Studijski dan o 150. obljetnici svetišta Gospe Ilačke
ILAČA (TU) – Studijski dan u prigodi obilježavanja 150.
obljetnice Gospe Ilačke na Vodici, koja se obilježava pod geslom
"Izvore divni, Majko nam sveta, Ilačka Gospo, moli za nas!", održan je
25. svibnja 2015. u Hrvatskom domu u Ilači. Studijski dan organizirali
su Hrvatski mariološki institut (HMI) Katoličkog bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Katolički
bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te
Svetište Gospe Ilačke.
Program je započeo pozdravom dobrodošlice domaćega župnika i upravitelja
Svetišta vlč. Ivana Đakovca, a potom se nazočnima mons. dr. Vlado
Košić, biskup sisački i predstojnik HMI. "Ova 150. obljetnica dobar je
razlog da se danas čujemo razmišljanja i pouke o ovom svetištu, koje
zasigurno ima važnu ulogu u povijesti našeg naroda ovdje u hrvatskom
Srijemu. Marijanska pobožnost karakteristika je hrvatskih vjernika, i to
je konstanta od dolaska Hrvata na ovo područje, to je dio našeg
katoličkog identiteta, što se potvrdilo kroz stoljeća", rekao je biskup
Košić, zaželjevši plodonosan dan koji će sve okupljene još više
osvijesti u shvaćanju Marijine važnosti za kršćanski život i nacionalni
identitet.
Okupljene je pozdravio i đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro
Hranić, zahvalivši svima koji su omogućili i pridonijeli organiziranju
studijskoga dana. Ukratko je podsjetio na događanja otprije 150 godina,
kazavši kako su kroz sve te godine, zbog mudrog pastoralnog pristupa
župnika i biskupa, ostali izvor vode, postojano okupljanje vjernika i
zdrava marijanska pobožnost. "Biskupija nikad nije imala problema s
pretjerivanjima vjernika koji trče za čudesima, niti je morala reagirati
zbog pozivanja na nepriznata ukazanja ili radi nezdrave pobožnosti koja
inzistira na ozdravljenjima. I tako je to ostalo sve do danas. Ilača je
jedno od 5 najposjećenijih lokalnih marijanskih svetišta u našoj
nadbiskupiji, po broju hodočasnika odmah poslije Aljmaša i Slavonskog
Broda: mjesto zdrave marijanske pobožnosti u kojemu se živi i upija
marijanska duša našega hrvatskoga naroda", rekao je nadbiskup Hranić,
čestitajući 150. obljetnicu Svetišta.
Predavanja prvoga dijela
Uslijedio je niz predavanja koja je moderirao mons. Luka Marijanović.
Prvo predavanje, na temu "Srijem u političko-društvenome kontekstu druge
polovice 19. stoljeća", održala je doc. dr. sc. Kristina Milković
Šarić. Na početku ističe kako se u pripremi predavanja suočila sa
činjenicom pomanjkanja znanstvenih radova koji se bave Srijemom u drugoj
polovici 19. st. te dodaje kako je jedan od uzroka nedovoljne
istraženosti ovoga područja posljedica slabe očuvanosti arhivskoga
gradiva. Navodi kako je područje Srijema, gledajući iz povijesne
perspektive, bilo uklopljeno u slavonski regionalni identitet. Drugu
polovicu 19. st., napose 60-te, 70-te i 80-te godine, predavačica
karakterizira vremenom velikoga prijelaza iz tradicije u moderno
društvo, koje nije imalo samo pozitivne, već i negativne posljedice,
kako na društvenoj, tako i na pojedinačnoj razini. Općepolitičke i
građanske slobode koje su tada uvedene neosporno zaslužuju pozitivno
vrednovanje, no na razini društva, kulture, mentaliteta i svakodnevice,
prijelaz iz staleškog u građansko društvo bio je dugotrajan i tegoban.
"Vrijeme koje promatramo bilo je poput današnjega - vrijeme u kojemu su
pojedinci tražili točke vrijednosnoga sustava kojemu će se prikloniti,
jer je bilo nestabilno u svakome pogledu", zaključuje doc. dr. Milković
Šarić.
