Uz Dan borca
Svake godine nas Dan boca potisjeća na junake i heroje NORa, koji svojom krvlju i junaštvima udarile temelje našoj slobodi. Svakti pedalj naše domovine natopljen je krvlju i govori o njihovim herojskim podviizima u borbi protiv zavojevača i klasnog neprijatelja radnog naroda.
Dan borca ove godine u ovom našem kraju ima posebno značenje, jer označava petnaestgodišnjicu proboja Srijemskog fronta i ratnih operacija, koje su odigrale vrlo značajnu ulogu u oslobođenju čitave zemlje.
Stoga su Savez boraca i ostale društvene organizacije našega kotara smatrale, da se ove godine prigodom Dana borca podizanjem nadgrobnih spomenika, raznim komemoracijama i manifestacijama na vidan način odužimo onima, koji ovdje, u ovom našem kraju, ostaviše svoje živote, mladost i sve svoje snove, ali u isto vnijeme u temelje naše Revolucije čvrsto uzidaše Vjeru u pobjedu socijalizma i ideala za koje padoše.
Nekako se spontano ovih dana nameću svima nama sjećanja na Velike i sudbonosne travanjske dane 1945. godine.
Neprijatelj je još uvijek haračio i u histeričnom bijesu očajnički, u posljednjim trzajima, u proljeće 1945. krvoločno ispoljavao svoju mržnju nad slobodarskim i revolucionarnim stanovništvom ovog kraja. Nije štedio nikoga, ništa mu nije bilo sveto, u krvi i paležu, nad garištima, u suzama majki, siročadi i udovica zvijerski se iživljavao.
Teški su to bili dani za naš kraj, ali srećom, došao je sumrak tog fašističkog divljanja: na horizontu je svitala Sloboda ...
Upravo na granicama današnjeg našega kotara ukopane u rovovima čekale su naše herojske vojne jedinice zapovijed Vrhovnog komandanta, da započnu na Srijemskom frontu posljednji i odlučni boj. Spremne za borbu, na život i smrt čekale su:
Prva proleterska 21., 22., 42., 48, divizija pojačana tenkovskim bataljonom.
U rane jutarnje sate, sunčanog proljetnog dana 12. travnja u 4.45 sati
120 cijevi artiljerijskog oruđa obasuše vatrom neprijateljske položaje i najaviše napaćenom stanovništvu našeg kraja, konac njegovih patnji i stradanja. Grmljavina topova i šum naših aviona ispunjavali su veseljem i nestrpljenjem srca napaćenog našeg stanovništva.
Za artiljerijskom paljbom krenuli su na juriš borci pješadijskih jedinica.
Već u 7:30 sati napaćeno Mohovo pozdravilo je svoje oslobodioce, a malo zatim i Opatovac. Nesebično se za njihovo oslobođenje borila peta brigada 21. divizije, koja je na tom području žrtvovala svoje najbolje snage. Već u 13 sati istoga dana
Sotin je ugledao oslobodioce, koji su dolazili na tenkovima prvog tenkovskog bataljona, a navečer oko 18 sati, nakon teških borbi, peta brigada oslobađa Vukovar, koju građani Vukovara dočekuju neopisivim veseljem.
Treća brigada prve proleterske dlvtizije oslobađa istog dana Lovas i Bogdanovce, a četvrta brigada 21. divizije u nadčovječanskim naporima juriša skupa sa 31. brigadom i tenkovskim bataljonom u pravcu Berka, Svlnjarevaca i Negoslavaca, koje oko 18 sati istoga dana i oslobađaju.
Četrdeset druga divizija sa svojim snagama napada položaje neprijatelja na području Tovarnika. kojega je u teškim borbama i sa znatnim gubicima oslobodila oko 14 sati. Na tom području neprijatelj je imao jaka minska polja, pa je treća brigada četrdeset druge divizije pretrpjela na tom području osjetljive gubitke.
