Ilačani u prvome svjetskome ratu

Ne postoji previše izvora o ilačanima u ovome periodu. Na ovoj listi, ima i ljudi koji su bili iz Šidskih Banovaca, jer su bili dio općine Ilača u to vrijeme.

Ovo su rezultati pretraživanja:

I. dio - popis gubitaka austro-ugarske vojske (Verlustliste):

 = Antolović Ivan

 = Abt  Antun

= Bačinac Pavo

  = Baličević Pavo

 

  = Balić Nikola

 

  = Blašković Adam

Rođen 11.12.1880. u Ilači, poginuo 31.01.1916.

 = Božić  Antun

 

  = Brandelik Mato

 

= Brandelik Mijo

Rođen 15.06.1881. u Ilači, nestao u I svjetskome ratu,  proglašen mrtvim 06.04.1921.

= Cvetić Miloš

 

  14.09.1914. strana 22 - ranjen

  = Čapanda Franjo

  = Čurčinac Antun

 = Čurčinac Mato

 
   
= Čurčinac Stjepan

 

  = Ćorić Aksentije   

 18.02.1915. strana 10 - ranjen

= Duhaček Mihajlo 

 01.05.1918. strana 16 - zarobljen u Ivanovo-Voznesensk, gubernija Vladimir, Rusija

= Duhaček Andrija

Rođen 15.05.1881. u Ilači, nestao u I svjetskome ratu, proglašen mrtvim 06.04.1921.

= Đaković Jozo

 

Poginuo 1915. godine

 = Đurđev Boško

 

  = Đurić Stjepan

 
  
= Elö Aleksander

 

 = Ferinac Mata

 

 = Filić Marjan

 

 = Filić Marko

 

 = Gaer Friederick

27.03.1917. strana 18 - poginuo između 31.08.1916. i 4.9.1916.

 26.06.1917. strana 17 - poginuo 31.08.1916.

= Gajčević Mato

 
  
= Gajić Maksim

 

= Gaus x



= Gerhardt Karl

 

 = Gilbert Nikola

 = Gorjanac Đuro

 

 = Grigić Mato

 

 = Grigić Nikola

 
  
= György Živirje

14.02.1918. strana 14 - poginuo 10.11.1917.

 = Harfmann Jakob



= Hebel Jakob

02.06.1915. strana 50 - ranjen

 = Heimburger Franjo



= Hering Stefan
 02.06.1915. strana 50 - ranjen

 = Hornung x



= Hock Franz

 

 = Iskolcz Đura

 

 = Iskrić Đuro

 
  
= Iskrić Franjo (Ksaverski)

 
  
= Jordan Jakob

 

 = Jungert Jakob

 

 = Jungert Josef

 

  

= Kaff Adalbert

 19.11.1917. strana 28 - ranjen

 = Kesler x

= Koch Anton

 

  = Kolarević Đuro

 

 = Kolarević Mato

= Kolarević Pavo
 

 

 = Kriesmayer x

= Kups x

= Kuveždić Bartol

  
= Kuveždić Bartol (druga osoba?)

 11.09.1915. strana 25 - ranjen

 = Kuveždić Ivan

 

=  Kuveždić Nikola

 22.04.1915. strana 22 - zarobljen

 = Lakić Đuro

 = Lakić Marko

 

 = Lakić Pavo 

 11.06.1917. strana 34 - zarobljen u Nevelu, Vitebsk, Rusija

= Lefand Antun

Umro prirodnom smrću u Ilači, 08.12.1988. u dobi od skoro 100 godina. U videu ispod Antun priča o svome životu i prvome svjetskome ratu.

 

 = Lukačić Martin

 
  
= Lukačić Pavo

Rođen 29.01.1881. u Ilači, nestao u I svjetskome ratu, proglašen mrtvim 06.04.1921.

= Majnović Mato

 

 = Malin x



 = Martinović Bartol
 

 

 = Mayer Josef 

 

 = Mercluft x

= Mihaljević Petar

 

Rođen 12.06.1877., nestao u I svjetskome ratu, proglašen mrtvim 06.04.1921.

= Modor x

= Müller x

= Mutavdžić Anton

 

= Neller Florian

 

 = Petričević Antun

 
 08.01.1916. strana 31 - ranjen i zarobljen u Kursku, Rusija

= Peulić Antun

 28.09.1915. strana 37 - ranjen

= Peulić Fabijan



  = Peulić Ivan

 

 = Pevek x

= Popović x

  = Posavac Antun

 

 = Posavac Jakob

Rođen 20.04.1879. u Ilači, poginuo na ratištu u Srbiji 31.12.1914.

