Draga Gospa Ilačka - "Suza Dolinska"

 

Na samom istoku Lijepe Naše, na granici Slavonije i Srijema, uz prugu Vinkovci – Šid, malo je selo Ilača, srijemski Lourdes. Drevno je to hodočasničko mjesto u đakovačkoj biskupiji. Kroz stoljeća su vjernici hpdpčastili gospi Ilačkoj, a glavno hodočašće je za blagdan Velike Gospe.

 

SVETISTE GOSPE ILAČKE U ILAČI

Bila je nedjelja Muke, 1865. godine. Vodeći blago na pašu kolskim putem što je iz Ilače vodio u Nijemce, seljak Petar Lazin opazio je po sredini puta vodu kako teče, iako kiša nije padala. Raskopavši malo sa štapom po mjestu gdje je bilo najviše vode, provrio je debeli mlaz vode. Od tada izvor nije presušio.
Iste je večeri, u prvom snu, mladić Đuka Ambrušević vidio Blaženu Djevicu Mariju, sa djetetom u ruci, bijelom krunom na glavi i odjevenoj u bijelo i plavo ruho. Rekla mu je da je novi izvor njezin, te da ga ogradi, da se na njemu ne bi napajalo blago. Od straha se probudivši, Đuka je kraj kreveta vidio isti onaj Lik iz sna, koji je uskoro nestao.
Čvrsto uvjeren u svoj san, ogradio je Gospin izvor, Ilačku vodicu , za koju se uskoro pročulo da su bolesnci koji su u njoj prali oči i rane, ozdravljali, te su počela i prva hodočašća.
Na Malu Gospu iste godine Gospa se nekoliko puta ukazala na Izvoru. Crkvene vlasti, nemajući nikakve dokaze branile su pobožnosti, ali kada su svjedoci pod prisegom, ponajviše fra Petar Smoljanović, potvrdili istinitost, pobožnosti su bile dopuštene. Ilačka vodica ne razlikuje se od obične vode svojim svojstvima, pa se sva ozdravljenja pripisuju Gospinu zagovoru.
Godinu dana nakon ukazanja, 1866., izgrađena je manja kapelica, ali je već sljedeće godine započeto sa gradnjom veće crkve, koja je posvećena na Veliku Gospu 1870. godine. Od tada je Ilača mjesto hodočašća i ujedinjenja u vjeri tisuća Hrvata, Rusina, Nijemaca i Mađara koji žive na tom području.
Na žalost, niti ovaj simbol hrvatske vjere i štovanja Blažene Djevice Marije nije bio pošteđen ratnih razaranja – 24. rujna 1991. g. crkva Gospe Ilačke srušena je tenkovima. U vihoru rata izgledala je kao da će se sve pretvoriti u prah i pepeo. Župna crkva kao I proštenište crkva “na vodici” ostale su bez krova I potpuno demolirane. Nakon teških godina prognanstva osvanuo je dan povratka. Župnik vlč. Alojzije Asić iskreno priznaje, da je i on i svaka povratnička obitelj nakon odlučnosti za povratak proživjela tešku krizu gledajući pustoš oko sebe.
No župski život se normalizirao a hodočašća su opet oživjela. Za dvije godine nakon povratka Gospu Ilačku je hodočastilo preko 50 župa.

Oj Ilačo, ni po čemu znana,

Od Boga si višnjeg odabrana!

Ilačka je Dijeva

Dika cijelog Srijema.

(Spiridon Petranović) O Gospi Ilačkoj snimljen je dokumentarni film po nazivom “Draga Gospa Ilačka”. Film je nastao u produkciji Udruge “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika i snimljen u izvršnoj produkciji zagrebačke udruge Artizana. Scenaristica je Nevenka Nekić, redatelj Branko Ištvančić, producent Antun Ivanković, a autor glazbe Pero Ištvančić. Film s temom hodočašća Gospi Ilačkoj snimljen je na autentičnim lokacijama, s izjavama svjedoka i dokumentarnom građom, dok se glazba zasniva na tradicijskim instrumentima. “Draga Gospa Ilačka” na Festivalu hrvatskih vjerskih filmova na Trsatu 2010. godine, u konkurenciji od 38 filmova, proglašen je najboljim, te je dobio nagradu i za najbolju glazbu. Ove godine uvršten je i u selekciju Međunarodnog festivala kršćanskog filma u Londonu. 

 

Na 14. ITF CRO – Međunarodnom festivalu turističkog filma 2011. održanom u Solinu pod pokroviteljstvom predsjednika RH, dobio je priznanje za “izuzetno kvalitetan autorski rad religijskog sadržaja u funkciji turizma”. Festivalsku nagradu dodijelio je međunarodni žiri, a film je izazvao znatnu pozornost i brojne festivalske publike. Na 14. ITF CRO prispjela su 272 filma turističke, promotivne, putopisne, dokumentarne, kulturološke, ekološke i religiozne tematike, iz 67 zemalja iz cijelog svijeta.
Za kraj priče o svetištima u Đakovačko–srijemskoj biskupiji reklo bi se da je Gospa vrlo štovana u ovome kraju – treće po veličini svetište je slavonskobrodska Gospa od Brze Pomoći, a postoje svetišta i u Osijeku, Aljmašu i Vukovaru.
Ova se biskupija proteže i na istok, izvan granica Hrvatske, sa Dunavom i Savom kao granicama, sve do Zemuna. Na tom je području veće svetište BDM Gospa Snježna u Tekijama, mjestu na sjevernim obroncima Fruške Gore. Svetište je podignuto kao zaklon za sliku Majke Božje koju je princ Eugen Savojski poklonio obližnjoj kapelici Bezgrešnog Začeća, nakon što je pobjedu nad Turcima 5. kolovoza 1716. g. kod Petrovaradina pripisao zagovoru Gospe Snježne.
Damir Novaković