Bili smo na hodočašću u Asizu, Rimu i Padovi

"Hodočasnici nade 2025" ili “Peregrinantes in spem” odnosi se na geslo Svete (Jubilejske) godine 2025. koju je pokojni papa Franjo proglasio s naglaskom na obnovu vjere kroz hodočašća i djela milosrđa.  Geslo poziva vjernike da obnove svoju vjeru i budu znak nade uslijed globalnih izazova poput rata, siromaštva i posljedica pandemije. Sveta godina je započela 24. prosinca 2024. (otvaranje Svetih vrata) i traje do 6. siječnja 2026. godine.

Prvi dan - polazak iz Vinkovačkog Novog sela

U sklopu tih događaja i nas, 12 ilačana, bilo je na hodočašću u Asiz, Rim i Padovu, u trajanju od 5. listopada do 11. listopada 2025.

Okupljanje hodočasnika bilo je 5. listopada 2025. ispred crkve “Bezgrešnog Srca Marijina” u Vinkovačkom Novom Selu sa polaskom u 16 sati. Voditelj puta je bio fra Franjo Čolakovac iz iste župe. Naš autobus je bio broj 25 od ukupno 27 autobusa iz Nadbiskupije Đakovačko-Osiječke i jedan autobus iz Srijemske Biskupije (broj 28). Ukupno je u Rimu bilo 160 autobusa iz cijele Hrvatske sa oko 8.000 hodočasnika.

šal koji smo dobili na polasku, kao ulaznica u Vatikan

Drugi dan - Assisi (Asiz)

U Asiz smo stigli oko 5 sati ujutro, 6. listopada. Pred sobom smo imali 9 sati za razgledanje grada i svetu misu u 10 sati u katedrali svetoga Rufina (San Rufino). Razgledanje smo započeli ispred crkve sv. Klare (santa Chiara), potom smo išli do crkve u kojoj je rođen sveti Franjo, te do bazilike svetoga Franje u kojoj smo obišli Franjin grob. Posebno je dirljiv bio posjet grobu svetoga Carla Acutisa u crkvi Gospe Velike (Chiesa di Santa Maria Maggiore). U suvenirnicama je bilo neobično vidjeti kip sv. Carla Acutisa u trenerci, pored kipova sv. Franje i sv. Klare.  Na kraju posjete Asizu, bili smo na svetoj misi u katedrali svetog Rufina u kojoj su krštenih svih troje Asiških svetaca (Franjo, Klara i Carlo Acutis). Nakon posjete Asizu, zaputili smo se u grad Latina (65km udaljen od Rima), gdje smo smještenih u “Garden” hotel. Putem do Latine, pukla nam je guma na autobusu. Sve je sretno završilo. Malo smo kasnili sa dolaskom na odrediše.

Ispred bazilike svetog Franje Asiškog

Treći dan - Rim

Bazilika Gospe Velike (“Basilica di Santa Maria Maggiore”)

Odmah ujutro smo posjetili baziliku Gospe Velike i u njoj smo posjetili grob pape Franje. Crkva je izgrađena u petom stoljeću, nakon proglašenja Marije Bogorodicom, na saboru u Efezu, 431. godine. U bazilici se čuva relikvija Isusovih jaslica. U relikvijaru se nalazi pet komadića drveta od drveta sicamore (ficus sycomorus) za koji tradicija kaže da su bili dijelovi jaslica u kojima je Isus položen. Relikvija je u Rimu od 7. stoljeća, dobivena tijekom pontifikata pape Teodora I (642-649) od jeruzalemskog patrijarha.

"Autobus 25" ispred crkve Marije Velike

Bazilika svete Praksede (Basilica di Santa Prassede)

stup na kojem je,prema tradiciji,
Isus bičevan

Posjetili smo i baziliku svete Praksede. Prema predaji, sveta Prakseda je bila kći rimskog senatora Pudensa i sestra svete Pudencije, koje je sveti Petar među prvima obratio na kršćanstvo. U prvim stoljećima je pomagala progonjenim kršćanima i pokapala njihove mučenike. Prema predaji u crkvi se čuvaju relikvije svete Praksede i svete Pudencije, kao i mnogih mučenika. U kapeli se nalazi i stup na kojem je, prema predaji, Isus bičevan. Sveti Ćiril, koji je sa bratom Metodom sastavio glagoljicu, živio je svoje posljednje dane u samostanu pored crkve. Nije ondje pokopan, nego u crkvi svetog Klementa u Rimu.