Četrdeset osma divizija i njena druga brigada naišle su u svom nadiranju na jak otpor neprijatelja na južnoj ivici šume Jelaš, koju je brigada uz osjetljive gubitke zauzela u trosatnoj borbi oko 14 sati. Neprijatelj poduzima u to vrijeme iz sela Ilače tri uzastopna napadaja uz snažnu minobacačku vatru. Pred mrak je stigla kao pojačanje i prva brigada ove divizije, te su obe brigade zajedničkim snagama oslobodile Ilaču i Sidske Banovce.
Goneći neprijatelja, četrdeset osma divizija stigla je pred samu noć na željezničku stanicu Đeletovci.
Na južnom dijelu kotara nadirala je dvanaesta brigada dvadeset druge divizije prema Lipovcu i Apševcima. Našim snagama je bilo teško napredovati, jer je neprijatelj pružao jak otpor na južnoj strani sela Lipovca. No uza sve to i tu su borbenost i junaštvo naših snaga prisilili neprijatelja na povlačenje, te su oko podne spomenute brigade ušle u Lipovac, a navečer i u Apševce.
Južna operativna grupa divizija, koje su operirale u Bosni ’iz područja Brčkog produžila je prema Županji i zauzela 12. IV. selo Podgajce oko 21 sat. nakon četverosatne teške borbe, te drugog dana nastavila napredovanje prema Županji, a četrnaestoga oslobađa Gradište, Cernu, Šiškovce i Retkovce.
Trinaestog travnja rano u jutro divizije prve armije nadiru dalje zapadu. Oko 12 sati 31. brigada dvadesetprve divizije oslobađa Cerić, a četvrta brigada iste divizije oko 13 sati nakon uličnih borbi, zauzima i selo Nuštar.
Istoga dana oslobodivši Orolik, Slakovce i Laze, četrdesetosma divizija stiže oko 14 sati u Mirkovce.
Budući, da je neprijatelj još pružao na ovome području otpor, donesena je odluka, da dvadesetprva i četrdesetosma divizija zajednički izvrše napad na neprijateljske snage j oslobode Vinkovce.
Oko 14 sati započeo je napad obiju divizija, poslije jake artiljerijske vatre i uz pomoć tenkova. Već oko 16,30 sati naše jedinice prodrle su na periferne dijelove grada i oko
15.30 sati na juriš su zauzete željeznička stanica i ciglana Kuman. —
Do 18 sati u uličnim borbama bio je konačno grad oslobođen, a oko 23 sata uništeno i posljednje uporište neprijatelja u Ostrovu.
Time je u u dvodnevnim krvavim i teškim borbama izvršen proboj Srijemskog fronta i oslobođenje ovog našeg područja.
Eto, tako su se oslobađala sela i gradovi našega kotara. Rame uz rame, s puškom u ruci. s pjesmom na usnama pod stijegom Partije padali su herojski za našu slobodu sinovi junačke Krajine i Dalmacije. Došli su od Triglava do Đevđelije s vjerom u pobjedu, spremni, da polože svoje živote za našu slobodu.
O njinovom junaštvu pričat će njihovi grobovi rasuti po obroncima
Fruške Gore, na obalama Dunava, Bosuta i Spačve. Grobni humci po šumama Jelaša, Ripače, razasute kosti po našim poljima i livadama podsjećat će pokoljenja na njihovo veliko djelo i slobodu, koju nam krvlju priibaviše.
Ovih dana, kada im budemo otkrivali spomenike u Iloku. Šarengradu, Jelašu i Dudiku, kada im cvijećem budemo kitili grobove diljem čitavoga našega kotara, zaklet ćemo se pred historijom i njihovim velikim djelom da ćemo, sa istim entuzijazmom, kojim su oni položili živote, nastaviti borbu za ostvarenje njihovih ideala i pobjedu socijalizma kod nas i u svijetu.
prof. J. Korda
Nad grobovima
BORACA SRIJEMSKOG FRONTA
BORACA SRIJEMSKOG FRONTA
Svake godine nas Dan boca potisjeća na junake i heroje NORa, koji svojom krvlju i junaštvima udarile temelje našoj slobodi. Svakti pedalj naše domovine natopljen je krvlju i govori o njihovim herojskim podviizima u borbi protiv zavojevača i klasnog neprijatelja radnog naroda.
