Nemiri na vlastelinstvu Nuštar (iz 1736.godine) imali su odjek i kod seljaka na susjednom vukovarskom vlastelinstvu grofa Kufsteina.
Na čelu pokreta na
vukovarskom vlastelinstvu bili su knezovi iz sela istočno od rijeke Vuke,
podjednako oni srpske i oni hrvatske nacionalnosti. Inicijator prvog sastanka
bio je knez iz sela Ilače, Ivan Mihalović. Oko 20. veljače on se u Tovarniku
sastao sa tamošnjim knezom Mijatom Vatićem (Katićem?) te knezom ilinaca,
Damjanom Radonićem, kojom prilikom je odlučeno da jedan seljak iz Ilinaca pod
vidom kupovanja volova ode na nuštarski spahiluk i informira se o tadašnjim
zbivanjima, a zatim da se narod cirkularno obavijesti i pozove na bunu.
Spomenuti su se knezovi dogovorili da se 26. veljače održi u Ilači skupština
knezova i eškuta (seoskih sudaca) iz cijeloga spahiluka. Onima koji bi izostali, zaprijetili su
rušenjem kuća, smrtnom kaznom i uništenjem obitelji. Poziv za skupštinu, na
zahtjev knezova, napisao je pravoslavni svećenik iz Šarengrada, Stojko
Živanović.
Na zakazanu skupštinu u
Ilači došla je većina knezova iz sela istočno od Vuke, osim knezova iz Sotina i
Šarengrada. Pošto su se jedni drugima zakleli na vjernost, izabrali su
izaslanstvo od četiri člana na čelu sa knezom Nijemaca, Benedetom Bjankijem,
inaće rodom iz Venecije, a zatim su sastavili tužbu koju je izaslanstvo trebalo
odnijeti u Vukovar, administratoru spahiluka, odnosno u Osijek vojnoj i
komorskoj vlasti.
Pod prijetnjom da će mu biti srušena kuća, knez iz Sotina je
pošao u Šarengrad da na skupštinu pozove i kneza Marka (Matu?) Paulovića
(Pavlovića?) iz Šarengrada, govoreći mu da skup knezova još samo njih očekuje. Na Paulovićevo pitanje
zašto su se knezovi sakupili u Ilači, sotinački knez je odgovorio da
namjeravaju podići bunu (Confusion oder Aufruhr). Čuvši to šarengradski knez,
ne samo da je odbio poći na skupštinu knezova, nego je usred noći pohitao u
Vukovar da o svemu obavijesti administratora spahiluka i zatraži zaštitu.
Administrator je pismom pozvao knezove sa skupštine u Ilači da pođu u Vukovar,
ali su se oni, zajedno sa okupljenim narodom, uputili u Šarengrad. Napali su
Paulovićevu kuću, srušili je i opljačkali, nanijevši mu pritom štetu od 1400
forinti. Paulović je izjavio kasnije da ni turci ne bi postupili tako kako su
učinili njegovi susjedi obije vjeroispovijesti. Narod je, navodno, htio da
produži za Vukovar, ali su ga depurtirci (knezovi?) od toga odvratili.
iz knjige Slavka Gavrilovića "Seljački nemiri u Istočnoj Slavoniji i Sremu 1736. godine", Novi Sad
Nema komentara:
Objavi komentar