 = Ramer Đuro

 

=  Slovaković Nikola

 

  = Slovaković Njegovan

= Stanivuković Konstantin

 

  = Stanivuković Sreta

 

  = Stein x

= Stetzer Peter

 

  = Stickel x

 
 = Stock Heinrich

= Supin x

= Sváb x

= Trumb Heinrich

 = Vaczera Ileš

 
  
= Weber Adam

 
  
= Žakić Vojin


 
= Živković Petar

 

= Živanović Tivadar

II. dio - crkvene knjige:

III. dio - Nestali ilačani u prvome svetskome ratu, proglašeni su mrtvima sa datumom 6. travnja 1921.

 

Malo podataka o postrojbama u kojima su se borili ilačani:

70. petrovaradinska pješačka pukovnija

Vojno popunidbeni kotari carsko-kraljevske 70. pješačke pukovnije zajedničke vojske; Kotari; Vukovar, Ilok, Ruma, Irig, Mitrovica, Zemun, Stara Pazova, Županja Gradovi; Ruma , Karlovci, Mitrovica, Petrovaradin, Zemun. Petrovaradinska 70. pješačka pukovnija bila je u sastavu 32. budimpeštanske divizije.

   

12. ulanska pukovnija Osijek

Vojnici 12. ulanske pukovnije novačeni u popunidbenim kotarima pješačkih pukovnija broj; – 16. Bjelovar – 70. Petrovaradin ( kotar Županja ) – 78. Osijek. Dijelovi osječke 12. ulanske i 38. poljsko-topničke pukovnije učestvovale u sklopu drugih austrougarskih jedinica na svim frontama, a posebno u Galiciji i  Bukovini.

Osječka,
28. domobranska pješačka pukovnija

bila je u sastavu čuvene 42. domobranske pješačke divizije, ( „ vražja divizija ” ). 28. osječka pješačka domobranska pukovnija bila je u borbama u Srbiji i Bukovini. Od 1915. je 28. pukovnija stacionirana uglavnom u Bukovini, teško stradavajući od ruskih vojnih naleta te je desetkovana prilikom napada na mjesto Dolinu.

„Njezini su mladi junaci, većinom iz iztoćne Slavonije i Sriema, obilno krvlju natopili pašnjake oko Tartarova. Ta je pukovnija teško jurišala s dvie strane na brieg oko Nadvorne, potpomognuta našom jakom i blizom topničkom vatrom i puščanom vatrom jedne susjedne skupine. Izmorena nakon tolikih borba i napora, ta je pukovnija teško napredovala i nije uzmicala, kad su Rusi poveli protunapadaje“().

“ Ista je pukovnija ubrzo popunjena ponajviše od Srijemaca te se istakla u borbama i zauzimanju Tartarova, ali je ponovo desetkovana u blizini Stryja. U borbama oko Tartarova, Malave i Nadvorne, izginuo je cviet momčadi i častnika 28. domobranske (osječke) sriemske pukovnije“.

U početku je sudjelovala u borbama protiv srpske vojske kod Loznice, Šapca i Gučeva, zatim su se povukli u Srijem oko Rume, dok su na Savi ostale samo jake prethodnice. U veljači 1915. prebačeni su na novo ratište u Galiciju i Bukovinu, gdje su desetkovani u borbama protiv ruskih snaga kod Doline i Görlica, ali imali i uspješne protunapade. Mnogi su srijemsko-slavonski vojnici završavali u zarobljeništvima, posebno u Srbiji i Rusiji, ali su i ruski zarobljenici poslani u Srijem i Slavoniju. Tako desetkovane, srijemsko-slavonske jedinice, prestankom borbi na istočnom bojištu, od jeseni 1917. godine prebačene su na talijansko bojište, gdje su vojni odredi srijemsko-slavonskih pukovnija sudjelovali u novim borbama, osobito na ratištima oko rijeke Piave. Na kraju rata, izmoreni preostali vojnici iz Srijema i Slavonije vratili su se u svoj rodni kraj, nalazeći nove okolnosti uzrokovane egzodusom u ratu i poraću.

 ______________________________________________________________

Zbrinjavanje gladne djece

Zbog dugog rata za koji se Austro-Ugarska nije pripremila, ali i zbog suše, počela se 1916. i naročito 1917. osjećati glad i oskudica. Ljudi, a osobito djeca, počeli su masovno umirati. Zbog toga je zagrebački Središnji odbor za zbrinjavanje porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika, počeo veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre na sjever Hrvatske. Onda su ovu akciju prihvatili i franjevci kao spas za hercegovačku katoličku djecu. Spašavanje hercegovačke djece tijekom Prvoga svjetskog rata velika je socijalna akcija, koju je potaknuo i provodio fra Didak Buntić. Tijekom 1917. i 1918. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji, bilo je zbrinuto oko 17.000 hercegovačke djece. Tako se razvila u Hrvata do tada neviđena manifestacija ljudske solidarnosti u spašavanju djece, koja je ostavila dubok trag u kolektivnoj svijesti hercegovačkih ljudi.

Popis udomitelja gladne djece:

Medić Vidomir, Ilača, Šid, SŽ,

Slovaković Luka, Ilača, Šid, SŽ,

Tomić Velimir, Ilača, Šid, SŽ,