Stjepan Sršan "Popis slavonskih župa i škola pečuške biskupije godine 1766."

POPIS

SLAVONSKIH ŽUPA I ŠKOLA

PEČUŠKE  BISKUPIJE

GODINE 1766

Stjepan Sršan

Diacovensia 1/1993

- ulomci -

U biskupijskom arhivu u Pečuhu čuva se spis pod naslovom 'Conscriptio districtus Sclavonicalis Quinque-Ecclesiensis anni 1766. Spis je lijepo ispisan latinskim jezikom na deset požutjelih listova formata A4, signiran br. 128/1776 .Budući da nam taj spis daje osnovne podatke o župama i mjestima u istočnoj Hrvatskoj koje su do kraja 18. stoljeda bile pod pečuškom biskupijom i jer prikazuje tadašnje stanje župa i škola, zaslužuje da se objavi kao građa.

Pedučku je biskupiju godine 1009. osnovao ugarski kralj sv. Stjepan, kako se navodi u šematizmima same biskpije. Njezine granice na jugu nisu bile stalne, no dosta vremena dopirale su do obale Save, dok je istočna  granica bila rijeka Dunav, a na zapadu je u pojedinim vremenima dopirala dak do rijeke Orljave. Zbog svojih granica pedučka je biskupija do početka 18. stoljeća vodila više rasprava s bosanskom, zagrebačkom, srijemskom i kaločkom biskupijom. U 14. stoljedu stabilizirale su se njezine granice na području županija Tolne, Baranje, Požege i Vukovo, odnosno,kada su godine 1745. uspostavljene Virovitička, Požeška i Srijemska županija, i na području Srijemske te dijelu Virovitičke županije.

Za vrijeme osmanlijske vlasti pečuška rezidencija kao i kaptol su iselili iz Pečuha te su bili izvan granica svoje biskupije. Za toje vrijeme zagrebačka biskupija djelovala na području Požeške županije, dok su iz Bosne, u prvom redu tamo gdje su se naselili Hrvati sve do Budima, djelovali franjevci iz provincije Bosne Srebrne, odnosno kasnije provincije sv. Ivana Kapistranskoga.

Nakon odlaska osmanlijske vlasti potkraj 17. stoljeća opet se bude rasprave oko granica biskupije. Te je rasprave car Karlo VI. godine 1720. riješio tako da je požeški kraj pripao zagrebačkoj biskupiji, dok je veliki dio podrudja u istočnoj Slavoniji i dalje ostao pod upravom pečuške biskupije. Sve do 1770. godine pečuška je biskupija držala župe u Slavoniji: Vukovar, Jankovci, Sotin, Nuštar, Lovas, Šarengrad, Tovarnik i Kukujevce, zatim na podrudju tadašnje Vojne Krajine: Vinkovce, Ivankovo, Cernu, Županju, Drenovce, Otok, Morović, Nijemce, Radinovce s dosta brojnim filijalama. No 1770. navedene su gornje župe pripale bosanskoj ili đakovačko-srijemskoj biskupiji. Ipak su i dalje pod pedučkom biskupijom ostale župe u Valpovačkom i Donjomiholjačkom kotaru te one na podrudju općine Beli Manastir u južnoj Baranji sve do godine 1918. Stoga je razumljivo Sto se veliki dio arhivskih dokumenata i povijesnih izvora za područje izmedu Drave i Save nalazi u Pečuhu. To se odnosi na sve one poslove i aktivnosti koje je nekada obavljala Crkva, kao što su vjerski i duhovni život, školstvo, prosvjeta, dobrim dijelom kultura, objekti, običaji, ekonomska pitanja, od desetine, to jest sjetva i žetva te prinosi žitarica, stoke, vinograda do svega ostaloga što se ticalo uzdržavanja klera i učitelja.S druge pak strane,ova su područja dosta siromašna povijesnim izvorima, jer su dijelom propali, a dijelom dislocirani širom Europe, odakle su dolazili tadašnji feudalci, generali i drugi svjetovni i duhovni gospodari ovog područja.

Škole na području bivše Austro-Ugarske Monarhije, pa tako i u istočnoj Hrvatskoj nakon odlaska Turaka potkraj 17. stoljeća, bile su vjerske ili u rukama Crkve. To znači da su ih otvarale, uzdržavale i vodile pojedine vjerske zajednice koje su imale svoju organizaciju na tim područjima i svoje vjernike u dotičnim mjestima.

