ČITAOCI—REDAKCIJA
Ovih dana je u našu redakciju došao čika Pajo Trkulja iz Ilače. Donio je sobom pismo kojim želi podsjetiti na jedno bivše selo i jedan postojeći spomenik, koji zaslužuje društvenu pažnju. Riječ je o nekadašnjoj pustari, a potom malom selu Ivancima, koje je već gotovo nestalo, ali spomenik je ostao kao nijemi svjedok jednog junačkog vremena, kojemu i mali Ivanci dadoše svoj obol. Evo što čika Pajo Trkulja piše o tome:
— Spomenik u Ivancima podignut je u prvom redu zaslugom druga Ante Tranfića, tadašnjeg upravitelja PD Tovarnik — (danas gen.dir. DIK Spačva Vinkovci). Stoga Ivanci drugu Tranfiću duguju veliku zahvalnost. U to vrijeme on je svojim očima gledao kosti i tijela što su ih po njivama izbacivali plugovi. Bifi su to ostaci onih što po ginuše u borbi, ili kao žrtve fašizma. Drug Tranfić je uvidio potrebu podizanja spomenika i zahvaljujući u prvom redu njegovom razumijevanju i zalaganju, posmrtni ostaci boraca i žrtava terora su pokopani u zajedničku raku i podignut im je spomenik. U ovoj zajedničkoj grobnici sahranjeno je 37 boraca i 80 žrtava fašizma.
Selo Ivanci — piše dalje čika Pajo — nastalo je na nekadašnjoj istoimenoj pustari. Naseljeno je poslije I. svjetskog rata, a prvi naseljenici bili su agrarci i poneki dobrovoljac. Većina stanovnika bila je srpske narodnosti, ali bilo je i Hrvata, doseljenih iz Korduna i Like. Odmah po okupaciji naše zemlje, 1941. godine, kada do nas još nije dopro pokret, javljaju se prvi znaci otpora, a već 1942. godine, u mjesecu svibnju, formiran je prvi Narodnooslobodilački odbor. Narod počinje masovno raditi za Narodnooslobodilački pokret, prikuplja se hrana i druga pomoć, ljudi kreću u narodnooslobodilačku vojsku. Tako je već tokom 1943. godine u partizane otišlo sve što je za borbu i vojsku bilo sposobno. Iz osamdeset domova u NOB su otišla 74 borca. Nažalost, četrdesetorica su poginula. Neprijateljska odmazda bila je teška, a selo je najviše stradalo na staru godinu 1943. Tada su Ivanci već u ranu zoru opkoljeni tenkovima i sve živo što je nađeno kod kuće, a to su uglavnom bili starci i djeca, pohvatano je i pobijeno.
Poslije oslobođenja život se opet nastavio, ali ljudi su, ne videći ovdje perspektivu, polako napuštali svoje Ivance i raseljavali se. Ostao je samo spomenik, podignut 1958. godine, da buduće generacije podsjeća na jedno malo, ali junačko selo, na naselje koje je srazmjerno broju stanovnika dalo najviše boraca i žrtava fašizma. Nažalost, briga za spomenik je mala, Organizacija Udruženja boraca ne raspolaže nikakvim sredstvima, a do danas za njegovo održavanje nije data nikakova pomoć. Molimo stoga da se ne zaborave žrtve i doprinos Ivanaca Narodnooslobodilačkoj borbi, te da se za održavanje ovoga spomenika osiguraju potrebna sredstva.
Ovih dana je u našu redakciju došao čika Pajo Trkulja iz Ilače. Donio je sobom pismo kojim želi podsjetiti na jedno bivše selo i jedan postojeći spomenik, koji zaslužuje društvenu pažnju. Riječ je o nekadašnjoj pustari, a potom malom selu Ivancima, koje je već gotovo nestalo, ali spomenik je ostao kao nijemi svjedok jednog junačkog vremena, kojemu i mali Ivanci dadoše svoj obol. Evo što čika Pajo Trkulja piše o tome:
— Spomenik u Ivancima podignut je u prvom redu zaslugom druga Ante Tranfića, tadašnjeg upravitelja PD Tovarnik — (danas gen.dir. DIK Spačva Vinkovci). Stoga Ivanci drugu Tranfiću duguju veliku zahvalnost. U to vrijeme on je svojim očima gledao kosti i tijela što su ih po njivama izbacivali plugovi. Bifi su to ostaci onih što po ginuše u borbi, ili kao žrtve fašizma. Drug Tranfić je uvidio potrebu podizanja spomenika i zahvaljujući u prvom redu njegovom razumijevanju i zalaganju, posmrtni ostaci boraca i žrtava terora su pokopani u zajedničku raku i podignut im je spomenik. U ovoj zajedničkoj grobnici sahranjeno je 37 boraca i 80 žrtava fašizma.
Selo Ivanci — piše dalje čika Pajo — nastalo je na nekadašnjoj istoimenoj pustari. Naseljeno je poslije I. svjetskog rata, a prvi naseljenici bili su agrarci i poneki dobrovoljac. Većina stanovnika bila je srpske narodnosti, ali bilo je i Hrvata, doseljenih iz Korduna i Like. Odmah po okupaciji naše zemlje, 1941. godine, kada do nas još nije dopro pokret, javljaju se prvi znaci otpora, a već 1942. godine, u mjesecu svibnju, formiran je prvi Narodnooslobodilački odbor. Narod počinje masovno raditi za Narodnooslobodilački pokret, prikuplja se hrana i druga pomoć, ljudi kreću u narodnooslobodilačku vojsku. Tako je već tokom 1943. godine u partizane otišlo sve što je za borbu i vojsku bilo sposobno. Iz osamdeset domova u NOB su otišla 74 borca. Nažalost, četrdesetorica su poginula. Neprijateljska odmazda bila je teška, a selo je najviše stradalo na staru godinu 1943. Tada su Ivanci već u ranu zoru opkoljeni tenkovima i sve živo što je nađeno kod kuće, a to su uglavnom bili starci i djeca, pohvatano je i pobijeno.
Poslije oslobođenja život se opet nastavio, ali ljudi su, ne videći ovdje perspektivu, polako napuštali svoje Ivance i raseljavali se. Ostao je samo spomenik, podignut 1958. godine, da buduće generacije podsjeća na jedno malo, ali junačko selo, na naselje koje je srazmjerno broju stanovnika dalo najviše boraca i žrtava fašizma. Nažalost, briga za spomenik je mala, Organizacija Udruženja boraca ne raspolaže nikakvim sredstvima, a do danas za njegovo održavanje nije data nikakova pomoć. Molimo stoga da se ne zaborave žrtve i doprinos Ivanaca Narodnooslobodilačkoj borbi, te da se za održavanje ovoga spomenika osiguraju potrebna sredstva.
Nema komentara:
Objavi komentar