Bazilika svetog Petra u okovima (San Pietro in Vincoli)

Michelangelov "Mojsije"
(napravljen oko 1515.)

Nakon svete Praksede, uputili smo se prema Bazilici svetog Petra u okovima. Bazilika je poznata i kao Eudoksijanskom bazilikom (Basilica Eudoxiana) po imenu svoje osnivačice, Licinije Eudoksije , iste one koja je pozvala Vandale u Rim koji su je opljačkali 455. godine, sagrađena je prvo na starim ostatcima između 432. i 440. da bi se u njoj smjestile relikvije okova kojima je Sveti Petar bio okovan u Jeruzalemu. Posvećenje bazilike održano je već 439. godine za vrijeme pontifikata pape Siksta III .Ispod glavnog olatara u kripti se nalazi ranokršćanski sarkofag sa posmrtnim ostatcima sedmero braće Makabejaca, starozavjetnih mučenika. 

Naravno u crkvi se nalazi i Michelangelov kip Mojsija završen 1515. godine, i trebao je biti originalno jedan od 47 slobodnostojećih kipova za grobnicu pape Julija II. ali je postao središnji kip odmah uz papin grob. Zanimljivo je reći da je i sam Michelangelo, kada je dovršio kip Mojsija, udario isti po koljenu i uskliknuo mu “Progovori”. Mojsije je izgledao kao da je živ.                                                                                                                                                                                                                       

Koloseum (Colosseo)

Slijedeća stanica nam je bio Koloseum. To je jedan od simbola Rima, Rimskoga Carstva i općenito antičke arhitekture. Najveći je ikad izgrađeni drevni amfiteatar na svijetu, čija je izgradnja počela u vrijeme cara Vespazijana 72. godine, a završena je 80. godine za vladavine njegova nasljednika Tita. Kapacitet primanja publike mijenjao se tijekom povijesti i kretao se od 50.000 do 80.000 gledatelja, ali prosječno je mogao primiti oko 65.000 ljudi. U koloseju su se odvijale gladijatorske borbe i javne priredbe, borbe životinja, javna pogubljenja, uprizorenja slavnih bitaka i drame utemeljene na rimskoj mitologiji, nakratko čak i morske bitke na pravim brodovima prilikom kojih bi arena bila potpuno ispunjena vodom. Amfiteatar se prestao koristiti za zabavu u ranome srednjemu vijeku i bio je uglavnom napušten. Kasnije je ponovno korišten za stanovanje, kao mjesto zanatskih radionica, kao tvrđava, kamenolom i kršćansko svetište.

Koloseum u Rimu

Trg svetog Petra i sveta misa

Nakon svega viđenoga toga dana, vrhunac događaja je bila sveta misa na trgu svetog Petra u Vatikanu. Taj dan je bio dan hrvatskih hodočasnika i čule su se marijanske pjesme ispred trga. Velika gužva i dugotrajno čekanje u redu se zaboravilo čim smo stigli na trg svetog Petra. Oko 17 sati se pojavio papa Lav XIV u svome papa-mobilu i prošao je dva kruga oko nas. Zatim se obratio svima nama i otišao. U 18 sati je započela sveta misa na hrvatskome jeziku. Događanja na trgu je pratila vatikanska televizija, a prenosila je i hrvatska televizija na svome drugom programu.

detalji televizijskog prijenosa

Četvrti dan - Rim

Crkva svetog Jeronima (Chiesa di San Girolamo dei Croati) i Augustov mauzolej

Dan je započeo jako rano, jer smo se žurili na generalnu audijenciju sa papom, ali zbog gužve u prometu, nismo tamo stigli.