Drugo razdoblje u povijesti školstva počinje prvim državnim školskim reformama godine 1774. i 1777. Tada, naime, počinje process unifikacije škola s obzirom na program, osnivanje i uzdržavanje škola koje će pohadati djeca bez obzira na spol, nacionalnost i vjeroispovijest. No još će dugo postojati i posebne konfesionalne škole s pravom javnosti, premda se išlo za jedinstvenim školama u državi. Za prvo razdoblje školstv,a to jest kada su škole bile gotovo isključivo u crkvenim rukama, karakteristično je da su one bile plod aktivnosti Crkve i njezinih službenika,bez redovitih cjelovitih programa, stalnih sredstava, bez obveznog polaženja djece u školu i slično. Naime, do kraja 18. stoljeća ni zemljišni gospodar (i plemstvo), ni država pa ni sami seljaci nisu mnogo marili za školu. One su smatrane gubitkom vremena, čak štetne za privredivanje i postojeći poredak. I polazak djece u školu bio je prije svega ograničen na zimske mjesece, kada se nisu obavljali sezonski poslovi u polju ili ispaša stoke.

U tim, prvim pučkim školama, više tečajevima, djeca su učila poznavanje slova, njihovo spajanje u slogove i sricanje riječi te spajanje riječi u rečenice. Tek kada su naučili čitati, prešli su na pisanje, ako je za to ostalo vremena, mehanički prepisujući tekstove molitava. Poslije bi još nesto učili računati, vjeronauk po sustavu 'pitanje-odgovor",bez razumijevanja uzročno-posljedične veze i time bi završlavala pučka škola u 18. stoljeću. Većina djece nije niti stigla svladati pisanje, dok bi čitanje mnogi uskoro zaboravili. I broj polaznika škole bio je na dobrovoljnoj osnovi, više na entuzijazmu učitelja-župnika, negoli na zakonskoj ili vlastitoj potrebi.

Ipak treba odati priznanje i takvoj školi jer je to bio početnički rad uz brojne probleme s kojima se susretala Crkva i njezini službenici, tako da su prvi tragovi pismenosti i knjige zapravo i vezani za Crkvu i kler.

ŽUPE I ŠKOLE

I. Slavonski okrug u Provincijalu Srijemske Zupanije godine 1766.

1. Župa Tovarnik.

Filijala i njezina udaljenost od matice: Ilača pola sata. Broj katolika: 2338. Župnik i njegovo uzdržavanje: župnik i okružni vikar Stjepan Adić ujedno je i kanonik pečuške katedrale. Njegov je prihod: od župnih davanja i svakodnevne štole godišnje 307 forinti, 53.5 novčića. Patronatsko pravo ima gospodin grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta. Učitelj Josip Kopijarević ujedno je i bilježnik mjesta. Njegov prihod dolazi od župljana od kojih godišnje u gotovu prima 60 forinti i ništa drugo. Stanje crkve: tovarnička je crkva sagrađena od čvrstog materijala, ali je već oslabila i premalena za broj vjernika. Inventara ima dovoljno. Filijalna crkva u Ilači sagradenaje od drveta s potrebnim inventarom.

(Škola u Ilači je osnovana 1758. godine - napomena Pavo Posavac)

2. Župa Jankovci.

Filijale župe Jankovci jesu Svinjarevci 45 minuta hoda od matice, Slakovci (Slakovcze) sat i četvrt te Novi Jankovci 30 minuta hoda od matice. Broj katolika 1536. Župnik je Andrija Matić. Njegov se prihod sastoji od župnih podavanja i štole prema popisu župe iz godine 1755.-e iznosio ko 239 forinti i 56 novčića( denara). Patronatsko pravo ima grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta. Župa nema učitelja. Jankovačka je crkva izgradena prije 40 godina od drveta.Nalazi se izvan sela i u ruševnom je stanju tako da se u njoj i ne može držati bogoslužje. Zbog toga se služba Božja redovito održava u tek sagradenoj kapelici u župnom dvorištu gdje se čuva i popudbina za umiruće. Ima dva zvona. I filijalne su crkve sagrađene od drveta sa po jednim zvonom.

3. Župa Kukujevci.

