ŠTO HITNIJE RIJEŠITI PITANJE ŠKOLE
— prijedlog je grupe aktivista i prosvjetnih radnika iz llače, Š. i V. Banovaca
U nastavku razgovora u Redakciji, koje vodimo u okviru rasprava o planu razvoja naše komune, ovog puta ponovo razgovaramo o nekim problemima školstva. U današnjem razgovoru učestvuju MILENKO PERKOVIĆ, član Savjeta za kulturu, prosvjetu, nauku i fizičku kulturu Općinske skupštine Vikovci i direktor škole Ilača-Banovci, ROBERT BRUNER predstavnik mještana Ilače, MARKO KOVAČEVIC, predstavnik organizacije SSRN Šidski Benovci, MILENKO MEDIĆ, predstavnik Mjesne zajednice Vinkovački Banovci, VERA VUKOVIĆ odbornik Općinske skupštine i član Savjeta za prosvjetu, nauku, kulturu, i fizičku kulturu, ZVONKO ĐEBRIČ, predstavnik škole Šidski Banovci i MILOŠ TOMIĆ, također predstavnik iste škole.
Razgovor je vodio urednik Radio-Vinkovaca Stjepan Baho: Na posljednjoj sjednici Savjeta za prosvjetu, kulturu, nauku i fizičku kulturu govorilo se o trošenju sredstava u školstvu i tom prilikom je kostatirano, da je škola Ilača-Banovci jedna od najskupljih na području naše komune. Istovremeno konstatirano je da je kvalitet nastave prilično slab zbog toga što je i struktura kadrova loša, a unatoč visokim sredstvima, koja se troše, škola nije ni najbolje opremljena. Razlog tome, rečeno je, što je
škola jako rascjepkana. Na istom tom sastanku Milenko Perković je iznio jednu interesantnu ideju o mogućnosti rješavanja ovog problema.
Hoćete biti tako dobri pa reći nešto više o uzrocima postojećeg stanja kao i o vašoj ideji kao mogućnosti rješavanja ovog problema?
Perković: Ove i ranijih godina škole su dobijale uglavnom onoliko sredstava koliko su tražile, Krajem godine bilo je dovoljno doći u općinu i reći dajte nam novaca jer nemamo za plate i sredstva smo dobili. Nitko se nije ozbiljnije pozabavio pitanjem broja odjeljenja, koliki je broj učenika u odjeljenju, koliko ima zaposlenih i kakove su njihove kvalifikacije. Danas, kada i škole trebaju da vode računa o sredstvima i o tome da se svaki dinar što bolje potroši, sve ovo ne može više biti svejedno. Istina je da škola Ilača-Banovci spada medu najskuplje osnovne škole u našoj komuni. Evo i razloga. Četiri stotine sedamdeset šest učenika raspoređeno je u 18 odjeljenja
što je znatno više od normalnoga, jer imamo odjeljenja i od 12 učenika, a ne 35 koliki je jugoslavenski standard. To je zbog toga što odjeljenja imamo u Ilači, Šidskim i
Vinkovačkim Banovcima i Ivancima. Svako takvo, pa i najmanje odjeljenje, ima potrebu za nastavnim osobljem, a i ostali troškovi su jednaki kao i u normalnim odjeljenjima. Sve to čini našu školu skupom. Osim toga i broj zaposlenih je veći nego što bi trebao biti, kada bi se odjeljenja kompletirala, a u nedostatku kvalificiranih prosvjetnih radnika prisiljeni smo zapošljavati i nekvalificirane. To dovodi do toga, da je i kvalitet nastave slabiji.
Sve ovo navelo me na razmišljanje — kako ovaj problem riješiti.
Čini mi se da je izlaz u tome da se izgradi nova škola na raskršću putova Vinkovački Banovci. Šidski Banovci. Deletovci. Ta nova škola, bi mojoj zamisli. objedinjavala bi kompletnu školu iz Šidskih i Vinkovačkih Banovaca, četiri odjeljenja viših razreda iz Đeletovaca, učenike od petog do osmog razreda iz Ilače, i kompletnu školu iz Ivanaca. Na ovaj način broj odjeljenja bi se smanjio, jer bi svako imalo puni sastav, što se tiče broja učenika
Na taj način smanjio bi se i broj prosvjetnih radnika, pa bi se mogla izvršiti i selekcija, a samim tim dobila bi se i kvalitetnija nastava.