Kada je već tako bilo, otišli smo da hrvatske crkve svetog Jeronima. Ondje je bila sveta misa u tijeku, pa smo samo malo “virnuli” unutra. Pored nje se nalazi mauzolej prvog rimskog cara, Augusta. Mauzolej je izgrađen na obali Tibera između 28. i 23. godine prije Krista. Bio je to visok i prostran spomenik Augustu, pranećaku Julija Cezara, koji je izgradio Rimsko Carstvo u svojoj 40-godišnjoj vladavini, čiji je pepeo ondje bio, kao i ostatci njegove vladarske dinastije (između ostalih, tu su bili sahranjeni carevi Kaligula, Tiberije, Klaudije i Nerva). Današnji mauzolej je visok tek jednu trećinu svoje prvotne visine, jer je doživio uzimanje kamena za gradnju crkvi i palača u Rimu, kao i veliki broj drugih rimskih građevina.

mauzolej prvog rimskog cara Augusta

Španjolski trg (Piazza di Spagna)

Španjolski trg

Nakon svetog Jeronima, preko ulice Tržnica robova  (“Largo degli Schiavoni”) spustili smo se do Španjolskog trga gdje smo imali priliku vidjeti Španjolske stube. Unatoč njihovu imenu, Španjolske stube naručio je francuski diplomat Étienne Gueffier tražeći god. 1723. način da poveže Španjolski trg s crkvom na brijegu iznad njih koja je bila francusko vlasništvo. Stoljeće prije na trgu je bilo smješteno sjedište španjolskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, pa otuda ime i stuba i trga koji se u 17. stoljeću čak smatrao španjolskim teritorijem.

Fontana di Trevi

posvuda su gužve

Slijedeća Fontana di Trevi je visine 26,3m i širine 49,15m to je najveća barokna fontana u gradu i jedna od najpoznatijih u svijetu. Fontana je sagrađena u 18. stoljeću, po narudžbi pape Klementa XII., iako je u jednostavnijem obliku na tom mjestu postojala već u 15. stoljeću. Fontana označava kraj akvadukta "Aqua Virgine" sagrađenog u doba Marka Agripe pred kraj stare ere, koji vodu doprema iz dvadesetak kilometara udaljenog izvora. Isti se akvadukt koristi i za punjenje brojnih drugih fontana u centru Rima. Prema legendi bacite li kovanicu u predivno barokno djelo arhitekta Nicole Salvija u Rim ćete se sigurno vratiti. Obično se bacaju dvije kovanice preko ramena - prva, za vašu želju, a druga za ponovni povratak u Rim.

Panteon (Pantheon)

Nakon škrtarenja kod Fontani di Trevi (vjerojatno mi se neće ostvariti želja, niti ću opet vidjeti Rim), prošetali smo se do Panteona. Panteon (grč. Πάνθειον Pantheion = hram svih bogova, pan= svi, theos = bogovi) ili Hram svih bogova jest rimski hram sagrađen tijekom vladavine cara Hadrijana. Jedna je od najočuvanijih starorimskih građevina, velikim dijelom zato što je bila u neprekinutoj uporabi tijekom svoje povijesti. Od 7. stoljeća to je katolička crkva posvećena sv. Mariji od mučenika (lat. Sancta Maria ad Martyres), ali neslužbeno se naziva Santa Maria Rotonda.

Panteon

Oltar Domovine (Altare della Patria)

Odmor za ručak i sladoled, imali smo kod Oltara Domovine . Nacionalni spomenik Viktoru Emanuelu II. (talijanski: Monumento Nazionale a Vittorio Emanuele II) ili Oltar domovine ili "Il Vittoriano" spomenik je u čast Viktoru Emanuelu II., prvom kralju ujedinjene Italije. Spomenik je projektirao Giuseppe Sacconi 1895. godine. Dovršen je 1911. godine. Iskreno, meni je taj spomenik malo preglomazan.

"Autobus 25" na broju

Središte starog Rima (Forum Romanum)

Nakon Oltara Domovine, prošetali smo se do središta staroga Rima (Forum Romanum). Koloseum, Slavoluci cara Tita (podignut oko 82. godine od strane rimskog cara Domicijana na tadašnjoj Via Sacri nedugo nakon smrti njegovog brata i prethodnika Tita, a kako bi se proslavila Titova pobjeda nad židovskim pobunjenicima u Velikom ustanku i osvajanje Jeruzalema godine 70.) i cara Konstantina (izgrađen 312. g. i to je najveći rimski slavoluk: 21 x 25.7 x 7.4 m.). Šetnja po rimskoj cesti, hladna voda iz dvaju Fontana na Via Sacri učinila je Rimski Forum nezaboravnim. Gužve su svuda velike i da bi se nešto moglo vidjeti podrobnije, treba izgubiti rilično vremena, tako da nismo zalazili niti u Koloseum, niti smo imali vremena obići cijeli Forum. I ono što smo vidjeli, dovoljno je fascinantno.

središte starog grada Rima Forum Romanum

Bazilika svete Anastazije (Basilica di Sant'Anastasia al Palatino)

Dan smo završili svetom misom u 16:30 sati u crkvi svete Anastazije (Stošije) u Rimu. Sveta Stošija ili Sveta Anastazija (Rim, 3. stoljeće – Sirmij, 11. listopada 3. st.), kršćanska je mučenica i svetica Udavši se preko volje za rimskog patricija Pubija, odlučila je ostati djevicom, na što je uvrijeđeni muž zatvara u kućnu tamnicu. Teške trenutke koje tu provodi ublažuje joj pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan). Nakon smrti muža, sa skupinom sljedbenika prati Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na kraju je uhićena i 25. prosinca 304. mučenički umorena na lomači, na otoku Palmariji kod Rima. Kasnije je pokopana u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njezine relikvije bile prenesne u Carigrad, a oko 804. zadarski biskup Donat donosi ih u Zadar i pohranjuje u crkvi koja od tada nosi njezino ime. U pravoslavlju se štuje kao Velika mučenica Anastasija. Izbaviteljica od otrova (grč.: Hagia Anastasia Pharmacolytria). Spomendan joj je na Božić (25. prosinca), osim u Zadru i Srijemu, gdje se štuje i 15. siječnja. Suzaštitnica je Zadra.

Peti dan - Rim

Bazilika svetog Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le Mura)

dva imenjaka

Dan je započeo odlaskom u baziliku sv. Pavla izvan zidina. Ondje smo imali razgledanje bazilike i svetu misu. Bazilika je izgrađena, prema predaji, na grobu svetog Pavla. Godine 61. poslije Krista Pavao je stigao u Rim kako bi bio suđen. Ovdje mu je između 65. i 67. godine poslije Krista odrubljena glava. Njegovo tijelo pokopano je dvije milje od mjesta mučeništva, u grobnom području uz Ostijski put, u vlasništvu pobožne kršćanke po imenu Lucina, koje je bilo dio već postojećeg grobnog mjesta. Iako je bio kršćanin, bilo je moguće pokopati apostola Pavla u rimskoj nekropoli zbog njegovog rimskog građanstva. Ubrzo nakon toga, njegova grobnica postala je mjesto bogoslužja i štovanja. Na njoj je podignuta cella memoriae ili tropaeum , naime spomen-obilježje, gdje su tijekom prvih stoljeća progona mnogi vjernici i hodočasnici odlazili moliti, crpeći snagu potrebnu za provođenje djela evangelizacije ovog velikog misionara. Značajno za ovu baziliku je i to što se u noj nalazi niz papinskih portreta i sastoji se od 265 portreta.

Katedrala svetog Ivana Lateranskog (Archibasilica di San Giovanni in Laterano)

Nakon svete mise, odlazimo u katedralu svetog Ivana Lateranskog. Katedrala je službeno crkveno sjedište rimskog biskupa, tj. pape. Službeni naziv na latinskome glasi: Archibasilica Sanctissimi Salvatoris et sancti et Iohannes Baptista Evangelista in Laterano (Arhibazilika Presvetog Spasitelja, Svetog Ivana Krstitelja i Svetog Ivana Evanđelista na Lateranu). To je najstarija i prva po važnosti (kao rimska katedrala) među četirima papinskim bazilikama u Rimu, i nosi počasni naslov Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu). Sama bazilika smještena je u Rimu, ali izvan granica Vatikanskog Grada. Međutim, Lateranskim ugovorom bazilici je dodijeljen poseban eksteritorijalni status kao vlasništvo Svete Stolice. Susjedna Lateranska palača bila je glavna rezidencija pape do srednjeg vijeka . Crkva je najstarija i najviše rangirana od četiri glavne papinske bazilike i jedna je od sedam hodočasničkih crkava u Rimu . Osnovana 324. godine, najstarija je javna crkva u gradu Rimu i najstarija bazilika u zapadnom svijetu.