Kukujevačka župa ima filijalu Gibarac udaljenu sat hoda. Broj je katolika 1746. Upravitelj je župe Josip Krušković. Njegov je godišnji prihod, prema popisu iz godine 1755. dosezao oko 216 forinti i 37 novčića. Patronatsko pravo ima Visoka Ugarska carsko-kraljevska komora. Do sada ne postoji učitelj, a ako bi ipak netko bio, ne bi imao dovoljno za uzdržavanje, osim ako bi ujedno obavljao i posao pisara. Kukujevačka crkva, kao i filijalna, sagrađene su od drveta, pod svodom od dasaka i već dosta starim i jadnim krovom. Jedini prihod crkve dolazio d milostinje sabrane za vrijeme mise.

4. Župa Lovas.

Filijale su lovaške župe Novak, udaljen sat i  četvrt, te Opatovac udaljen pola sata hoda. Broj je katolika 1191. Župnik je Ivan Videković. Sav njegov prihod, prema popisu iz godine 1755. iznosi oko 276 forinti i 24.5 novčića. Patronatsko pravo ima grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta. Uditelj je Ivan Mihelić. Njegov je prihod 30 forinti, ali s tom plaćom dosta jadno živi. Lovaška je crkva vrlo ruševna te, osim krova, nema ništa čvrsto. Crkva u filijali Novak sagrađena je od čvrsta materijala i ona je u vrlo dobrom stanju. Filijala Opatovac nema svoju crkvu.

5. Župa Nuštar.

Filijale nuštarske župe jesu Cerić, udaljen sat i pol hoda te Marinci udaljeni sat hoda od matice. Broj je katolika 524. Upravitelj je župe pater Kerubin od Valpova, franjevac iz Kapistranske provincije. Njegov prihod, prema popisu iz godine 1755. iznosi oko 159 forinti i 63 novčića na godinu. Patron je župe barun Šandor de Slavnica, zemaljski gospodar  mjesta. Župa nema učitelja, što ne treba pripisati narodu, već zemaljskom gospodaru barunu Šandoru. Nuštarska je crkva sagrađena od čvrsta materijala i dobro opskrbljena inventarom.A filijala u Ceriću ima drvenu crkvu, donekle snabdjevenu inventarom kao kapela. Filijala Marinci nema ckrve.

6. Župa Šarengrad.

Nema filijala. Broj je katolika 615. Upravitelj župe je franjevac Franjo Rogošić iz Kapistranske provincije. Njegov prihod prema popisu 1755. godine godišnje iznosi oko 123 forinte i 37 novčića. Patronatsko pravo ima grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta.U župi postoji učitelj koji za uzdržavanje od vlastelina dobiva 30 forinti, a drugih 30 prima od općine Šarengrad . Šarengradska je crkva sagrađena od čvrsta materijala i u dobrom je stanju, snabdjeven potrebnim inventarom. Osim male milostinje, crkva nema drugih prihoda.

7. Župa Sotin.

Sotinska župa ima filijale Tompojevce, udaljene sat i pot hoda i Berak udaljen dva sata hoda od matice. Broj je katolika 1400. Mjesni je župnik Andrija Jakovac s jednim kapelanom. Sav njegov godišnji prihod, prema popisu iz 1755, iznosi oko 236 forinti 66 novčića. Patron je grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta. Madarsko-hrvatsko-njemački učitelj prima od siromašnog župnika hranu,a od siromašne crkve odijelo, sve zbog velikog siromaštva župljana. Sotinska je crkva prostrana i sagrađena od čvrsta materijala, pokrivena crijepom te se polako prinosima vjernika dovodi kraju, čemu je mnogo pridonio i vlastelin. Obje su filijalne crkve sagrađene od drveta na trošak puka, a sada su u osrednjem stanju.

8. Župa Tordinci.

Filijale su tordinačke župe Antin, udaljen sat hoda i Korođ, udaljen sat i pol hoda. Broj je katolika 667. Upravitelj je župe Ivan Strelar. Sav njegov godišnji prihod, prema popisu iz 1763, penje se do 180 forinti. Patron je župe grof ab Eltz, zemaljski gospodar mjesta.Župa nema učitelja. Tordinačka je crkva sagrađena od drveta, dosta je slaba i mala.I antinaska je od drveta i već stara te mala. Filijala Korođ ima bogomolju s propovjednikom. Tu žive pripadnici kalvinske vjeroispovjesti.

9. Župa Vukovar.

