Ilački leksikon - slovo Đ

đačka banka “Vjeverica” - nekada su dolazili u školu predstavnici ove banke. Imali smo svoje štedne knjižice i kao poklone dobijali ovakve značke. U Vinkovačkom listu možemo pratiti osnutak i ukidanje banke. U broju od 12.09.1975. postoji reklama za banku, a obavijest o ukidanju je objavljena u istim novinama od 20.04.1990.

plastična značka za učenike

đak - onaj koji polazi nižu ili srednju školu; učenik, školarac

đakonije - prema pučkom vjerovanju, posebno ukusna i slasna hrana za koju se mislilo da je jedu đakoni i svećenici; poslastica, delikatesa

Đakovac, Ivan - Ilački župnik od 2010. do 2020. godine. Rođen je u 1981. godine u Viljevu. Primio je svećenički red  29. lipnja 2007. godine. u đakovačkoj katedrali. Nakonodlaska iz sela, postaje župnik u župi sv. Nikole u Vinkovcima.

velečasni Ivan Đakovac

Đakovo - grad u Osiječko-baranjskoj županiji. Sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Godine 1780. prilikom reorganizacije crkvene uprave, Đakovačka biskupija dobila je nova područja u Slavoniji i Srijemu koja su oduzeta nadbiskupiji u Pečuhu (Mađarska), među kojima i naše selo.

Biskupi  Đakovačke biskupije koji su bili biskupi i Ilači

·        Josip Čolnić (1759. – 1786.)

·        Matija Franjo Krtica (1786. – 1794.)

·        Antun Mandić (1795. – 1815.)

·        Maksimilijan Vrhovac (1817. – 1827.)

·        Josip Kuković (1832. – 1848.)

·        Josip Juraj Strossmayer (1849. – 1905.)

·        Ivan Krapac (1905. – 1910.)

·        Lajos Štambuk (1910. – 1913.)

·        Ivan Filipović (1914. – 1920.)

·        Antun Akšamović (1920. – 1959.)

·        Stjepan Bäuerlein (1959. – 1989.)

·        Ćiril Kos (1989. – 2003.)

·        Marin Srakić (2003. – 2013.)

Nadbiskupi Đakovačko-osječke nadbiskupije

• Marin Srakić (2008. – 2013.)

• Đuro Hranić (2013. – danas)

Biskupija je 2008. godine uzdignuta na rang nadbiskupije, te je tako postala Đakovačko-osječka nadbiskupija.

Đakovo, panorama sa katedralom sv. Petra iz 1882. godine.

Đakovački vezovi - Đakovački vezovi su tradicionalna folklorna manifestacija koja se održava svake godine u Đakovu, Hrvatskoj, još od 1967. godine. Ova manifestacija slavi bogatu kulturnu baštinu Slavonije, Baranje i Srijema kroz narodne nošnje, pjesme, plesove i običaje. Naravno da su ilačani sudjelovali i sudjeluju na ovoj manifestaciji. Dolje je slika iz nekih davnih "Vezova".

Đakulović - ilačko prezime

đeram - (turski jezik: germek - protegnuti, ispružiti, ili turcizam grčkog podrijetla od novogrč. γεράνı(gerami)- bunarska motka) - naprava za vađenje vode na principu poluge, sastavni dio seoskih bunara. Sastoji se od dugačke pokretne grede na visokom stupu, kojoj je na jednom kraju uteg (kamen), a na drugome konopac s posudom za zahvaćanje vode.

đeram između Ilače i Tovarnika, nekada
 (slika iz knjige Floriana Nellera)

đerdan - (turski jezik: gerdan) - ogrlica kao dio narodne nošnje (od zlatnika itd.)

đerđef - (turski jezik: gergef) - okvir na koji se nateže platno za vez ili goblen

moja mama Ana Posavac (1935.-2015.), sjedi za đerđefom i popliće (slikano sredinom 1990-ih)

đilkoš - (mađarski jezik: gyilkos - ubojica) - obijestan mlad čovjek, pun snage; vjetrogonja, kicoš, danguba

đinđuva - (mađarski jezik: gyöngy - biser) - privjesak na ženskom uhu; naušnica, minđuša, rinčica, svaki pretjeran ili manje vrijedan nakit na ženi; bižuterija

đipati - puno skakati, trčati na više mjesta

đogav - onaj koji je poput konja u nepoželjnim svojstvima za osobu, vrlo žilav i dugog lica, previše žilav, previše snažan; konjast. Kod nas bi to bilo da je previše mršav.

đorati - (turski jezik: görmece), mijenjati se za što, mijenjati predmet za predmet; trampiti

đozluci - (turski jezik: göz - oko), naočale

đubre - (turski jezik:  gübre) - ima više definicija, ali kod nas se odnosi prvenstveno na stajski gnoj, rjeđe na karakternu osobinu.

Đuka Begović - je glavni lik u romanu Ivana Kozarca. Dijelom sniman i na našoj “Vodici”. Sam film "Đuka Begović" jedan je od rijetkih pokušaja hrvatske kinematografije da vjerno prenese slavonsku književnost na filmsko platno. Odlikuje ga autentična atmosfera slavonskog sela, vizualno dojmljiva priroda i snažna glumačka izvedba. Svojim realizmom i tragičnom pričom ostao je jedan od značajnijih filmova hrvatske kinematografije tog razdoblja. Branko Schmidt 1991. godine, a u glavnim ulogama su bili:

·  Slobodan Čustić - Alija  – Đuka Begović

·  Fabijan Šovagović - Šima Begović 

·  Asja Potočnjak – Đukina majka

i drugi . . .

scene naše Vodice u filmu "Đuka Begović"

đukela - (turski jezik: cühela) - seoski pas mješanac; džukac, pseto

Đukić - ilačko prezime

Đurđević, Obrad - nekadašnji vlasnik gostionice u selu u ulici Stjepana Radića. Kasnije ta obitelji odlazi u grad Kula u Vojvodini. U tu kuću dolazi obitelj Majsinger, koja tu prebiva do Domovinskoga rata. Danas je to obiteljska kuća obitelji Tulić.

Đurić, Anka - izumrlo ilačko prezime. Anka je bila moja susjeda. Kuća joj je bila između kuće Mate Matošević i Tomislava Dević. Ja je se ne sjećam, ali stariji od mene svakako. Zvali smo je baba Anka.

đuture - (turski jezik: götürü) - sve zajedno, sve koliko ima (ob. za kakav proizvod koji se inače prodaje na komade ili po kilogramu)

đuvegija - (turski jezik: güveyi) -  momak za ženidbu; ženik, zaručnik, mladoženja