sveti Ivan Lateranski

Svete stube (Scala sancta)

Odmah pored sv. Ivana Lateranskog, nalaze se “Svete stube”. Prema tradiciji Katoličke crkve , Svete stepenice bile su stepenice koje su vodile do pretorija Poncija Pilata u Jeruzalemu , kojima je Isus Krist kročio na putu do suđenja tijekom svoje Muke. Srednjovjekovne legende tvrde da je Sveta Helena , majka cara Konstantina Velikog , donijela Svete stepenice iz Jeruzalema u Rim oko 326. godine. U srednjem vijeku bile su poznate kao Scala Pilati ("Pilatove stepenice").Ukupno ima 28 bijelih mramornih stuba, koje su obložene drvom. Na Scala Sanctu se može penjati samo na koljenima. I ja sam to učinio. Moram reći da je to bio intenzivno iskustvo, sa bolovima u koljenima već nakon treće stube, ali sam izdržao.

hah, trebalo je i malo hrabrosti za "Svete stube"

Bazilika svetog Petra (Basilica Papale di San Pietro in Vaticano)

Nakon svega toga, došao je red na krunu putovanja, Baziliku svetog Petra u Vatikanu. Ogromne gužve i dugo čekanje u redu se isplatilo kada sam ušao unutar bazilike. Prošavši kroz sveta vrata, dočekala me je Michelangelova “Pieta” na ulazu. Sama ta skulptura bi bila dovoljna da kažem kako mi je dan bio savršen, ali “Pieta” je samo jedna od mnogih dragocjenosti koje sam ondje vidio. Grob svetoga pape Ivana Pavla II, veliki broj baroknih nadgrobnih spomenika bivših papa, relikvije, …. Kako mi je jedna prijateljica jednom rekla; “Bazilika svetog Petra nije izgrađena za čovjeka, nego za Boga”. i sam sam stekao takav dojam. Stoljeća molitvi nad grobom svetoga Petra, prvoga pape,…  

Postoji više od 100 grobova u bazilici sv. Petra, mnogi se nalaze u katakombama ispod bazilike (npr. Svete Petronile). To uključuje grobove 91. pape, sv. Ignacija Antiohijskog, Otona II., cara Svetog Rimskog Carstva, skladatelja Giovannija Pierluigija da Palestrine i dr. Tu su pokopani i progonjeni britanski plemići katoličke vjere James Francis Edward Stuart i njegova dva sina, Charles Edward Stuart i Henry Benedict Stuart, kojima je papa Klement XI. dopustio dolazak u Vatikan. Također tu je pokopana i Marija Klementina Sobjeska, supruga Jamesa Francisa Edwarda Stuarta i unuka Jana Sobjeskog, zatim kraljica Kristina Švedska, koja je abdicirala s prijestolja kako bi se preobratila na katoličanstvo, grofica Matilda Toskanska, pristaša pape Grgura VII., tijekom Spora za investituru između pape i cara Henrika IV.

best of bazilika svetog Petra

Šesti dan - Padova i povratak kući

Bazilika svetog Antuna (Basilica di Sant'Antonio da Padova)

Lijep sunčan dan, bio je idealan za šetnju po Padovi. Prva destinacija; Bazilika svetog Antuna (Basilica di Sant'Antonio da Padova). Gradnja bazilike je započela 1232., a završena je 1310. godine. Najljepša stvar koju sam vidio u bazilici je svakako grob svetog Antuna, pored kojega stoji mnoštvo slika ljudi za koje je netko molio. Relikvijarij svetoga Antuna je posebno zanimljiv, jer se tamo čuvaju zemni ostatci sveca. Sjetio sam se moga pokojnoga tetka, Nikole Benića, kada su posjetili ovu baziliku davne 1983. godine i kada je vidio jezik svetoga Antuna, pa uzviknuo; “Sofa, vidi kolika jezičina!” (Sofa - Sojia je bila moja teta, mamina sestra). Imajući tu anegdotu na umu, potražio sam tu “jezičinu”, ali sam vidio samo vrh svečevog jezika u jednome relikvijaru. Imali smo svetu misu u bazilici u 15 sati.