Filijala je vukovarske župe mjesto Bogdanovci, udaljeno 45 minuta hoda. Broj je katolika 1551. Upravitelj je župe pater Lovro Kozarević, gvardijan samostana u Vukovaru. Njegov je prihod, prema popisu iz 1755, iznosio oko 340 forinti i 71 novčić. Patron je župe gospodin grof Eltz, zemljišni gospodar mjesta. Trenutno nema učitelja, no, ako bi se našao,imat  će za uzdržavanje od grada 60, a od vlastelina 30 forinti prema ugovoru. Vnukovarska i valkovarska crkva sagrađena je od čvrstog materijala i u dobrom je stanju, opskrbljena dostatnim inventarom. Filijalna crkva u Bogdanovcima sagrađena je od drveta i donekle dobra.

…

III. Slavonski okrug u području Vojne krajine

18. Župa Cerna.

Cerna ima filijale Gradište, sat udaljeno, Retkovce sat i pol, Šiškovce sat udaljene od matice. Broj je katolika 2709. Upravitelj je župe Josip Skočelić s jednim kapelanom. Njegov godišnji prihod, prema popisu iz 1755., iznosi oko 250 forinti i 31 novčić. Patronatsko pravo ima Njegovo Carsko Veličanstvo. Uditelj je Leopold Ser koji je i pisar l. Brodske pukovnije pa ima za uzdržavanje po oženjenom paru 20 novčića, što godišnje iznosi najmanje 100 forinti. No on ne daje nikakve usluge ni crkvi ni župniku. Crkva u Cerni sagrađena je od čvrstog materijala, ojačana cementom, pod svodom, pokrivena daskama, ali je vrlo tijesna za puk i krov je loš5. Ima jedan drveni zvonik već ruševan, te vrlo slab inventar. Filijalna crkva u Gradištu, građena od drveta, u ruševnome je stanju, s osrednjim zvonikom i donekle dostatnim inventarom koji je nabavljen milostinjom. Retkovačka filijala ima novu crkvu koje su temelji od čvrsta materijala, a ostalo je od drveta, s dva zvona i skromnim inventarom. Filijala Šiškovci ima novu crkvu od drveta, s malim zvonom i dobro je opskrbljena inventarom.

19. Župa Drenovci.

Župa Drenovci ima filijale Jamenu udaljenu dva i pol sata hoda, Račinovce sat i pol, Đuriće 45 minuta, Gunju sat, Rajevo Selo dva sata, Podgajce sat i pol te Poljane, Vrbanju i Strošince. Broj je katolika 3778. Upravitelj je župe Petar Starešinić s jednim kapelanom. Njegov je prihod, prema popisu iz 1755., oko 505 forinti i 62 novčića. Patronatsko pravo ima Njegovo Carsko Veličanstvo. U župi nema učitelja otkada ljudi pamte niti bi ga puk primio, osim preko volje, jer bi mu morao davati za uzdržavanje. Drenovačka je crkva sagrađena od pletera, omazana blatom, sa seljačkim svodom. Filijalne su crkve dijelom od pletera, a dijelom od greda omazanih blatom, podignute ne tako davno, ali zbog trošnosti materijala vrlo oronule i podložne rušenju, napose kad nadodu snažniji vjetrovi. Crkve su slabo opskrbljene inventarom. Osim male milostinje, nemaju drugih prihoda.

20. Župa Ivankovo.

Ivankovo ima filijale Andrijaševce (Andrasevcze), u,daljene sat i pol i Vođince sat hoda od matice. Broj je katolika 2022. Upravitelj je župe Antun Orebić s jednim kapelanom. Njegov godišnji prihod, prema popisu iz 1755. iznosi oko 267 forinti 68 i l/3 novčića. Patron je Njegovo Carsko Veličanstvo. Učitelj je Nikola Pogledić s plaćom 50 forinti, 4 kille pšenice i 24 hvata drva godišnje, što mu pripada prema ugovoru. lvankovačka je crkva sagradena od čvrsta materijala i u dobru je stanju, dobro je opskrbljena inventarom. Filijalne crkve u Andrijaševcima i Vođincima građene su od drveta, stare su i male.

21. Župa Morović.

Morović ima filijale Batrovce, udaljene sat i četvrt hoda, Lipovac dva sata i Malu Vašicu udaljenu sat i pol, te Adaševci dva sata hoda. Broj je katolika u župi 1018. Upravitelj je župe Ivan Turković. Njegov godišnji prihod prema popisu iz 1763., koji je načinio vikar, sastoji se od oko 130 forinti. Patron crkve je Njegovo Carsko Veličanstvo. Učitelja je postavila l. pukovnija, i to Nijemca, koji loše govori hrvatski i latinski.

