Kruna Fürst Medić "Jadikovka
za Ilačom"
Ilačo, moje muško plakanje,
mirišiš na dane plavih šljiva i naramke
rose,
mirišiš na muškatle!
Ilačo,
lomačo
duše moje,
streho moje ljubavi...
Ilačo, bugarijo svatovska, bez žica si
me ostavila,
Ilačo, okno moje matere prazno,
zamračeno,
s pogledom bez neba...
Ilačo, žuta pogačo, hrvatska moja
nesrećo,
pregačo, široka, meka pregačo,
gizdelinko, Srijemice garava,
keramiko moja krhka, brazdava,
na znoju i gnoju mrkom pečena,
tebe mi drevno ralo šaralo,
od zlata ralo tebe šaralo!
Posvud si bila žitna, prežitna,
miloto moja, posvud si bila žito nad
žitom,
i toplim se kruhom branila kao mitom,
kao štitom
jedinim!
E, moja crnjušo, dobroto moja,
putena moja jabuko slatkušo,
Ilačo, udavačo,
narikačo hrvatska,
zabogarko moja...
Oči ti krupne, žalosne kao smeđe
pečurke.
Moj bunar ostao u dvorištu sam.
Moj bunar, sat moj sunčani, moj oltar radosti...
Na njeg mi nekoć ptice slijetale,
moje ptice ilačice,
i slatko, slatko vodu pile
s ogledalcem ljeta pod krilima.
Sad se ptice ilačice s mecima
mimoilaze.
Umrlo mi selo, ljudi,
umrlo mi selo,
čedo moje!
Sve svoje gubim.
Sve svoje.
I um.
Ilačo, moja Ilačo,
od gorkog saća pogačo!
Osijek 21.X.1991.
Kruna FÜRST-MEDIĆ. Rođena je 1942. u Osijeku gdje i danas živi. Trideset i jednu radnu godinu provela u školstvu kao profesorica hrvatskoga jezika, a od 1994. obavljala različite izvršne i predstavničke dužnosti u Gradu Osijeku. Osim na književnom standardu, piše i na esekerskom, šokačkom i staromiholjačkom izričaju.
Nema komentara:
Objavi komentar