Stajka Posavac (Tuckova)

 Imam nekoliko Stajkinih slika, a budući da ne želim da se ljudi zaborave, ovo je mali podsjetnik na tu meni dragu osobu. Ovo su podaci koje sam do sada uspio sakupiti. Ako netko zna više, bilo bi mi drago da nadopunim ovaj tekst ispod.

Prošlo je 23 godine, otkako je umrla Stajka Posavac (Tuckova). Rodila se 1927. godine kao treće dijete od oca Antuna i majke Marije. Mi, koji smo je poznavali, znali smo je kao vrijednu i veselu ženu. Uvijek je bila spremna za šalu i rado primljena u društvu. Nikada se nije udavala, pa je s njom i nestao taj dio Posavaca. Jednom ju je prilikom, u kasnijoj životnoj dobi, došao neki čovjek prositi, a ona ga je odbila i rekla mu; “Kada se nisam udala prije podne, neću ni popodne”. Život je baš i nije mazio. Izgubila je oba brata u drugome ratu. Otac joj je umro kada je imala 33 godine, a majku je služila duže vrijeme dok je bila nepokretna u postelji. Pred kraj života, bila je u staračkom domu u Vinkovcima. Ondje je i umrla 2000. godine. Za života je potpisala doživotno uzdržavanje (komenciju) svome prvome susjedu Đuki Peulić, koji ju je i sahranio. Đuka o njoj ima samo riječi hvale.

Stajka sa kćerkom Đuke Peulić, Magdalenom (oko 1980.)

Đuka Jurić i Stajka

U staračkom domu u Vinkovcima

Stajka je imala dva starija brata, Đuru i Jakoba, koji su poginuli u II svjetskome ratu. Đuro je rođen 1922. godine, a Jakob 1924. Đuro je poginuo na Sremskom Frontu u Komletincima, ondje je i sahranjen. Kasnije je ekshumiran i sahranjen u grobnicu Bubalović. Jakob je sa jednim domaćim nijemcom naišao na minu kada su vozili brašno u seljačkim kolima kod Berka za vrijeme Srijemskog Fronta (oko 1944.). Jakoba je doslovno je mina raznijela na komade (noga mu je završila na drvetu). I on je sahranjen u grobnici obitelji Bubalović, na ilačkome starom groblju. Otac Antun (Tucko) je umro 1960. godine, a majka Marija nekoliko godina iza oca.

U ovoj su grobnici, na starome groblju, pokopana Stajkina braća, Đuro i Jakob Posavac