NEKOLIKO TRENUTAKA S PAVOM BALIČEVIĆEM, PČELAROM IZ ILAČE
Ne medar već pčelar
Prošlog tjedna u Ilači smo posjetili Pavu Baličevića, kojemu je 77 godina i sigurno je jedan od najboljih pčelara na području naše komune. Godine mu ne dozvoljavaju da se bavi poljoprivredom, a poljoprivrednik je inače, pa mu je bavljenje oko pčela sada gotovo jedini posao, bolje reći razonoda, za njega — spomenimo — i unosna.
Pavo Baličević, kada smo ga posjetili, upravo se bavio oko pčela, pa smo pogledali jedan dio njegova posla. U dvorištu svoje kuće ima 58 košnica, a prije 46 godina počeo je sa svega jednom košnicom.
Tokom tih 46 godina pčelarenja stekao je velika iskustva, a i uspjehe u pčelarenju. Baš u vezi s tim iskustvom ispričao nam je jedan slučaj:
— Bilo je to jedne od prvih poratnih godina. Nekim svojim prijateljima, također pčelarima, savjetovao sam da pčelama daju šećera radi podražajnog prihranjivanja odnosno kao stimulaciju matici za povećano leženje. Rekli su da ga neće dati, jer u košnicama ima meda. Ja sam svoiim pčelama dao šećera, pa sam, iako sam svoje pčele imao na paši gdje i ovi moji prijatelji, dobio za 7 kilograma meda po košnici više nego oni. Kasnije su, kada su vidjeli rezultat dodavanja šećera pčelama, i sami tako postupali.
Ovom se pčelaru nikada nije dogodilo da nije vrcao med, uvijek ga je bilo — manje ili više. Prosječno godišnje od tih 58 košnica vrca oko 1.300 kilograma meda. Ako je godina povoljnija i paša bolja, onda vrca, što je svojevrstan rekord, i po 50 kg. meda po košnici, ili sveukupno više od 2 i pol tone meda, a to znači da, kako nam je rekao, tada ima veći prihod nego kakav maksimaš, tj. vlasnik maksimuma zemlje!
— Ako želim da imam dobre pčelce, kaže P. Baličević, moram marljivo raditi. Ne smijem biti medar već pčelar. Nikada ne izvrcam ono što je pčelama potrebno za razvoj legla. Stalno održavam jake pčelce. Uvijek ih dobro uzimam, ostavim im dosta hrane, a u proljeće podražavam maticu na intenzivniji razvoj legla.
Do sada je Pavo Baličević selio svoje pčele na razne paše, ali to više, jer je stariji, neće činiti. Pčele će ostati u njegovu dvorištu. No, iako će biti kod kuće, imat će u blizini pašu u bagremovoj šumici udaljenoj oko 2 i pol kilometra, a i u samoj Ilači puno je bagremovih stabala, (a)
Ne medar već pčelar
Prošlog tjedna u Ilači smo posjetili Pavu Baličevića, kojemu je 77 godina i sigurno je jedan od najboljih pčelara na području naše komune. Godine mu ne dozvoljavaju da se bavi poljoprivredom, a poljoprivrednik je inače, pa mu je bavljenje oko pčela sada gotovo jedini posao, bolje reći razonoda, za njega — spomenimo — i unosna.
Pavo Baličević, kada smo ga posjetili, upravo se bavio oko pčela, pa smo pogledali jedan dio njegova posla. U dvorištu svoje kuće ima 58 košnica, a prije 46 godina počeo je sa svega jednom košnicom.
Tokom tih 46 godina pčelarenja stekao je velika iskustva, a i uspjehe u pčelarenju. Baš u vezi s tim iskustvom ispričao nam je jedan slučaj:
— Bilo je to jedne od prvih poratnih godina. Nekim svojim prijateljima, također pčelarima, savjetovao sam da pčelama daju šećera radi podražajnog prihranjivanja odnosno kao stimulaciju matici za povećano leženje. Rekli su da ga neće dati, jer u košnicama ima meda. Ja sam svoiim pčelama dao šećera, pa sam, iako sam svoje pčele imao na paši gdje i ovi moji prijatelji, dobio za 7 kilograma meda po košnici više nego oni. Kasnije su, kada su vidjeli rezultat dodavanja šećera pčelama, i sami tako postupali.
Ovom se pčelaru nikada nije dogodilo da nije vrcao med, uvijek ga je bilo — manje ili više. Prosječno godišnje od tih 58 košnica vrca oko 1.300 kilograma meda. Ako je godina povoljnija i paša bolja, onda vrca, što je svojevrstan rekord, i po 50 kg. meda po košnici, ili sveukupno više od 2 i pol tone meda, a to znači da, kako nam je rekao, tada ima veći prihod nego kakav maksimaš, tj. vlasnik maksimuma zemlje!
— Ako želim da imam dobre pčelce, kaže P. Baličević, moram marljivo raditi. Ne smijem biti medar već pčelar. Nikada ne izvrcam ono što je pčelama potrebno za razvoj legla. Stalno održavam jake pčelce. Uvijek ih dobro uzimam, ostavim im dosta hrane, a u proljeće podražavam maticu na intenzivniji razvoj legla.
Do sada je Pavo Baličević selio svoje pčele na razne paše, ali to više, jer je stariji, neće činiti. Pčele će ostati u njegovu dvorištu. No, iako će biti kod kuće, imat će u blizini pašu u bagremovoj šumici udaljenoj oko 2 i pol kilometra, a i u samoj Ilači puno je bagremovih stabala, (a)
Nema komentara:
Objavi komentar