u ljeto 1526. godine, svega nekoliko tjedana prije dolaska Osmanlija.

Sunce još nije izašlo, a selo se već polako budi.

Iz niskih drvenih kuća, čiji su zidovi bili isprepleteni prućem i omazani blatom, a krovovi pokriveni slamom ili trskom, kroz otvor na krovu već se polako diže dim. Ognjišta su ponovno zapaljena, a domaćica u glinenom loncu kuha kašu od prosa. U glavnoj prostoriji, djeca još spavaju na drvenim klupama prekrivenim vunenim pokrivačima, dok domaćin izlazi pred kuću.

Najprije odlazi do bunara. Izvlači nekoliko kanti hladne vode za obitelj i stoku. U dvorištu ga već čekaju svinje, nekoliko ovaca i par goveda. Životinje predstavljaju najveće bogatstvo jedne obitelji.

Nakon skromnog doručka svi odlaze na posao.

Muškarci kreću prema poljima gdje rastu pšenica, ječam i proso. Ako nije vrijeme sjetve ili žetve, popravljaju ogradu, sijeku drva ili rade u vinogradu. Žene ostaju bliže kući. Brinu o vrtu, pripremaju hranu, predu vunu i paze na najmlađu djecu.

Stariji dječaci tjeraju svinje prema obližnjoj šumi Jelaš. Tamo će cijeli dan tražiti žir, baš kao što su to činile generacije prije njih. Djevojčice pomažu majci oko kuće ili odlaze po vodu.

Oko sela prostiru se guste šume, Jelaš i Bokšić. Prema Bosutu nalaze se bare, močvare i trščaci puni ptica i ribe. Ljetni zrak ispunjava kreket žaba, a u sumrak iz šume dopire rika jelena, roktanje divljih svinja, a ponekad i zavijanje vukova.

U podne nema dugog odmora. Sunce je visoko, a posla je još mnogo.

Jede se ono što se ponijelo od kuće - komad kruha od prosa ili ječma, sir ili kaša. Posao mora biti završen prije mraka jer umjetne rasvjete nema. Vrijeme određuju Sunce i godišnja doba.

Predvečer se selo ponovno okuplja.

Stoka se vraća s pašnjaka, svinje izlaze iz šume, a iz bunara se ponovno izvlači voda. Na ognjištu se kuha večera. Djeca slušaju priče starijih o prošlim ratovima, gladnim godinama i dobrim žetvama.

Nitko još ne zna da se samo nekoliko dana hoda južnije okuplja golema osmanska vojska sultana Sulejmana.

Stanovnici Ilače vjeruju da će i ova godina proći kao mnoge prije nje - mirno, uspavano i bez velikih događaja. Polja su zasijana, vinogradi obećavaju dobar urod, a život teče svojim uobičajenim tijekom.

Ne slute da će upravo 1526. godina zauvijek promijeniti njihovo selo. Za nekoliko mjeseci započet će gotovo stoljeće i pol osmanske vlasti.

Karta 2. Dvije Ilače u XVI. stoljeću – Stara Ilača (današnja Ilača)
i Ilača između Vašice i Batrovaca.

To je bilo jedno od posljednjih mirnih ljeta stare Male Ilače.

Ovo je tek jedno od deset poglavlja o osmanskoj (turskoj) okupaciji Ilače. Ako želite pročitati i ostala poglavlja, potražite ih OVDJE