vabiti - mamiti, dozivati
vagaš - trag, usjek
u blatu na kolskom putu,
vagir - dio
zaprežnih kola, na koji se preže konj.
vagir |
vagonsko naselje - za vrijeme progonstva, neki su od naših suseljana živjeli u vagonskim naseljima u Vinkovcima i Ivankovu. U Vinkovcima je bio Mijo Bačić, a u Ivankovu Oliva Hajošević i Matija Balić (“Morava”).
pokojna Oliva Hajošević ispred vagonskog naselja u Ivankovu |
vajat - prostorija u okviru kuće, malo ukopana (3-4 basamka), u njemu je bilo svašta: krumpira, luka, slanine, rakije, vina … Zimi nije mrzlo a ljeti se hladile ljubenice i dinje
valjušak - obična,
sita i brza hrana, tijesto od: vode, jaja i brašna koje se kida rukom na veće
komade i stavlja u paprikaš
valov - posuda iz
koje jede i pije stoka, sada izrađena obično od betona ili lima, a
nekada od izdubljenog drva
vangla - velika
metalna posuda sa dvije drške-ušice u kojoj se mogu umijesiti krofne za čopor
dece, spremiti salate za cijelu mobu
varen - skuhan
Vargić, Vladimir - nekadašnji ilački svećenik od 1959. do 1960. godine. Rođen je u Đakovu 1. rujna 1933. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1958. godine. Nakon Ilače odlazi na službu u Golubince. Umro je 12. svibnja 1979. u župi Schierwaldenrath u biskupiji Aachen u Njemačkoj.
Vladimir Vargić |
vatrogasci - ilačko
dobrovoljno vatrogasno društvo, postojalo je do rata, ako se ne varam.
zastavica ilačkog DVD-a |
Varžić, Josip - ilački svećenik od 1960. do 1964. godine. Rođen je 3. travnja 1935. godine u Koški. Za svećenika je zaređen 6. ožujka 1960. godine u Đakovu. Nakon Ilače odlazi na službu u Čeminac. Umro je 1. lipnja 2008., a sahranjen je na groblju u Čemincu.
Josip Varžić |
Velika Gospa
- proslava
blagdana Velike Gospe je najvažniji događaj u godišnjem rasporedu hodočašća.
Najvažnija je uočnica blagdana. Nekada je, navečer, između dvije svete mise
bilo kino na zidu svetišta. Davali su se religiozni filmovi. Ljudi su nosili
sve za noćenje na otvorenom. Danas je situacija malo drugačija, ali i dalje
blagdan ima svoj veličnstven čar. Na videu ispod je snimak kako je to bilo
1987. godine.
veresija -
neplaćanje robe i usluga odmah, već poslije nekog dogovorenog vremena, preteča je današnjeg „odloženog plaćanja“ ili „plaćanja na poček“. Zbog čestih prijevara u dućanima i
bircuzima stajala je okačena velika tabla sa natpisom: „Čast svakome, veresija
nikome !“
verige - lanci
općenito, lanci na ognjištu na kojima visi kotlić ili bakrač
veš korpa - košara u koju se odlaže prljavo rublje prije pranja
veš lonac - veliki
limeni novac u kojemu se nekada iskuhavao veš (ili rublje)
veš lonac |
vezenka - su rubine
koje sadrže vodoravne ili pak okomite stupove vezene pamučnim koncem ili vunom
u crvenoj, crnoj, tamnoplavoj ili bijeloj boji. Nosile su se najčešće na mise i
to u korizmi.
vezenka |
Vidaković - ilačko prezime
Vidović - izumrlo
ilačko prezime
vihor - ljetnji vjetar,
blagi kovitlac, što podiže u krug i vis prašinu, suho lišće i slamu na šoru.
vijati - jurcati,
tražiti, juriti za onim „ko bega“
vija - dječja
igra. Danas se zove “lovica”
vijati grah - nekada se
grah čistio na vjetroviti dan na način da se uzelo malo graha u rešeto i čekalo
se da vjetar počne puhati. Kada počne puhati, tada se prosipa grah u neku
posudu ispod, a vjetar odnosi pljevu. Na taj način se grah “vijao”.
Vijesnik Đakovačko-Osiječke nadbiskupije - glasnik naše Nadbiskupije. Puno se u njemu piše i pisalo o Ilači. Župni izvjestitelji u listu su; Marija Dević, Jasmin Budinski i Kristijan Posavac, Danijela Kuveždić r. Martinović i župnici.
viklovi - letva
uvaljana u žuto blato, pljevu i slamu , koja se redala između greda na plafonu
i tako dobijala topla tavanica . Danas su to čvrste ali hladne, monte i fert
gredice
viksa -
specijalna krema za mazanje i zaštitu kožne obuće, jakog mirisa, koja kada se
osuši, drugom četkom dobro uglanca do visokog sjaja
Vinkovačka
TV - lokalna
televizija koja puno izvještava o našem selu i događajima u njemu.
Vinkovačke
jeseni -
međunarodna manifestacija na kojoj naš KUD “Matija Gubec” nastupa od prvih “Jeseni”.
