Hvala gospođi Sandri Križan što me je podsjetila na ovaj članak iz "Hrvatskog Tovarnika".
Hrvatsko zagorje
Prognanica iz Ilače Dragica Bilandžija u petak je poslije mise u kumrovečkoj kapelici svetog Roka podigla ulaznicu za "susret s Papom" u Zagrebu: "Samo jednu. Moji sinovi polažu prijemne ispite za fakultete, pa uče..."
U crkvi su molili devetnice, postila je prošli i ovaj petak. Ispovjedila se. Navečer, kad je sve utihnulo u sivoj zgradi bivše "političke škole CK SK", u skučenoj prognaničkoj sobi na trećem ka-tu, Dragica je još jednom, "samo za sebe", šapćući izgovarala pripremne molitve za "misu nad mi-sama".
U subotu ujutro bila je uzbudena, jer tako je, kaže, "uvijek kad se čeljade sa sela,priprema na veliki put". "Ove pripreme oko puta bolno su me podsjetile na moje posljednje veliko hodočašće, kad smo 1984. išli na Kongres, na Mariju Bistricu. Ali onda smo bili u našoj Ilači. Pošli smo iz naše kuće, iz našeg bogatog dvorišta... U autobusima su se orile marijanske pjesme. Molili smo tada za blagostanje, za sreću, za zdravlje. I sada ponekad u mislima otvaram vrata naše sobe, naše kuhinje. A već smo tri godine u progonstvu. Bože, kako bi bilo lijepo da smo se danas u Ilači svi svečano odjenuli i krenuli u Zagreb."
 |
| Ilačani u Mariji Bistrici na Euharistijskom kongresu 09.04.1984.. Slika iz knjige. |
"Molit ću za povratak, za naše pokojnike koje ne možemo obići, molit ću da ne ostanemo zarobljeni u ovim tužnim sobama, daleko od zemlje koja nas je hranila", govori Dragica.
Od 240 karata za vlak koji je u nedjelju ujutro, u 2.30 sati krenuo iz Kumrovca u Zagreb, čak 90 preuzeli su prognani Vukovarci, iako je usred noći trebalo pješačiti gotovo tri kilometra do željezničke stanice.
"Nije važno što nas čeka naporna noć. Bdjet ćemo, A vjerujte, mi imamo za koga moliti. Ovdje nema ni jedne obitelji koja nije barem nekoga izgubila."
Nema komentara:
Objavi komentar