"Voda kao izvor filozofskog promišljanja" tema je o kojoj je izlagao
doc. dr. sc. Šime Šokčević, koji je predavanjem pokušao dokučiti zašto
otac filozofije i prvi filozof na svijetu, začetnik jonske filozofije
prirode - Tales govori baš o vodi kao počelu te zastupa tezu da je voda
izvor filozofskog promišljanja. Dosadašnja objašnjenja zbog kojih je
voda počelo, predavač je podijelio u tri kategorije:
biološko-fiziološka, geografska i religijsko-teološka, rekavši kako,
prema njemu, religijsko-teološka daju najkvalitetnije objašnjenje zašto
Tales navodi baš vodu kao počelo. Ističe kako se Tales ne samo kao prvi
filozof, već i kao teolog bavi pitanjem biti božanskog te prvi shvaća
pojam o jedinstvu u razlici. Držeći se ideje o jedinstvu, pokušava
objasniti evidentnu raznovrsnost mnoštva što je ključna točka gdje se
vidi da Tales pravi prijelaz od mita prema znanosti i filozofiji i time
po prvi put postavlja pitanje o Jednom. Predavač potvrđuje
Talesov značaj tezom Tome Akvinskog u komentaru na Aristotelovu
Metafiziku gdje Toma jasno ističe da je upravo Tales tvorac spekulativne
filozofije, jer je jedini od sedam mudraca istraživao uzroke stvari,
dok su se svi ostali zapravo bavili moralnim pitanjima. Zaključno,
predavač se pita koliko smo u današnjem svijetu kadri i raspoloženi
prepoznavati ne samo u vodi, nego u čitavoj stvorenoj stvarnosti Onu
koja rađa Boga i čovjeka, Isusa Krista preko kojega, iako do kraja
neshvatljivo, možemo iskusiti tog Boga, te o njemu znati puno više od
onoga što su Tales i drugi grčki filozofi samo naslućivali?
Uslijedilo je predavanje prof. dr. sc. Karla Višatickog "Isus,izvor žive
vode", u kojemu je naglašeno kako se, polazeći od starozavjetnih
tekstova koji govore o stvaranju svijeta, od samog početka govori o
važnosti vode. "S jedne strane, voda je silna moć, ima snagu koja može
ugroziti i uništiti, a s druge strane, ona je izvor života, kako
prikazuje drugi izvještaj o stvaranju", rekao je predavač, navodeći
nekoliko primjera: pripovijest o općem potopu upotrebljava vodu kao
instrument kazne za čovječanstvo; u tom kontekstu spominje tekst iz 1 Pt
koji preuzima motiv Noine lađe i govori o vodi krštenja koja pere,
čisti od grijeha; Ezekielove tekstove koji govore o vodi koja čisti,
stvara novog čovjeka jer pere grijeh pojedinca i naroda, odnosno o vodi
koja izvire iz novog jeruzalemskog Hrama, koja je zapravo voda
života, prije svega života biljnog i životinjskog svijeta, ali kao
metafora, voda života općenito, pa i voda vječnog života. Podsjeća na
tekst Ivanova Evanđelja, Isusov razgovor sa Samarijankom te na tekst
koji govori o Isusu na križu, koji ponovo govore o vodi kao tekućini,
ali isto tako uzimaju vodu kao metaforu (vječnoga) života. Zaključuje
primjerom iz Knjige Otkrivenja, gdje ponovo nalazimo Isusa kao Jaganjca u
gradu u kojem izvire i iz kojega teče voda koja život znači: "Mi bismo
kršćani trebali biti svjesni da u nama teče ova živa voda koja svuda
kuda prođe donosi život ili bi trebala donositi život."