grob svetog Antuna Padovanskog

Bazilika svete Justine (Basilica abbaziale di Santa Giustina)

Nakon bazilike smo otišli u baziliku svete Justine. Bazilika je iz VII stoljeća, ali njen sadašnji oblik potjeće iz XVII stoljeća. U crkvi se nalazi i grob apostola i evanđeliste Luke, čije su relikvije otkrivene iskapanjima u bazilici 1177. godine. Naime svetom se Luki pripisuje slika gospel, poznata kao “Gospa Częstochowska” i nalazi se u Gospinom svetištu u Poljskoj. Svetište Crne Gospe u Częstochowi, zvano i »Gospa od Jasne Gore«, glavno je marijansko svetište poljskog naroda. Legenda o toj ikoni koja prikazuje Isusa i Mariju govori da ju je naslikao sv. Luka na dasci stola koju je sam Isus napravio te da ju je spasila sv. Helena i donijela u Carigrad u 4. st. Za vrijeme ikonoklastičkog pokreta, legenda kaže, bila je skrivena u šumama Poljske i kasnije donesena u Częstochowu. Nakon svih događaja, 1430. za tu je sliku izgrađena velika gotička katedrala.

Za mjesto groba svetog Luke, prvi sam puta čuo na ovome hodočašću. Da me je itko ikada pitao za njega, uvijek bih odgovorio da je sahranjen negdje u području Male Azije ili Izraela, nikada u Padovi, ali eto, drago mi je da sam ga posjetio i ponešto naučio.

grob svetog Luke, apostola i evađeliste

Svetište svetog Leopolda (Bogdana) Mandića (Santuario di San Leopoldo Mandic)

Nastavak (i završetak) našeg hodočašća je bilo svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića u Padovi. Kompleksom dominira crkva s velikim kipom Bezgrješne pred kojim je sv. Leopold svakodnevno molio i slavio sv. mise. Kip je neoštećen preživio bombardiranje i rušenje crkve 1944. godine. Uz nju je malena kapela s grobom sv. Leopolda i relikvijom svečeve desne ruke kao spomena na brojne blagoslove i odriješenja koja je tom rukom učinio.  Uz kapelu smještena je sobica za ispovijedanje, skromna prostorija u kojoj je sv. Leopold ispovijedao pune 33 godine, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II za posjeta Padovi 12. rujna 1982. godine nazvao “salončićem ljubaznosti”. Ova je ispovjedaonica, kao i kip Majke Božje postavljen uz svečev grob, također ostala neoštećena u već spomenutom bombardiranju 1944. godine, koje je sv. Leopold prorekao neposredno pred smrt.

U ostalim prostorijama svetišta smješteni su brojni zavjetni darovi i zahvale vjernika, svečeve slike, skulpture i odjeća, a u dvorištu stoji i kočija uz koju je vezan čudnovat događaj: Vozeći se jednom uskim uličicama Padove u toj kočiji, sv. Leopold susreo se s velikim kamionom, bez izgleda da se mimoiđu. Očevici su kasnije pričali da su se zgrade sklonile u stranu, a kočija i kamion bez ogrebotine mimoišli.

grob svetog Leopolda Bogdana Mandića

Sedmi dan - dolazak u Vinkovačko Novo Selo

Vratili smo se iza dva sata ujutro, puni emocija i sreće da smo sudjelovali na takvim događajima i vidjeli toliko toga.

O ovome pišem sa određenim odmakom, kako bih sredio emocije i dok su mi još svi događaji “u boji”. Nisam želio spominjati imena, jer svatko od nas ima drugačiji doživljaj viđenoga, ali su nam zajednička mjesta koja smo posjetili.