Pred nama je najomiljeniji marijanski pučki blagdan -Velika Gospa, 15. kolovoza
Medu najomiljenije marijanske pučke blagdane spada Velika Gospa, Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna vjernika, raspjevanih u hodočasničkoj pjesmi, združenih u molitvi i pobožnosti. Božji je narod osjetio da je to dan
Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950.
papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. O njezinu uznesenju kroz prošlost govorilo je mnogo Marijinih hodočasnika, od onih učenih, koji su o njezinu uznesenju učeno i lijepo raspravljali do onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepši
Marijin dan.
Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja.
Dok je vodio blago na pašu 1865. godine, llačanin Petar Lazanin opazio je da je put kojim prolazi mokar. Iste noći Duka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci.
Rekla mu je daje izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Izvor je ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici. Mjesto je prozvano ˝Gospina vodica˝. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Počele su se obavljati prve pobožnosti.
Crkvene vlasti nisu odobravale pobožnosti kraj izvora kao ni hodočašćenja koja je tadašnji župnik vlč. Antun Matić izričito zabranio. Unatoč tome puk je u sve većem broju častio ovo mjesto, te je postavljena Gospina slika kraj izvora. Ubrzo su se hodočasnicima počeli događati neobični događaji. Bolesnici koji su se prali u vodi ozdravljali su i to je sve samo dodatno privlačilo vjernike. Uskoro su llačani zamolili vlč. Antuna Matića da se zauzme kod biskupa za postavljanje Gospinog kipa kraj izvora, što je biskup Josip Juraj Strossmayer i odobrio 17. srpnja 1865. godine.
Hodočasnici daju darove za izgradnju kapelice. Prve godine broj hodočasnika dosegao je broj od deset tisuća. Svi ovi događaji bili su povod da Biskupski ordinarijat u Đakovu provede istragu o zbivanjima u llači. U samom početku nisu nađeni sigurni dokazi o ukazanjima i ozdravljenjima. Kasnije se javljaju svjedoci koji su ukazanja posvjedočili pod zakletvom, a posebice iločki gvardijan fra Petar Smoljanović. Nakon što je pobožnost odobrena sagrađen je bunarić s vodom za bolesnike. Potreba za gradnjom crkve bila je sve izraženija. Gradnja kapelice počela je 1866.
godine od ostatka sredstava prikupljenih za nabavku kipa, te velikog broja darova koje su ostavljali hodočasnici. Kasnijom nadogradnjom to je postala sakristija, jer je bila premala za potrebe hodočasnika, samo par koraka dugačka. Godine 1867. počelo se s gradnjom veće crkve koja postoji još danas. Građena je kroz tri godine, a blagoslovljena je 15. kolovoza 1870. godine uz prisutnost mnoštva hodočasnika. Blagoslov je obavio tovarnički župnik i dekan vlč. Antun Matić.
Oltarnu sliku u znak zahvalnosti za ozdravljenje poklonio je lončar iz Vukovara. To je bogato urešeni tirolski oltar koji je obnovljen 1980. godine. U samom središtu oltara je lik
Gospe Ilačke sa djetetom Isusom na desnoj ruci, a ne kao u snu na lijevoj. Iza slike su velike zlatne zrake. Prostor oko crkve ograđen je 1890. i u samu ogradu ugrađene su postaje križnog puta. Godine 1912. na mjestu stare kapele sagrađena je današnja sakristija uz koju se nalazi sam Gospin izvor, a koji je zatvoren u bunarić. Voda je ispitana 1923. godine i potvrđeno je daje voda potpuno prirodna s malim postotkom soli, pa se ozdravljenja pripisuju Gospinom zagovoru. Između crkve i doma podignuta je 1931. špilja od kamena.
Proslava Velike Gospe u llači
SVETE MISE, PROCESIJA, ISPOVIJED
Mnogi će vjernici ove godine na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, hodočastiti, u marijansko svetište u llači. Na sam dan Uznesenja Blažene Djevice Marije svete mise bit će služene u 7,30 sati, 9,10,30 i 19 sati. Dan ranije u ponedjeljak, 14. kolovoza, svete mise bit će služene u
19, 21 i 23 sata. Nakon mise u 21 sat oko svetišta će krenuti procesija sa svijećama. I u ponedjeljak i u utorak vjernici će imati prigodu za sakrament ispovijedi. Devetnica za svetkovinu Velike Gospe počela je u subotu, 5. kolovoza, kojom prigodom su vjernici imali prigodu za pobožnosti i ispovijedi, a služena je i sveta misa. Dan kasnije, u nedjelju, 6. kolovoza, na dan posvećen bolesnicima, služena je sveta misa tijekom koje su blagoslovljeni bolesnici, vozači i automobili.
