Oj Ilačo, ni po
čemu znana, Od Boga si višnjeg odabrana!
Kako bi rekla "Pjesma Gospi Ilačkoj". Eto, danas je 156. obljetnica izvora na Vodici. Zbog spriječenosti poslom, nisam prije mogao otići na izvor, ali tamo nikada nije kasno otići.
Znamo kako je to
bilo. Petar Lazin je na nedjelju “Glušnicu” 1865. izašao iz svoje kuće (danas
kuća pokojne učiteljice Seke) i na seoskome putu vidio mali izvor. Pomislio je
kako će biti dobro stoku napajati sa toga izvora i da je ne mora voditi na
pašnjak. Međutim, te večeri je Đuka Ambrušević, mladić konjušar (živio u kući
gdje je sada kuća pokojnoga Pere Žgele), sanjao Gospu i od straha se probudio
te je istu osobu vidio i na javi. Ona mu je rekla da je to njen izvor i da ga
ogradi, jer nije namjenjen za stoku, nego da liječi ljude. On je to i učinio.
Sve bi to bila
zgoda i ne bi vijest potrajala da se Gospine riječi nisu počele ostvarivati.
Počeli su ljudi ozdravljati, te dolaziti da se mole Gospi za pomoć i utjehu. Tako je i danas. Zanimljivo je da izvor nikada
nije presušio. Ozdravljenja se događaju i dalje. Eto, nedavno je ozdravila
žena, mislim iz Đeletovaca.
Molitva Gospi
Ilačkoj:
O Marijo, majko Spasiteljeva! Ja nevoljni grešnik, utječem se pouzdano k tebi, izvoru svakog milosrđa. Ne gledaj grijeha mojih, već budi utočište moje. Isprosi mi milost od Sina svoga. Budi mi jakost u nemoći, utjeha u tuzi mojoj. Brani me od vidljivih i nevidljivih naprijatelja mojih. Uzdrži me i okrijepi u tvojoj svetoj službi. Ulij u moje srce pravu vjeru, čvrstu nadu i goruću ljubav. U tvoje ruke polažem spas duše svoje. K Tebi dižem oči, moćna zaštitnice kršćana. Ako padnem, podigni me! Kad posrnem, uspravi me! U bolesti, pomozi me! Slabog, hrabri me! Vodi me Gospo Ilačka, stazom kreposti. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar