Rudolf Horvat - Srijem – naselja i stanovništvo (O Ilači)

Iz knjige Rudolfa Horvata. Nakladnik: Hrvatski Institut Za Povijest - Podružnica Slav. Brod (2000.)

Ako želite nabaviti knjigu, možete je naći OVDJE

SELO ILAČA

Sredovječna se Ilača nalazila nešto sjevernije od sadašnjega sela tj. tamo gdje je sada hatar. koji domaći žitelji nazivaju imenima “Staro selo" i “Stara Ilača".  Kako je kraljevska kancelarija u srednjem vijeku madžarizirala mnoga mjesna imena tako je i selo Ilača u službenim spisima nazivano imenom “Zenth Elye”. Istom od 16. stoljeća postoji u spisima hrvatski naziv “Ilača". To je ime selo dobilo po crkvi sv. Ilije koja je vjerojatno građena u 12. ili 13. stoljeću. Da u Ilači nije postojala župa zaključujemo po tome što ju ne spominje papin legat, koji je 1333. do 1335. godine sabirao crkveni porez u Srijemu.

U listini od godine 1404. spominje se da posjed Ilača graniči s Tovarnikom, pa da pripada plemićkoj obitelji Bebek. Ilača je godine 1526. pala pod tursku vlast koja je tu potrajala neprekidno do godine 1687. Hrvatsko se katoličko žiteljstvo u Ilači održalo za cijelo to vrijeme, a nije propalo niti za teških ratova s Turcima 1688.-1691. Poslije izgona turaka iz Srijema premjestili su Ilačani svoje kuće nešto južnije, pa je tako njihovo selo došlo ispod uzvisine (kosone) kako je to bio slučaj i s Tovarnikom. Kako je u hataru sela Ilača veoma plodna zemlja doseljavahu se početkom 18. stolljeća u Ilaču žitelji iz drugih krajeva. Najviše je doseljenika bilo iz okolnih sela Apševaca, Batrovaca, Gibarca, Komletinaca, Kukujevaca i Sota. Tada je u Ilači podignuta drvena crkva sv. Jakoba koja je bila područna (filijalna) crkva župe u Tovarniku. U Ilači je oko 1687. godine bilo 35 katoličkih kuća. 

- karta sela iz 1733. godine

Iz urbanoga popisa od godine 1737. vidimo da Ilača ima 30 kućevlasnika i desetak obitelji bez svojih kuća. Crkvene pak matice kazuju da u Ilači sredinom 18. stoljeća živi oko 70 katoličkih obitelji, od kojih je 5 došlo iz Bačke, a dvije iz Bosne, dok su druge starosjedilačke.

- vojna karta Ilače iz 1783.-1784.

Tečajem 18. stoljeća znatno je porastao broj žiteljstva u Ilači. To je selo godine 1818. imalo 1.201 žitelja, od kojih je 1.190 rimokatoličke, a 12 pravoslavne vjere. Ilača je godine 1827. brojila 1258. stanovnika, od toga 1.250 rimokatolika i 8 pravoslavnih. U Ilači je 1758. godine otvorena pučka škola kao filijalka tovarničke škole. Općina je učitelju podavala deputat (hranu) i 30 forinti godišnje plaće.

U Ilači se iza godine 1827. pojavila “bijela kuga”, pa je broj žitelja poćeo podati umjesto rasti. Selo je 1847. brojilo samo 1.018 žitelja, od kojih je 1.006 rimokatoličke, 8 pravoslavne, a 4 židovske vjere. Ilača je 1857. imala 164 kućeu kojima su stanovala 724 žitelja, od toga 709 rimokatoličke, 10 pravoslavne i 5 židovske vjere.Svi su žitelji osim petorice bili hrvati. Školu su polazili 42 dječaka i 47 djevojčica, a podučavao ih je samo jedan učitelj.

- župna crkva sv. Jakova Apostola Starijeg

Troškom od 4.200 forinti sagrađena je godine 1870. u Ilači sadašnja rimokatolička crkva *. (*greška pisca - nije 1870. godina, nego 1780. godina - opaska Pavo Posavac)

- karta sela i okolice iz 1865.-1869.

Prigodom popisa, koji je obavljen 31. prosinca 1880., bile su u Ilači 173 kuće u kojima je stanovalo 949 žitelja, od toga 482 muškoga, a 467 ženskoga spola. Prirast žitelja nastao je time što se u Ilači naseliše brojni Nijemci, koji su zaposjeli izumrle hrvatske kuće. Po vjeri je 1880. godine u Ilači bio 931 rimokatolik, 15 židova i 3 pravoslavna žitelja, a po narodnosti 744 Hrvata, 195 Nijemaca i 10 Mađara.

Nijemci su i  nadalje nastavili doseljavanje u Ilaču, koja je 31. prosinca 1890. imala 1.068 žitelja, od toga 1.027 rimokatoličke, 27 pravoslavne, 12 židovske, jedan grkokatoličke i jedan luteranske vjere. Hrvatski kao svoj materinski jezik iskazala su 724 žitelja, srpski 26, njemački 288, mađarski 17, češki 6, slovački 4, a slovenski 3 žitelja.

U Ilači je godine 1886. podignuta kalvarija, a 1898. popravljena je kapela sv. Jakova troškom od 350 forinti. I sadašnja je crkva u Ilači bila 1890. obnovljena troškom od 500 forinti. Ilača je po upravnu općinu Tovarnik spadala do 1. siječnja 1895., kada je dobila posebnu svoju upravnu općinu.

Ilača je 31. prosinca 1900. brojila 214 kuća u kojima je stanovalo 1.096 žitelja, od toga 1.077 rimokatoličke, 13 pravoslavne, 4 židovske, jedan grkokatoličke i jedan luteranske vjere. Po materinskom jeziku bijaše 765 Hrvata, 316 Nijemaca i 13 Mađara.Od žitelja se 160 rodilo u Ugarskoj, odakle se preseliše u Ilaču. Čitati i pisati nisu znali 143 muškarca i 170 žena iznad 6. godine života.

Deset godina kasnije brojila je Ilača 1.112 žitelja, od toga 1.100 rimokatoličke, 11 pravoslavne i jedan luteranske vjere. Po materinskom jeziku, bijaše u Ilači 731 Hrvat, 362 Nijemca, 17 Mađara i dva Čeha. Ispod 6 godina bijaše 87 dječaka i 73 djevojčice, a iznad 60 godina 57 staraca i 53 starice.

Željezničku je vezu Ilača polučila 7. studenoga 1891., kada je prometu predana pruga Vinkovci-Mitrovica. Promet je na kolodvoru u Ilači porasao 22. listopada 1912. kada je otvorena željeznička pruga od Vukovara do Ilače, koje se preko Šida nastavljala do Rače na Savi. U Ilači je 16. ožujka 1915. otvorena poštanska agencija.

- slika svetišta iz 1922. godine

Prigodom popisa koji je obavljen 31. siječnja 1921. imala je Ilača 1.275 žitelja od kojih su 1.243 bili rimokatoličke, 25 pravoslavne, 4 nazarenske a 3 evangeličke vjere. Hrvatski je materinski jezik imalo 820 žitelja, njemački 420, mađarski 23, slovenski 9, češki dva i slovački jedan žitelj.

- gradnja Hrvatskoga Doma (1929.-1930.)

Ilača je 31. ožujka 1931. brojila 1.510 žitelj, od kojih je 1.297 bilo rimokatoličke, 202 pravoslavne, 6 nazarenske, 4 kalvinske i jedan grkokatoličke vjere. Hrvatski je materinski jezik imalo 1.036 žitelja, njemački 459, mađarski 13, slovački jedan i rusinski jedan žitelj.

Ilača je spadala pod rimokatoličku župu u Tovarniku. Seljaci su godine 1938. odlučili osnovati posebnu svoju župu, jer imaju dvije crkve - sv. Jakova i Blažene Djevice Marije. (U potonjoj su glasovita proštenje 8. rujna, kada narod iz mnogih mjesta dolazi “na vodicu”.) Za uzdržavanje župnika u Ilači određena je novčana plaća i 20 jutara zemlje, od čega je 10 jutara dalo vlastelinstvo grofa EltzaZa gradnju župnoga dvora dozvolio je đakovački biskup dr. Antun Akšamović 42.000 dinara novca, koj sui male obije crkve u Ilači. Zatim je zemljišna zajednica darovala 10.000 dinara, a župljani će za gradnju platiti 22% općinskog nameta.