„Selo Ivanci je pred početak II svjetskoga rata
imalo 82 domaćinstva sa 396 žitelja. Selo je dalo stotinjak boraca, od kojih je
polovica izginula, a svi mještani su aktivno pomagali narodno-oslobodilački pokret, zbog čega je 30. studenog 1943. godine neprijatelj
potpuno razrušio i spalio cijelo selo, a stanovništvo raselio. Tada su Ivanci
već u ranu zoru opkoljeni tenkovima i sve živo što je nađeno kod kuće, a to su
uglavnom bili starci i djeca, pohvatano je i pobijeno. Na ovaj događaj danas
podsjeća samo spomenik, na kojemu su upisana imena 44 borca i 73 žrtve
fašističkog terora.“ (Isječak iz
starih brojeva Vinkovačkoga Lista)
Danas smo, moja nećaka
Marija Gelemanović i ja obišli nekadašnje selo Ivance. Probali smo to i
jesenas, ali zbog guste vegetacije, koja liči na džunglu, nismo mogli ući, pa
smo obilazak odgodili za zimu i vrijeme smanjene vegetacije.
Ulaz na „Spomen-područje Ivanci“
Nekadašnje selo više izgleda kao nekakav rit, a ne
na mjesto gdje su ubijene 73 osobe 30.11.1943.
Utisak je poražavajući. Znajući da je od
cijeloga toga sela ostao tek spomenik-kosturnica, izgrađen 1956. godine, jedva
smo ga našli.
Spomenik-kosturnica 1977. godine ...
... i danas
Spomenik-kosturnica je zarasla u korov,devastirana i zaboravljena. Ploče sa imenima 117 žrtava više nema. Nekadašnja metalna ograda
oko spomenika je nestala.
Od svega na spomeniku, ostala je jedino mala pločica
na kojoj piše da je spomenik obnovljen, od SUBNOR-a Ilača na „Dan borca“, 4.7.1983.
Ako više gotovo i nema spomena na to selo, barem se
lovci trude, da na području sela prehranjuju divljač.
Dalje od spomenika nismo mogli, nažalost.
Hvala mojoj nećaki
Mariji Gelemanović na pomoći u slikanju.
Nema komentara:
Objavi komentar