Proslava 1900. obljetnice smrti Gospodinove u župi Ilača

“Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske”, Đakovo, 31.05.1933.

Sveta godina.

P. Matijević, župnik.

Jedna notica preč. g. urednika u proštogodišnjem Glasniku o 600-godišnjici župa, bila je povodom, da je cijela prošla godina imala u našoj biskupiji karakter tih proslava, One su najviše održane u blizini Vinkovaca, ali se o njima vodilo računa i u drugim dijelovima biskupije sve tamo od Lev. Varoši do franjevačkoga lloka. Poduzetni župnici a i oduševljeni vjernici dali su tim proslavama katoličko a i rodoljubno obilježje, kako im je to i pripadalo. Ova godina proglašena je po svetom Ocu Papi „Svetom Godinom", jer se u ovoj godini navršuje 1900 godišnji jubilej smrti Gospodinove. Katolici iz Zagreba organizuju hodočašča u ovoj godini na tri strane: Jeruzolim, Rim i Lurd, u tri največa svetišta katolička. Biskupi cijeloga svijeta poslušali su glas svetoga Oca i pozvali su vjernike svojih biskupija, da se u ovoj sveloj godišnjici što više približe Kristu Raspetome. Sada stoji do svećenstva u pastvi, koliko čemo mi znati iskoristiti ovu priliku i što više duhovnoga blaga pružiti svojim vjernicima. Sigurno je, da se proslava Svete godine ima shvatiti u prvom redu čisto dultovnom proslavom, koja mora uspostaviti što užu vezu izmedu duša i Spasitelja, te ponovno naglasujem kao najkorisniju proslavu : velike svete misije i pučke duhovne vježbe.

Ali uz tu čisto duhovnu proslavu treba da dademo svetoj godini i vanjski znak svojega oduševljenja, koji se manifestuje u vanjskim proslavama. Zadnjih godina se puk naše biskupije več priviknuo vjerskim manifestacijama i mi ih moramo održati, da pred neprijateljima pokažemo svoj broj, a u prijateljima da uzbudimo jaču vjersku svijest. Puk je u ovim teškim danima i u godinaina krize upravo željan malo vedrine, radosti i okrepe, a prigodom Svete godine upravo se za to nadaje lijepa prilika. Slaveči naime misterij svetoga križa, slavit čemo bol Kristov u, koja je današnjem naraštaju tako bliza. A slavit čemo i ljubav Spasiteljevu, koja se završuje potpunom žrtvom na križu. Srce današnjega čovječanstva bolno i ispaćeno, bit če sposobno da shvati dubinu boli i veličinu ljubavi, a mi ćemo u bolne rane grješnoga čovječanstva kapati melem ljubavi Isusove, da duše krščanske dožive jedinstvo s nebom i oćute blizinu Božju.

 Današnja oskudna vremena nijesu dakako povoljna za velike vanjske proslave, koje iziskuju mnogo materijalnih žrtava. Zato je najbolje proslavu Sve-te godine združiti s proslavama pojedinih hodočašća i zavjeta. Vjernici na hodočašća dolaze veoma rado, a sabrat će se i u većem broju, ako se unaprijed najave jubilarne proslave. Puk u hodočasnim mjestima naučan je na brojni dolazak stranoga svijeta i tim zgodama oni nemaju velikih materijalnih izdataka, jer osim besplatnoga konačišta gotovo ništa ne daju stranim hodočasnicima, pa ni svojim rođacima, jer te dane svi smatraju nekom pokorom, te izostaju čaščenja i poznata slavonska gošćenja. Nakon velike svete mise jedva po koji stranac ostaje na hodočasnom mjestu. Prema zaključku zadnje dekanske konferencije održat će se u Ilači prva takova prosIava na drugi dan Duhova za rimokatolike iz cijele okolice, a na treći dan nastavljaju svoju proslavu grkokatolici. Program je ovaj : Na prvi dan Duhova stižu pred večer procesije i započinju svete ispovijedi. U 7 sati teoforička procesija iz proštenišne crkve u filijalnu. U 9, 10 i 11 sati sveti križni put u madž , njem. i hrvatskom jeziku. U 12 sati ponoćka i nagovor o sv. Jubileju. Sutradan svete mise od 5 sati. U pol devet njemačka propovijed u filijalnoj crkvi, a u proštenišnoj za Madžare, a zatim njihove svete mise. U ½ 10 hrvatska propovijed i abacijalna sveta misa. Pozvao sam posebnim pozivima dvadesetak župa iz cijele okolice sve od Vinkovaca i Vukovara do lloka i Morovića, jer te župe najviše na ilačko proštenište dolaze, ali dakako da mogu sudjelovati i ostali svečenici sa svejim vjernicima.