Za uzdržavanje prima 15 forinti. Morovička se crkva nalazi izvan grada, doduše ozidana, ali dosta slabo pokrivena šindrom, s ozidanim tornjem čiji su zidovi u temelju iznutra toliko ruševni da, ako se hitno ne poprave, postoji opasnost da se potpuno sruši. Kapela u mjestu opskrbljena je skromnim inventarom. Filijalne su crkve gradene od drveta, stare i u cjelosti već ruševne i vrlo skromno opskrbljene inventarom.

22. Župa Nijemci.

Nijemci imaju filijale Komletince udaljene 45 minuta i Novo Selo udaljeno od matice sat hoda, nadalje Deletovce 45 minuta, Orolik sat, Podgrade 30 minuta i Apševce 45 minuta hoda.Broj je katolika u župi 2596. Upravitelj je župe Franjo Franjković s jednim kapelanom. Njegov godišnji prihod, prema popisu iz godine 1755, iznosi oko 372 forinte i 33 novčića. Patronsko pravo vrši Njegovo Carsko Veličanstvo. Uditelj je Jeronim Torpović koji od Zupljana prima oko 40 forinti godišnje. Crkva u Nijemcima zidana je od čvrsta materijala te zaslužuje da se nazove majka crkava u brodskoj pukovniji. Ipak treba popraviti krov, toranj, pod i pobodne oltare, što će se sve moči udiniti s pomoću crkvene milostinje. Ima dva zvonika i donekle je opskrbljena inventarom. Filijalne su crkve od drveta, u dobrom stanju i s dovoljnim inventarom, osim Orolika, gdje je crkva u vrlo lošemu stanju i nije opskrbljena inventarom pa ako je vidi carsko veličanstvo, prigovorit će. Apševci nemaju ni crkve ni zvona.

23. Župa Otok.

Otok ima filijalu Privlaku udaljenu sat hoda. Broj je katolika 1802. Upravitelj je župe Matija Đurić. Njegov godišnji prihod, prema popisu iz godine 1755. iznosi 260 forinti i 41.5 novčića. Patronsko pravo iima Njegovo Carsko Veličanstvo. Župa nema učitelja jer puk ne želi ništa davati za njegovo uzdržavanje. Otočka crkva i filijalna crkva u Privlaci sagrađene su od drveta, stare su, prilično ruševne i u vrlo lošem stanju. U matici postoja dva zvona, a u filijali jedno. Inventar je u objema crkvama skroman.

24. Župa Rača.

Rača nema filijala. U župi živi 31 katolik, osim vojnika koji se nalaze u utvrdi. Upravitelj je župe pater Benedikt Slunjski, franjevac iz Kapistranske provincije. Patron je Njegovo Carsko Veličanstvo. Rača nema učitelja.U Rači ne postoji crkva, već samo kapela, opskrbljena jadnim inventarom. Ima donekle dobar zvonik.

25. Župa Vinkovci.

Vinkovci imaju filijalu Rokovci (Ratkovczi) udaljenu sat hoda. Katolika je 1689. Upravitelj je župe Filip Stanković. Njegov je godišnji prihod, na osnovi popisa iz 1755. ,oko 212 forinti i 67 novčića. Patron je Njegovo Carsko Veličanstvo. Učitelj je Ivan Mainka, vješt u hrvatskom i njemačkom jeziku. Mjesečno prima 15 fonti za uzdržavanje dakle 180 forinti na godinu. Vinkovačka je crkva sagradena od čvrsta materijala, ali je premalena da primi sav puk. Crkveni je inventar dosta skroman. Filijalna je crkva u Rokovcima (Ratkovczi) drvena sa nužnim inventarom.

26. Župa Županja.

Županja, ima filijale Bošnjaci,udaljeni pola sata i Štitar udaljen također pola sata hoda od matice. Katolika ie 2786. Upravitetj je župe Antun Šarić s jednim kapelanom. Njegov je godišnji prihod, na osnovi popisa iz 1755., oko 331 forintu i 1/3 novčića. Patron je Njegovo Carsko Veličanstvo. Županjska je crkva sva od drveta i premalena za broj pučanstva. Ima jedno zvono. I filijala Bošnjaci ima crkvu od drveta, sada još donekle čvrstu, dva zvona i dostatni inventar. U Štitaru je također crkva od drveta, ali već ruševna, s jednim zvonom i nužnim inventarom koji pribavlja puk prema svojim mogućnostima.