MARIJA NAS TJERA NA VJERU U KRISTA
Medu najomiljenije marijanske pučke blagdane spada Velika Gospa, Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna vjernika, raspjevanih u hodočasničkoj pjesmi, združenih u molitvi i pobožnosti. Božji je narod osjetio da je to dan
Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950.
papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. O njezinu uznesenju kroz prošlost govorilo je mnogo Marijinih hodočasnika, od onih učenih, koji su o njezinu uznesenju učeno i lijepo raspravljali do onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepši
Marijin dan.
Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja.
SVETIŠTE GOSPE ILAČKE
Dok je vodio blago na pašu 1865. godine, llačanin Petar Lazanin opazio je da je put kojim prolazi mokar. Iste noći Duka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci.
Rekla mu je daje izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Izvor je ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici. Mjesto je prozvano ˝Gospina vodica˝. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Počele su se obavljati prve pobožnosti.
Crkvene vlasti nisu odobravale pobožnosti kraj izvora kao ni hodočašćenja koja je tadašnji župnik vlč. Antun Matić izričito zabranio. Unatoč tome puk je u sve većem broju častio ovo mjesto, te je postavljena Gospina slika kraj izvora. Ubrzo su se hodočasnicima počeli događati neobični događaji. Bolesnici koji su se prali u vodi ozdravljali su i to je sve samo dodatno privlačilo vjernike. Uskoro su llačani zamolili vlč. Antuna Matića da se zauzme kod biskupa za postavljanje Gospinog kipa kraj izvora, što je biskup Josip Juraj Strossmayer i odobrio 17. srpnja 1865. godine.
Hodočasnici daju darove za izgradnju kapelice. Prve godine broj hodočasnika dosegao je broj od deset tisuća. Svi ovi događaji bili su povod da Biskupski ordinarijat u Đakovu provede istragu o zbivanjima u llači. U samom početku nisu nađeni sigurni dokazi o ukazanjima i ozdravljenjima. Kasnije se javljaju svjedoci koji su ukazanja posvjedočili pod zakletvom, a posebice iločki gvardijan fra Petar Smoljanović. Nakon što je pobožnost odobrena sagrađen je bunarić s vodom za bolesnike. Potreba za gradnjom crkve bila je sve izraženija. Gradnja kapelice počela je 1866.
godine od ostatka sredstava prikupljenih za nabavku kipa, te velikog broja darova koje su ostavljali hodočasnici. Kasnijom nadogradnjom to je postala sakristija, jer je bila premala za potrebe hodočasnika, samo par koraka dugačka. Godine 1867. počelo se s gradnjom veće crkve koja postoji još danas. Građena je kroz tri godine, a blagoslovljena je 15. kolovoza 1870. godine uz prisutnost mnoštva hodočasnika. Blagoslov je obavio tovarnički župnik i dekan vlč. Antun Matić.
Oltarnu sliku u znak zahvalnosti za ozdravljenje poklonio je lončar iz Vukovara. To je bogato urešeni tirolski oltar koji je obnovljen 1980. godine. U samom središtu oltara je lik
Gospe Ilačke sa djetetom Isusom na desnoj ruci, a ne kao u snu na lijevoj. Iza slike su velike zlatne zrake. Prostor oko crkve ograđen je 1890. i u samu ogradu ugrađene su postaje križnog puta. Godine 1912. na mjestu stare kapele sagrađena je današnja sakristija uz koju se nalazi sam Gospin izvor, a koji je zatvoren u bunarić. Voda je ispitana 1923. godine i potvrđeno je daje voda potpuno prirodna s malim postotkom soli, pa se ozdravljenja pripisuju Gospinom zagovoru. Između crkve i doma podignuta je 1931. špilja od kamena.
Proslava Velike Gospe u llači
SVETE MISE, PROCESIJA, ISPOVIJED
Mnogi će vjernici ove godine na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, hodočastiti, u marijansko svetište u llači. Na sam dan Uznesenja Blažene Djevice Marije svete mise bit će služene u 7,30 sati, 9,10,30 i 19 sati. Dan ranije u ponedjeljak, 14. kolovoza, svete mise bit će služene u
19, 21 i 23 sata. Nakon mise u 21 sat oko svetišta će krenuti procesija sa svijećama. I u ponedjeljak i u utorak vjernici će imati prigodu za sakrament ispovijedi. Devetnica za svetkovinu Velike Gospe počela je u subotu, 5. kolovoza, kojom prigodom su vjernici imali prigodu za pobožnosti i ispovijedi, a služena je i sveta misa. Dan kasnije, u nedjelju, 6. kolovoza, na dan posvećen bolesnicima, služena je sveta misa tijekom koje su blagoslovljeni bolesnici, vozači i automobili.
Nema komentara:
Objavi komentar