Vinkovačke
novosti -
ili Vinkovački List, su novine koje su jako puno pisale i pišu o našem selu. Za
samostalnu pretragu podataka u starim brojevima, pogledajte OVDJE
vitraj - ili vitraž (francuski jezik: vitrail) je posebnim načinom oslikano staklo, najčešće na crkvenim prozorima, povezano olovnim okvirićima. U obije naše crkve, nalaze se vitraji; u župnoj crkvi sv. Jakova apostola nalazi se pet vitraja koji podsjećaju na slike koje su nekada krasile župnu crkvu, a na svetištu su četiri vitraja sa prikazima iz života Majke Božje.
vitraji u župnoj crkvi |
vitraji na svetištu |
Vlackić - izumrlo ilačko prezime
Vlaović,
Manda
- iz Slakovaca. Nekada je bila učiteljica u osnovnoj školi u selu. Rođena je
1944. godine, a umrla 2021.
Vlaović Manda |
Vodica - ilački
naziv za svetište Gospe Ilačke.
Vodica, 1960-ih godina |
Volarić - izumrlo
ilačko prezime.
voz - proširena
seljačka kola natovarena do gore, veličine manje kuće, prevoze slamu, djetelinu ili snopove kukurzovine sa
njive, iza kućne avlije, u guvno;
vozidba – prevoženje i smještanje ljetine
vozna karta - karta za vlak, koja se nekada prodavala na željezničkoj stanici u selu.
lijevo: karta za vlak sa prvog putovanja u selo nakon okupacije (15.8.1997.) desno: stare karte za vlak iz doba Jugoslavije |
vranac - konj crne dlake
vrelo - izvor. Na starim kartama, vidljiva su brojna
vrela. Najpoznatije vrelo je
Čordašica, koje je izviralo između Strossmayerove i ulice Matije Gubec.
Karta sela iz 1781-1783. godine na kojoj se vide razna vrela u i oko sela. U podlozi se vidi sadašnji izgled sela. |
vreteno |
vrpa - hrpa,gomila
vrpoljiti - biti
nemiran, nemati mira
vršalica
- velik i kompliciran stroj za odvajanje zrna žita iz klasja. Postupak se zove
vršidba, što je bio prvorazredni događaj u selu i kući domaćina, jer je
učestvovala mnogobrojna moba i rodbina, a žito se lagerovalo u ambare. Ljetne
vršidbe su bile najljepši dani i za mnogobrojnu djecu koja su pratila vršalicu
po cijelom selu .
vršalica u okolici Vinkovaca 1950. godine |
Vukovar - geografski
i prometno, Ilača je povezana s gradom Vukovarom, koji je županijsko središte.
Osim administrativne i teritorijalne povezanosti, između Vukovara i Ilače
postoji i povijesna i kulturna veza – stanovnici Ilače su također osjetili
posljedice Domovinskog rata, a mnogi su bili povezani s događanjima u i oko
Vukovara 1991. godine. U obrani Vukovara, poginuo je Zoran Svitlanović, a Pero
Perić je ranjen. Ilački zet Ivica Horvat je ubijen nakon pada Vukovara, na
Ovčari.
Također,
Vukovar i Ilača dijele i sličnu slavonsku kulturnu baštinu, a stanovništvo tih
područja često surađuje u društvenim, vjerskim i gospodarskim aktivnostima.
Vukovarsko-srijemska
Županija
- Početkom 1990-ih, s raspadom Jugoslavije i uspostavom neovisne Republike
Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija postaje jedno od ključnih mjesta ratnih
zbivanja tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.). Grad Vukovar postao je simbol
hrvatskog otpora nakon tromjesečne opsade i razaranja od strane JNA i srpskih
paravojnih postrojbi. Nakon pada grada u studenom 1991., uslijedili su masovni
zločini, uključujući Ovčaru, što je ostavilo duboke rane u regiji.
Tijekom
rata, velik dio županije bio je pod okupacijom. Stanovništvo je bilo raseljeno,
a infrastruktura uništena. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
(1996.–1998.) kroz Erdutski sporazum, područje je postupno vraćeno pod hrvatsku
vlast i započeo je proces obnove i povratka prognanika.
U
poratnim godinama, županija se suočavala s izazovima poput gospodarske
tranzicije, nezaposlenosti, te demografskog pada zbog iseljavanja, posebno
mladih. Ipak, kroz različite državne i EU projekte, ulagalo se u obnovu
infrastrukture, poljoprivredu i obrazovanje.
Danas,
Vukovarsko-srijemska županija nosi snažan identitet temeljen na ratnom
stradanju, ali i bogatoj kulturno-povijesnoj baštini. I dalje je u procesu
društvene i ekonomske revitalizacije, uz poseban fokus na pomirenje, suživot i
razvoj.
Vulić - ilačko
prezime
Vulić, Mijo - dugogodišnji ilački ugostitelj. Svi smo ga znali pod nadimkom “Miško”. Rođen 1938., a umro je 2021. godine.