Financijski to bi izgledalo ovako: Godišnje bi bilo potrebno toj novoj školi dati blizu 19 milijuna starih dinara manje, nego što se sada daje, ukoliko bi kriterij za raspodjelu sredstava ostao isti kakav je u ovoj godini. Međutim, čak i uz pretpostavku da ta nova škola ne dobije manje novca od onoga, što je dosad dobivala, sadašnje uštede bi bile tolike da bi se moglo riješiti pitanje poboljšanja osobnih primanja prosvjetnih radnika izjednačavanjem ovih primanja sa primanjima u privredi i drugim srodnim službama, a ostalo bi još i sredstva za rješavanje pitanja sredstava za amortizaciju.Na kraju da kažem o još i to, da unatoč tome što bi ta nova škola bila izvan naseljenih mjesta, učenici bi bar velika većina, ne bi imali znatno duži put do škole. Oni najudaljeniji imali bi nešto oko 3 km dok sada najudaljeniji imaju blizu 6 kn.
Baho: Kolika bi bila potrebna sredstva za izgradnju ovakove škole i gdje vidite izvor sredstava.
Perković: Po mojoj slobodnoj ocjeni vrijednost ovakove škole je oko 150 milijuna starih dinara, a sa kompeltnom opremom nešto preko 200 milijuna starih dinara. Izvore vidim djelomično iz Fonda za financiranje škola, a ne smijemo zaboraviti i onih 10 mlijuna koliko bi se godišnje uštedjelo nakon puštanja u rad nove škole. Vjerujem da bi i mještani samodoprinosom i drugim vidovima vlastitog učešća pomogli ovakvu akciju.
Debrić: Mislim da je ovo što je govorio drug Perković dobro rješenje. Smatram da se sredstva koja se troše za osnovno školstvo neracionalno troše obzirom na lošu organizacionu šemu osnovnih škola posebno na istočnom području naše komune. Ovakva organizacija zahtijeva relativno velika sredstva, i a rezultati nisu adekvatni njima. Imamo lošu nastavu, loše opremljene škole, a istovremeno prosvjetni radnici su slabo plaćeni. Smatram da bi stvaranjem ovakvih punktova
— osnivanje ovakvih škola kao što je ovaj prijedlog dalo daleko bolje rezultate. Sa postojećim sredstvima dobli bi kvalitetniji nastavni kadar prema tome bolju nastavu, a i standard prosvjetnih radnika lakše bi se poboljšao. Na kraju da ponovim — ova ideja o izgradnji Škole na označenom mjestu smatram da je dobra, a vjerujem da dijelim mišljenje svih prosvjetnih radnika na ovom području.
Medić: Ovako organiziranom školom, kakva je sada naše selo odnosno đaci Vinkovačkih Banovaca najviše su pogođeni. Po mojoj ličnoj ocjeni izgradnja škole na raskršću puteva Šidski, Vinkovački Banovci, Đeletovci, predstavlja najbolje rješenje, jer naša djeca sada daleko putuju, mislim viši razredi u školu a ako bi se prihvatio onaj raniji plan o izgradnji škole između Ilače i Sidskih Banovaca, naša djeca bi bila još više pogođena.
Bruner: Ja sam mnogo razgovarao sa mještanima Ilače. Problem izgradnje škole vuče se već 5 godina. Mještani Ilače čekaju rješenje i to što prije. Oni su za integraciju u jednu školu, da se dobije jedna bolja škola, ali onakva, kakva je ona zamišljena na zboru birača prije dvije godine, a to je: da se škola izgradi između Ilače i Šidskih Banovaca. Ako bi se prihvatila ova koncepcija, Ilačani kažu da će pomoći svim sredstvima, samodoprinosom i svojim radom u izgradnji takve jedne škole. Ja kao prosvjetni radnik mislim da je centralna škola potrebna i da kod donošenja odluke o izgradnji škole i kod određivanja lokacije prvenstveno treba misliti na djecu, a ne na novac. Treba voditi računa kako će dijete doći do škole ako je nevrijeme, jer ako dijete ozebe i prokisne putujući do škole, ono nije spremno za nastavu. Rekao bih još i to da treba misliti i na udovoljavanje zahtjevima mještana svih sela. Možda je ideja druga Perkovića i dobra i sigurno je da je takovo rješenje veoma pogodno za djecu Vinkovačkih i Šidskih Banovaca, Đeletovaca, pustare ali za Ilaču baš nije pogodno. Bilo kako bilo, rješenje treba naći, a najpogodniji način za traženje rješenja jeste da se odgovarajući stručnjaci koji treba da izrade prijedloge konsultiraju sa mještanima svih sela, a da se prije donošenja bilo kakove odluke konsultiraju zborovi birača i društveno-političke organizacije.
