Rimska vojnička diploma pronađena u Ilači, 1890. godine

Članak o pronalasku prenosim u izvornome obliku, kako je pisan 1891. godine:

Godina XIII. U ZAGREBU, I . TRAVNJA I89I. Broj 2.
VIESTNIK
HRVATSKOGA
ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA.

                        Rimski vojnički diplom iz Ilače u Sriemu.

S jeseni 1890. nadjene su južno od sela Ilače u kotaru šidskomu sriemske županije dvie bakrene ploče,
0*14 m. visoke, 0-118 m. široke, koje na svoje četiri stranice sadržaju dvaputa jedan te isti napis, samo u
koječemu drugačije napisan. Obje ploče, koje su veoma dobro sačuvane do jedne neznatne pukotine u lievomu dolnjemu uglu glavne ploče, u privatnomu su posjedu, te su mi sa velikom pripravnošću na porabu dane. Nadam se, da će uskoro riesiti sbirku našega narodnoga muzeja, jer je tamo jedino mjesto u cieloj Hrvatskoj i Slavoniji za takove spomenike; u privatnim rukama izvrženi su kojekakvim pogibeljima, a za znanstvenu porabu obično, kao da ih ni nema. Naše ploče vele, da car Antoninus Pius (vladao 138—161 posije Isusa) podjeljuje 5. rujna 152 p. Is. (905 od sagradjenja grada), u 15. godini svoga vladanja, vojnicima brodovlja u Ravenni, koji su izsluživši 26 godina ođpušteni iz vojničke službe, rimsko gradjansko
pravo i conubium sa njihovim ženama negradjanskoga (peregrinus) staleža, a koji bi bili neoženjeni sa onima,
koje bi posle toga uzeli, a ta prava prelaze i na njihovu djecu i kasnije potomke. Medju ostalima dobio je te povlasti i C. Valerius Dastus, sin Annaejev iz Scirtonije u Dalmaciji, čiji se je prepis te carske diplome sa originala, pričvršćena u Rimu na zidu iza hrama Augustova kod kipa Minervinoga, sačuvao na našim pločama iz Ilače. Taj je čovjek kao custos armorum bio namješten kod 3. vojničkoga skladišta, te je imao brigu sa oružjem. Dastov taj čin ne opetuje se na drugoj ploči iznutra (redak 3.), gdje bi ga čovjek imao očekivati, već mjesto togä piše „ex gregale". Pisaru se je tu bez sumitje podkrala u brzini veća pogrješka, kao što jih u toj redakciji diplome još na nekojim mjestima ima. Mjesta Scirtonije u Dalmaciji, odakle je Dastus bio rodom, dosele nismo poznavali, ali Ptolomaeus (III. 17. 8.) pozna narod Sxip-rovs? u Dalmaciji, južno od rieke Drilone (današnji Drim), valjda onaj isti, kojega Plinius*(n. h. III. 22. 26.) zove Scirtari
Tabulae honestae missionis, obično ime ovako vim spomenicima, nije doduše sasvim izpravno, jer o'ni baš
nisu odpustne izprave, ali pošto su ipak s tim odpustom u savezu, barem je donekle taj naziv opravdan. Dosele je poznato nešto manje od 100 komada (do godine 1884. — 76 komada), što je zaista malen broj naprama onoj silesiji prepisa carskih diploma, koji su za svakoga pojedinoga izsluženoga vojnika, koji je ove povlasti dobio, učinjeni Osim običnih razloga, s kojih propadoše i propadaju mnogi stari spomenici, djelovao je tu još i taj, da je prepis imao važnosti samo za onoga, koji je dobio gradjansko pravo. Njegovi ga potomci nisu više trebali, jer im je pravo već porodom bilo osjegurano. Velik se je broj vojničkih diploma dosele našao u Ugarskoj, iz Hrvatske nije poznat još nijedan komad, a iz Slavonije ,bio bi ovo drugi. Prvi, nepodpun, nadjen je u selu Grabarju brodskoga kotara, te se nalazi kao dar dra. Brlića u zagrebačkomu muzeju. Ove epigrafske izprave sastoje od dvie četverouglaste dugoljaste ploče od bronsa, koje su na jednoj strani u oba ugla ili u jednomu (kao n. pr. naša) sprovidjene okruglim rupicama, dočim u sredini imaju po dvie rupe, a žicom, koja bi se kroz nje provukla i zapečatila, svezale bi se u jedno. Obje ploče imaju redovito na obje strane isti napis, i to ponajviše tako, da redci na vanjskoj strani glavne ploče jedan za drugim sliede duljinom ploče, a na ostale tri strane širinom Vanjske su strane obično ljepše i čitljivije napisane od nutarnjih, koje počamši od dobe Trajanove postaju sve nejasnije, tako da ih je koji
put težko i pročitati. Slavni B. Borghesi drži, da to dolazi stoga, što su nutarnje strane valjda prepisivane sa
originala u prisutnosti svjedoka, te su slova u brzini nejasno
i nezgrapno načinjena, pošto se je morao prepis sravniti i zatvoriti, a s vanjske je strane radnik mogao
kod kude slova polagano i liepo izrezati. Po sadržaju su tabulae honestae missionis prepisi carskih edikta, po kojima se odpuštemm izsluženim vojnicima zajedno sa odpustom, koji su već dobili, daje gradjansko pravo rimsko i conubium sa ženama negradjanskoga (peregrinus) staleža a i legitimacija djece iz
takova braka, ako je već prije bio sklopljen. U ovim su prepisima izpuštena imena svih ostalih vojnika, kojima su u isti mah podieljena ista prava, te sadržaju samo ime onoga, za kojega je prepis načinjen, da se s njim može izkazati. Onaj drugi tekst, koji je bio žicom i pečatom zatvoren, služio je kao kontrola, da se na prednjoj strani ne bi kašnje štogod mienjalo (Mjekoji put se ipak nutarnji taj tekst ponešto razlikuje od vanjskoga, navlastito je često izpuštena, ona izreka, koja se tiče mjesta, gdje je original smješten. Na drugoj se vanjskoj strani ploča nalaze imena svjedoka (obično u genetivu), kojih je skoro uviek bilo sedam (za Nerona jih je jedanput devet). Ovi svjedoci pofsvjedočavaju izpravnost prepisa, te su do Domicijana obično bili iz istoga kraja sa vojnikom, čiji je prepis bio, a na svakomu diplomu su druga imena, kasnije su bili valjda svi iz Rima, te nalazimo ista imena na više diploma. ,Na koncu je glavne ploče naznačeno mjesto, gdje se nalazi original, s kojega je prepis načinjen. Do Domicijana su te izprave bile smještene na raznim mjestima na kapitolu u Rimu, iza njega obično su bile pričvršćene in muro post templum divi Augusti ad Minervam. Za sam odpust iz vojske po obavljenoj službi, koja je počam od Augusta trajala kod praetorijanskih kohorta 16, kod legija 20, kod pomodnih četa 25, a na brodovlju 26 godina (Gdjekada je služba trajala i duže. Tako su se buntovnici na Rajni i u Illyriku iza smrti Augustove tužili, Sto se ostavljaju ljudi u službi 30, pače i 40 godina, premda su već davno nesposobni), nije trebalo posebnoga carskoga dekreta, pošto se je svake godine na stanovite dane obavljao, već samo onda, kada se je dozvolio odpust prije zakonom odredjenoga vremena. Samo na izpravama cara Gralbe od g. 68. izrično se podieljuje taj častni odpust ujedno sa građjanskim i bračnim pravom (honestam missionem et civitatem dedit i t. d.), inače se spominje, da je odpust već prije podieljen {đimissis honesta missione ili qui militavemnt et sunt dimissi), ili se, pošto se samo po sebi razumjeva, kad je broj godina službe naznačen, da je odpust podieljen, izrično ni ne spominje. Na jednoj diplomi cara Domicijana opet podieljuje se gradjansko pravo vojnicima, koji još služe, bez odpusta; a na jednoj cara Trajana od godine 106 imamo uz vojnike, koji su odpušteni i takove, koji još dalje služe. čita se ovako:

Izvana na prvoj ploči:

Imperator) caes(ar) divi Hađriani f(ilius) divi Traiani Parthici nep(os) divi Nervae pronep(os) T(itus) Aelius Hadrianus Antoninus aug(ustus) Pius pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia) pot(estate) XV imp(erator) II co(n)s(ui) IV p{ater) p(atriae) Us qui militavernnt in classe praetoria Bavennate quae est sub T(ito) Uticanio Capitone praef(ecto) sex et viginti stipenđi(i)s enteritis dimissis honesta missione quorum noto mina subscripta sunt ipsis liberis posterisque eorum civitatem romanam dedit et conubium cum uxoribus quas tunc habuissent cum est civitas iis data aut is si qui caelibes essent cum iis quas postea duxissent dumtaxat singuli singulas . Non(is) Sept{embribus) C(aio) Novio Prisco L(ucio) Julio Romulo co(n)s(ulibus) Ex armor(um) cusi(odibus) 20 C(aio) Valerio Annaei f(ilio) Dasto Scirt(onia) ex Dalmat(ia) Descript(um) et recognit(um) ez tabul(a) aer(ea) quae fixa est Bomae in muro post templ(um) Divi Aug(usti) ad Minervam.

Izvana na drugoj ploči:

M(arci) Servili(i) Getae
L(ucii) Pulli Chresimi
M{arci) Sentili(i) Jaši
Ti(berii) Juli(i) Felicis
5 C(aii) Juli(i) Silvani
L(ucii) Pulli Velocis
P(ublii) 0cili(i) Prisci

Iznutra na prvoj ploči:

Imp(eralor) caes(ar) divi Hadriani f(ilius) divi Traiani Parth(ici) n(epos) divi Nervae pron(epos) J\itus) Ael- (sic!) lius Hadrianus Antoninus aug(ustus) Pius p(ontifex) m(aximus) tr(ibunicia) pot(estate) XV imp(erator) II co(n)s(ul) IV p(ater) p(atriae) s i(i)s qui miUtaver(unt) in classe praetoria Raliennate (sic!) quae est sub T(ito) Uticanis (sic!) Capitone praef(ecto) XXVI stipend(iis) emerit(is) dimiss(is) honisi(a) (sic!) tnission(e) quor(um) nomin(a) subscript(a) sunt ipsis liber(is) posterisq(ue) lo eor(um) civit(atem) roman(am) dedit et conub(ium) cum uxorib(us) quas tunc habuis(sent) cum est civit(as) i(i)s data axt (sic!) si qui caelib(es) essen(t) cum i(i)s quas postea duxiss(ent) dumtaxat singuli singulas.

Iznutra na drugoj ploči:

Non(is) Sept(embribus) Prisco et Bomulo co(n)s(ulibus) ex gregale Valerio Annaei f(ilio) Dasto s Scirt(onia) ex Dalm(atia).

Prof. Jos. Brunšmid.