Dan borca ove godine u ovom našem kraju ima posebno značenje, jer označava petnaestgodišnjicu proboja Srijemskog fronta i ratnih operacija, koje su odigrale vrlo značajnu ulogu u oslobođenju čitave zemlje.
Stoga su Savez boraca i ostale društvene organizacije našega kotara smatrale, da se ove godine prigodom Dana borca podizanjem nadgrobnih spomenika, raznim komemoracijama i manifestacijama na vidan način odužimo onima, koji ovdje, u ovom našem kraju, ostaviše svoje živote, mladost i sve svoje snove, ali u isto vnijeme u temelje naše Revolucije čvrsto uzidaše Vjeru u pobjedu socijalizma i ideala za koje padoše.
Nekako se spontano ovih dana nameću svima nama sjećanja na Velike i sudbonosne travanjske dane 1945. godine.
Neprijatelj je još uvijek haračio i u histeričnom bijesu očajnički, u posljednjim trzajima, u proljeće 1945. krvoločno ispoljavao svoju mržnju nad slobodarskim i revolucionarnim stanovništvom ovog kraja. Nije štedio nikoga, ništa mu nije bilo sveto, u krvi i paležu, nad garištima, u suzama majki, siročadi i udovica zvijerski se iživljavao.
Teški su to bili dani za naš kraj, ali srećom, došao je sumrak tog fašističkog divljanja: na horizontu je svitala Sloboda ...
Upravo na granicama današnjeg našega kotara ukopane u rovovima čekale su naše herojske vojne jedinice zapovijed Vrhovnog komandanta, da započnu na Srijemskom frontu posljednji i odlučni boj. Spremne za borbu, na život i smrt čekale su:
Prva proleterska 21., 22., 42., 48, divizija pojačana tenkovskim bataljonom.
U rane jutarnje sate, sunčanog proljetnog dana 12. travnja u 4.45 sati
120 cijevi artiljerijskog oruđa obasuše vatrom neprijateljske položaje i najaviše napaćenom stanovništvu našeg kraja, konac njegovih patnji i stradanja. Grmljavina topova i šum naših aviona ispunjavali su veseljem i nestrpljenjem srca napaćenog našeg stanovništva.
Za artiljerijskom paljbom krenuli su na juriš borci pješadijskih jedinica.
Već u 7:30 sati napaćeno Mohovo pozdravilo je svoje oslobodioce, a malo zatim i Opatovac. Nesebično se za njihovo oslobođenje borila peta brigada 21. divizije, koja je na tom području žrtvovala svoje najbolje snage. Već u 13 sati istoga dana
Sotin je ugledao oslobodioce, koji su dolazili na tenkovima prvog tenkovskog bataljona, a navečer oko 18 sati, nakon teških borbi, peta brigada oslobađa Vukovar, koju građani Vukovara dočekuju neopisivim veseljem.
Treća brigada prve proleterske dlvtizije oslobađa istog dana Lovas i Bogdanovce, a četvrta brigada 21. divizije u nadčovječanskim naporima juriša skupa sa 31. brigadom i tenkovskim bataljonom u pravcu Berka, Svlnjarevaca i Negoslavaca, koje oko 18 sati istoga dana i oslobađaju.
Četrdeset druga divizija sa svojim snagama napada položaje neprijatelja na području Tovarnika. kojega je u teškim borbama i sa znatnim gubicima oslobodila oko 14 sati. Na tom području neprijatelj je imao jaka minska polja, pa je treća brigada četrdeset druge divizije pretrpjela na tom području osjetljive gubitke.