U ostale dane Marijinih hodočašča mogn se slobodno proslave odvijati u drugim Marijinim svetištima. Ali ne samo u njima. Proslave se lijepo dadu udesiti i u crkvama presv. Trojstva (Brod, Kopanica, Čepin, Kukujevci, Karlovci), zatim u crkvama presv. Srca Isusova (Đakovo, Šid), svetoga Križa i t. d. Sve se te svetkovine dadu lijepo spojiti sa Svetom godinom. Istina župnici će imati nešto više truda, troška i brige, ali zato sveta vjera naša prima mnogo na svojem ugledu, a naši vjernici postaju svjesnijim katolicima i ujedno se priučavaju, da javno iskažu svoje uvjerenje

______________

“Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske”, Đakovo, 15.06.1933.

Dopis.

Tovarnik, 8. lipnja 1933.

Prva proslava Gospodinova Otkupljenja.

Proštenište drage Gospe u Ilači, koje je u zadnje doba postalo najače sabiralište katoličkih hodočasnika u Gornjem Srijemu proslavilo je dostojno na drugi dan Duhova ovu svetu, jubilarnu godinu našega Spasitelja. U proslavi su sudjelovale župe Tovarnik, Tompojevci, Berak, Jankovci, Lovas i Lipovac sa posebnim procesijama, dok su vjernici i iz ostalih okolišnjih župa dolazili pojedinačno. Svega je bilo do 3000 vjernika, a sam vlč. Bertić je doveo oko 700 vjernika iz Berka i filijala. U Ilači se sakuplja na Veliku Gospu i 7000 vjernika, te bi sigurno i ovaj puta bio odaziv znatno veči, da nije upravo do Duhova vladalo nevrijeme, te su svi putevi teško prohodni.

Medutim ovako se sama proslava ljepše i lakše odvijala. Vanjske parade uopće nije bilo, osim teoforične procesije uoči toga dana, ali i na procesiji nije svirala glazba poradi pokorničkog karaktera proslave i uspomene na Muku Gospodinovu. Jedino je bila rasvjetljena glavna ulica, kojom je prolazila procesija, a na najvišem mjestu u selu podignut je visoki Križ, simbol samoga Jubileja, koji je bio ukrašen velikim brojem gorućih svijeća.

Propovijedi su održane u hrvatskom (P. Matijević,) njemačkom (vIč. Hornung) i madžarskom jeziku (msgr. dr. Anderlić), a tako isto se u sva tri jezika obavljao sveti križni put. Ponoćku je uz asistenciju održao sam arhidakon Gor. Srijema preč. g. M. Lacković, a svečanu svetu misu opatsku je imao msgr. A. Mitrović, koji je tom zgodom prvi puta služio kao opat svetu misu na teritoriju svoje bivše župe, što je veoma razveselilo njegove bivše župljane. Pod tom svetom misom pjevao je mješoviti crkveni zbor iz Šida sa 30 pjevača i pjevačica.

10 svećenika okupilo se tom zgodom u Ilači, koji su marljivo ispovijedali i u službi Božjoj pomagali. Uvjereni smo, da je Božanski Spasitelj primio i blagosovio sve žrtvice, koje smo mu zajedno s našim molitvama prinijeli te dane na čast Njegove Krvne Žrtve. A vjerni puk, koji je želio dobiti i stanovite oproste prigodom ove proslave, upozoren je na oproste obilate, koje sveta Crkva uvijek daje nakon svete ispovijedi i Pričesti svima, koji izmole stanovite molitve. P. M.