Dr. sc. Boris Vulić održao je izlaganje "Zašto nam Bog govori po
Blaženoj Djevici Mariji?", u kojem govori kako se u pristupima Gospinim
ukazanjima, uz bitno razlikovanje između Božje objave i privatnih
objava, treba posvetiti i pitanju što privatne objave jesu u odnosu na
Crkvu. Izlaganje je bilo podijeljeno u tri dijela: zašto Bog daje
ukazanja, zašto se ukazuje Gospa te što nam Bog govori po njezinim
ukazanjima? Polazna istina za pozitivno razumijevanje ukazanja je Božje
slobodno i trajno djelovanje u povijesti, koje u sebi uključuje i
mogućnost ukazanja shvaćenog kao posredovanje "novih članaka proroštva"
za Crkvu. Ukazanja, dakle, treba vrednovati u okviru karizme proroštva
po kojoj nam Bog, koji ljudima dolazi preko ljudi, daje nove imperative
za konkretne situacije te ukazuje na ono što je za spasenje bitno, ali
zaboravljeno. U činjenici da je najviše Gospinih ukazanja ogleda se
istina vjere da je Marija na nebo uznesena Majka Kristova i Majka Crkve,
koja i dalje – i po svom proslavljenom tijelu – otajstveno i
jedinstveno sudjeluje u vremenu svoje djece. Odgovor na pitanje što nam
Bog govori po Gospinim ukazanjima dr. Vulić je sažeo pod tri vida: ona
nam na jedinstveni način tumače tko je Marija u Božjem naumu spasenja,
koja je narav i poslanje Crkve te nam otkrivaju nebo kao stvarnost koja
je prebliska zemlji, odnosno Boga koji je preblizak čovjeku i
nikad ravnodušan spram povijesti. Izlagač je na koncu ukazao i na
važnost Crkve u razlikovanju pravog i lažnog proroštva te zaključio:
"Istinsko ukazanje ne želi biti hrana našoj radoznalosti niti želi da se
besplodno zatvorimo u njega, već nas upućuje da težište svoga života,
vjere i teologije vratimo na Boga."
O sličnostima i razlikama Lurda i Ilače govorio je fra Petar Lubina.
Navodi što se dogodilo u Lurdu, a što u Ilači, u predavanju se zadržava
na vidiocima, na onomu što se pričalo, čulo, kako su ukazanja priznata, o
širenju štovanja, o izvorima u Lurdu i Ilači, ukazujući na brojne
različitosti. Ipak, dodaje kako oba mjesta ujedinjuje Isusova majka
Marija, službena Crkva priznaje njihovu autentičnost, u oba mjesta
dolaze hodočasnici. "I jedno i drugo svetište na svoj način postaju
mjesta u kojima se puk susreće s Bogom, u njima doživljava živu
prisutnost Božju i Majke Gospodinove koja ga okuplja svojom majčinskom
ljubavlju i upućuje na svoga Sina. Njoj u svetištu velikodušnije otvara
srce i dušu, obraća joj se svojim molitvama i njezinu zagovoru
preporučuje sebe i svoje potrebe, osjeća se ljubljenom djecom u naručju
dobre Majke koju je Gospodin s križa povjerio ljubljenom učeniku i poput
ljubljenog učenika svaki od njih na neki način uzima k sebi i stavlja u
središte svoga života", kazuje fra Petar Lubina.
Predavanja drugoga dijela Studijskoga dana
Drugi niz predavanja moderirao je prof. dr. sc. Ivan Karlić, a prvo
predavanje, na temu "O molitvenicima Gospi Ilačkoj", održao je prof. dr.
sc. Vladimir Dugalić. Na početku je naglasio važnost razumijevanja
vremenskoga konteksta u kojemu su molitvenici nastali. Pri tom je naveo
kako su do sredine 19. stoljeća svi naši molitvenici bili liturgijski
priručnici; sve do događaja u Lurdu, koji je imao dalekosežno značenje.
To vrijeme nosi promjenu društvenih odnosa (pad feudalizma,
sekularizaciju, prodor liberalizma, rast racionalizma…), na što
Katolička Crkva, potaknuta ukazanjima u Lurdu, odgovara širenjem pučkih
pobožnosti i religioznosti, osnivanjem bratovština… U prvi plan dolaze
marijanski molitvenici sa samo jednom zadaćom – pobožnost BDM. Uz to,
pojavljuju se molitvenici na čast drugim svecima i u konačnici
priručnici za pojedine bratovštine, koji su njegovali samo jedan
specifičan vid pobožnosti. Govoreći o molitvenicima Gospi Ilačkoj,
ističe prvi s početka 20. st. - Pjesme i molitve Dragoj Gospi Ilačkoj,
na 16 stranica, tadašnjega kapelana ove župe Pavla Matijevića i njegova
kasnija, proširena izdanja. Predavač naglašava kako se molitvenici
Gospi Ilačkoj mogu staviti u kontekst onoga što Direktorij o pučkoj
pobožnosti i liturgiji iz 2002. godine predlaže svetištima, napose onima
koji promiču marijansku pobožnost te zaključuje kako Ilača pruža
ozbiljan i zdrav temelj kršćanske pučke pobožnosti.
"Marija - uzor vjerničkog života u molitvenim tekstovima Zbirke misa o
slavlju Blažene Djevice Marije" naslov je izlaganja Tomislava Filića.
Kroz molitve spomenute Zbirke, koja se može smatrati dodatkom Rimskoga
misala, izlagač je tražio odgovore na pitanja: Kakva je bila Marija? Što
Marija pokazuje svijetu današnjice? Može li Djevica iz Nazareta biti
uzor vjerničkom životu i u novom tisućljeću? Zaključuje kako vjernici,
po uzoru na BDM, mogu nositi spasenje i radost Elizabetinom domu, s
vjerom primati navještenje Gabrijelovo, u Nazaretu živjeti skrovito, u
Kani se zauzeti za one koji su u potrebi, činiti ono što Krist uči u
Evanđelju, sudjelovati u potrebama Crkve, biti učenici utjelovljene
Riječi, tražiti Božju volju i vjerno je vršiti, moliti da im Bog da
milostivo srce prema grešnicima, razmišljajući Marijine riječi i
primjere truditi se odustati od grijeha i vršiti Kristove zapovijedi,
pretjecati jedni druge u nošenju Krista Ivanu u Elizabetinoj utrobi te
privlačiti primjerom, grijati ljubavlju i pomagati neprestanom molitvom
da se Krista navijesti svemu svijetu…
Uslijedilo je predavanje vlč. Pavla Madžarevića "Gospina svetišta
Slavonije i Srijema u poeziji svećenika Mitra Dragutinca", u kojemu
izlagač kazuje kako Dragutinac o većini Gospinih svetišta u Slavoniji i
Srijemu piše u članku "Marija u našoj sredini", gdje duboko zadire u
povijest, govoreći o vjekovnoj ljubavi kršćanskoga puka prema Mariji:
"Dragutinčeve marijanske pjesme odišu tihim rodoljubljem, nježnom
zaljubljenošću u Slavoniju i Srijem, u šokačke krajeve. U njima se
osjeća miris zreloga klasja, šum hrastovih šuma, žubor slavonskih,
savskih… voda. Odišu suosjećanjem zbog teškoga života vrijednih Šokaca i
brigom za njihove duše. Oni mole Mariju da zalutale izvede na put,
pohodi samotne duše i uvede ih u raj. Iz svih tih svetišta uzdizale su
se, a u mnogima od njih se još i danas uzdižu pobožne molbe vjernoga
puka, koji joj, često umoran od daleka puta, zanosno pjeva stavljajući
pred nju 'svoje radosti i nade, žalosti i tjeskobe'." Nadalje, izlagač
ističe kako Dragutinac zgusnuto, ali povijesno dokumentirano i vrlo
profinjenim stilom govori o okolnostima nastanka pojedinog svetišta, o
hodočasničkim mjestima i hodočašćima u tada Bosanskoj i Srijemskoj
biskupiji, pišući tako o Moroviću, Lučici, Bapskoj, Šumanovcima,
Karlovcima, Tekijama, Aljmašu, Dragotinu, Sotinu, Ilači i Zemunu.
Posljednje predavanje, "Osnutak i djelovanje Hrvatskoga mariološkog
instituta" izložio je fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, član HMI. Podsjetio
je na povijesne činjenice zbog kojih je 1974., uz podršku Katoličkog
bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Biskupske konferencije i fra Karla
Balića, Institut osnovan unutar KBF-a. Ističe kako je HMI sudjelovao na
gotovo svim međunarodnim i nacionalnim mariološko-marijanskim
kongresima, organizirao nacionalne znanstvene simpozije na kojima je
okupljao stručnjake s različitih područja znanosti i obradio brojna
marijanska pitanja s hrvatskog područja te do sada objavio oko 17
svezaka u kojima je odgovorio na mnoga pitanja te dao brojna objašnjenja
vezana uz kulturnu, teološku i povijesnu tematiku. "Međutim, nikada
nije gotovo. Dao Bog da Institut, pod vodstvom svoga predstojnika, ide
još dalje i radi na slavu Božju, na korist cijeloga naroda i na čast
BDM, Kraljice Hrvata", rekao je zaključujući predavanje fra Gabrijel.
Predstavljanje knjige Gospa Ilačka - Marijansko svetište na Vodici
Studijski dan nastavljen je predstavljanjem knjige Gospa Ilačka - Marijansko svetište na Vodici,
autora Ivana Karlića i Tomislava Filića. Knjigu su predstavili mons.
mr. Luka Marijanović, doc. dr. Kristina Milković Šarić te sami autori.
Mons. Marijanović je istaknuo kako se radi o
povijesno-pastoralno-religioznom vodiču, sveobuhvatnoj knjizi vrijednoj
pozornosti. Knjiga donosi povijest nastanka svetišta, njegov smještaj i
razvoj pobožnosti, prikazuje aktivnosti gradnje i uređenja te donosi
iskustva primljenih milosti i svjedočanstva ozdravljenja. Također,
obuhvaćena su i ratna stradanja, posebno za vrijeme Domovinskoga rata.
Na kraju izdanja autori govore i o budućnosti svetišta, ističući želju
da se ono što brižnije obnavlja i uređuje, a napose naglašavaju potrebu
promicanja njegova pastoralnoga i duhovnog značenja.
Dr. Kristina Milković Šarić istaknula je
kako su autori prikupili svu literaturu koja se mogla povezati s
poviješću Ilače i životom njezinih stanovnika i povezali je u osmišljenu
cjelinu u kojoj dominira dijakronijska perspektiva. "Nije riječ samo o
povijesti jednoga mjesta, već o prikazu koji povezuje prošlost,
sadašnjost i budućnost, a ta perspektiva u središtu ima samo jednu točku
– Marijino svetište na Vodici", rekla je dr. Milković Šarić, dodavši
kako su primarni i prvorazredni izvori za istraživanje povijesnoga
tijeka bile kanonske vizitacije. Ilustrativni materijal dosljedno prati
tekst knjige i svjedoči da su nakon rata svetište i cijelo mjesto
zaživjeli u punoj životnoj i duhovnoj snazi.
Misno slavlje
Okupljeni su se potom uputili "na Vodicu" te se u prostoru Svetišta
pomolili u kapeli pred slikom Gospe Ilačke, a susret je završio svečanim
misnim slavljem u prepunoj župnoj crkvi sv. Jakova. Uz nadbiskupa
Hranića i generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, te dvadesetak svećenika,
misnom slavlju predsjedao je mons. Vlado Košić. U homiliji je govorio o
Mariji, nazvavši je "srcem Crkve", središtem duhovne topline koje
potiče živu Crkvu da bude učenica Kristova, vjerna Duhu Svetomu. "Mariju
i ovdje u Ilači promatramo kao majku koja svojim zagovorom kroz
dugu povijest omogućuje vjernicima da prebrode različite poteškoće i sa
svojih krivih ili slijepih putova znaju pronaći pravi put do sebe, do
svojih bližnjih, do Boga, a to znači do punine života. Ona ovdje, u ovom
znaku vode, vodice koja je blagoslovljena, daje znak koliko je nama
kršćanima bitno naše krštenje", rekao je biskup Košić.
Okupljeni puk biskup je pozvao na molitvu: "Molimo se da bude krštenja, a
to znači da se prvenstveno molimo da bude života, rođenja, jer
milost uvijek pretpostavlja dar. Molimo u ovom našem hrvatskom svetištu
za naše obitelji - da budu velikodušne, da prihvaćaju brojnu djecu, da
naš narod ne izumre, već da ima budućnost, da Marija, koja je majka i
roditeljica, isprosi našim majkama hrabrost života i po svom zagovoru
izmoli Duha Svetoga koji je duh hrabrosti, duh budućnosti, da budemo
zajednica Kristovih učenika, da Crkva živi i napreduje u našem narodu i
da ima budućnost."
Prije završnog blagoslova okupljeni su uprli poglede u kip Gospe Ilačke
te joj uputili molitvu, a župnik Đakovac zahvalio je biskupima i
svećenicima, te svima koji su pridonijeli svečanosti ovoga dana, napose
Majci Božjoj Ilačkoj. A. Banović
Nema komentara:
Objavi komentar