Tomić: O integraciji škola na ovom području govorimo već 5 godina. U tom problemu diskutiralo se na svim mogućim nivoima još u bivšem vinkovačkom kotaru. Bilo je mnogo prijedloga i mnogi su propali. Moje mišljenje je da je izgradnja škole na raskršću Đeletovci-Banovci, najidealnije rješenje, ali bez obzira što ja mislim, vjerujem da do realizacije ovakve ideje neće nikada doći. Ilača se stim neće složiti, jer su oni jedva prihvatili i integraciju škole Ilača-Šidski Banovci. Po njihovoj ocjeni, škola bi trebala da bude u Ilači ili barem što bliže Ilači. Kod toga svakako treba imati u vidu, da je u Ilači najveći broj učenika. Sve ostale spomenute škole ukupno nemaju toliki broj učenika.
Osim toga za ovako široku integraciju smatram da općina nema sredstava i da nisu sazreli uslovi za gradnju škole. Smatram da bi se pitanje kvaliteta kadrova i nastave moglo riješiti izgradnjom stanova za prosvjetne radnike u Ilači i Šidskim Banovcima, a da se problem školskog prostora riješi adaptacijom doma u Ilači i šidskim Banovcima. Izgradnjom stanova i adaptacijom ova dva doma riješio bi se problem i kvaliteta nastave i škole u perspektivi za narednih 5-6 godina. Na kraju da ponovim — ovakovo rješenje smatram najboljim.
Kovačević: Mislim da hi bila nužno potrebna jedna centralna škola. Dvadeset godina radim u društveno-političkim organizacijama i kroz cijelo vrijeme se postavljalo pitanje školskog prostora. Mi smo u početku učionice imali na nekoliko mjesta sve dok nismo došli u općinu Vinkovci, koja nam je dala sredstva da adaptiramo Zadružni dom, gdje smo donkele riješili pitanje učionica. Međutim, ovaj dom je vlasništvo PIKa i tu se javlja problem. Stalno se raspravlja o školama, a nitko nam ne daje sredstva, kojima bi ih mogli izgraditi. Zato smatram da sami sebe zavaravamo. Prije dvije godine dolazili su drugovi iz Vinkovaca, sakupili predstavnike Vinkovačkih i Šidskih Banovaca i Ilače i na takvom jednom većem skupu raspravljali smo o centralnoj školi. Svi smo se složili da je treba graditi između Ilače i Šidskih Banovaca. Plaćen je i projekt koji je stajao mnogo novaca, obećana je izgradnja, ali se ništa nije učinilo. Smatram da bi trebalo prvo osigurati Sredstva, iznijeti više, pametnih prijedloga i onda priječi na široku raspravu oko izgradnje jedne centralne škole koja bi na najbolji način zadovoljila potrebe mještana ovog kraja.
Vuković: Ovdje su drugovi govorili o prednostima ovakove zajedničke škole kojom bi se riješilo pitanje prostora, kadra, dobio bi se bolii kvalitet nastave, a istovremeno bi se došlo, do uštede sredstava. Smatram da bi trebalo prvo osigurati sredstva iznijeti više pametnih prijedloga i onda prijeći na dobri, ali da je potrebno što hitnije rješavanje ovog problema, Raspolažem informacijama da jedan veliki broj djece iz Ilače, jednih i drugih Banovaca i Đeletovaca u osnovnu školu idu u Vinkovcima, u Šidu, a ima ih i takvih koji se školuju u udaljenim gradovima u našoj republici, jer su ih roditelji dali svojim rođacima, zbog toga što je kvalitet nastave i znanje koje učenici steknu vrlo nedovoljno. Prema tome, ako se ubrzo ne nađe pogodna lokacija i ne riješi pitanje kvaliteta nastave i kadra, djeci ovog kraja bit će vrlo teško da ostvare svoje ustavno pravo osnovnog školovanja. Ovo su mišljenja ljudi koji žive i rade na istočnom području naše komune u školi koja spada među najskuplje, a gdje su rezultati rada slabi. Iz cijelog razgovora nameće se zaključak da pitanju reorganizacije škole treba što hitnije i efikasnije prići. Bez obzira da li je ideja o izgradnji škole na raskršću puteva Vinkovački-Šidski Banovci, Đeletovci dobra ili ne, bez obzira na ranije zaključke o izgradnji škole između Ilače i Banovaca, ili je rješenje na trećem mjestu, rješavanju treba prići. Namjera nam je bila da o problemima ove škole i o nekim mogućnostima rješavanja problema sada u vrijeme rasprava o perspektivnom planu građani javno progovore. Ovaj razgovor ne smatramo završenim. Pozivamo roditelje, nastavnike i druge građane da se priključe ovoj diskusiji, da se priključe diskusiji o rješavanju problema osnovnih škola kako u Ilači, Banovcima, tako i u drugim školama naše komune.
Nema komentara:
Objavi komentar