Četrdeset osma divizija i njena druga brigada naišle su u svom nadiranju na jak otpor neprijatelja na južnoj ivici šume Jelaš, koju je brigada uz osjetljive gubitke zauzela u trosatnoj borbi oko 14 sati. Neprijatelj poduzima u to vrijeme iz sela Ilače tri uzastopna napadaja uz snažnu minobacačku vatru. Pred mrak je stigla kao pojačanje i prva brigada ove divizije, te su obe brigade zajedničkim snagama oslobodile Ilaču i Sidske Banovce.
Goneći neprijatelja, četrdeset osma divizija stigla je pred samu noć na željezničku stanicu Đeletovci.
Na južnom dijelu kotara nadirala je dvanaesta brigada dvadeset druge divizije prema Lipovcu i Apševcima. Našim snagama je bilo teško napredovati, jer je neprijatelj pružao jak otpor na južnoj strani sela Lipovca. No uza sve to i tu su borbenost i junaštvo naših snaga prisilili neprijatelja na povlačenje, te su oko podne spomenute brigade ušle u Lipovac, a navečer i u Apševce.
Južna operativna grupa divizija, koje su operirale u Bosni ’iz područja Brčkog produžila je prema Županji i zauzela 12. IV. selo Podgajce oko 21 sat. nakon četverosatne teške borbe, te drugog dana nastavila napredovanje prema Županji, a četrnaestoga oslobađa Gradište, Cernu, Šiškovce i Retkovce.
Trinaestog travnja rano u jutro divizije prve armije nadiru dalje zapadu. Oko 12 sati 31. brigada dvadesetprve divizije oslobađa Cerić, a četvrta brigada iste divizije oko 13 sati nakon uličnih borbi, zauzima i selo Nuštar.
Istoga dana oslobodivši Orolik, Slakovce i Laze, četrdesetosma divizija stiže oko 14 sati u Mirkovce.
Budući, da je neprijatelj još pružao na ovome području otpor, donesena je odluka, da dvadesetprva i četrdesetosma divizija zajednički izvrše napad na neprijateljske snage j oslobode Vinkovce.
Oko 14 sati započeo je napad obiju divizija, poslije jake artiljerijske vatre i uz pomoć tenkova. Već oko 16,30 sati naše jedinice prodrle su na periferne dijelove grada i oko
15.30 sati na juriš su zauzete željeznička stanica i ciglana Kuman. —
Do 18 sati u uličnim borbama bio je konačno grad oslobođen, a oko 23 sata uništeno i posljednje uporište neprijatelja u Ostrovu.
Time je u u dvodnevnim krvavim i teškim borbama izvršen proboj Srijemskog fronta i oslobođenje ovog našeg područja.
Eto, tako su se oslobađala sela i gradovi našega kotara. Rame uz rame, s puškom u ruci. s pjesmom na usnama pod stijegom Partije padali su herojski za našu slobodu sinovi junačke Krajine i Dalmacije. Došli su od Triglava do Đevđelije s vjerom u pobjedu, spremni, da polože svoje živote za našu slobodu.
O njinovom junaštvu pričat će njihovi grobovi rasuti po obroncima
Fruške Gore, na obalama Dunava, Bosuta i Spačve. Grobni humci po šumama Jelaša, Ripače, razasute kosti po našim poljima i livadama podsjećat će pokoljenja na njihovo veliko djelo i slobodu, koju nam krvlju priibaviše.
Ovih dana, kada im budemo otkrivali spomenike u Iloku. Šarengradu, Jelašu i Dudiku, kada im cvijećem budemo kitili grobove diljem čitavoga našega kotara, zaklet ćemo se pred historijom i njihovim velikim djelom da ćemo, sa istim entuzijazmom, kojim su oni položili živote, nastaviti borbu za ostvarenje njihovih ideala i pobjedu socijalizma kod nas i u svijetu.
prof. J. Korda
Nema komentara:
Objavi komentar