Za ovaj sam post koristio knjigu dr. Dušana J. Popović "Srbi u Vojvodini, od najstarijih vremena do mira u Karlovcima (1699)"
SELO
Sela u današnjem smislu ove riječi jedva da su postojala. Grupe zemunica, koliba ili jadnih kuća, većih ili manjih, činile su sela. Svatko je sebi gradio stanište gdje je i kako je htio. Mjesta prebivanja bila su raštrkana. Sela su se jedva mogla primjetiti. U to doba je narod živio pod zemljom ili u jadnim kućicama koje su ličile na kolibe. Zgrada u pravome smislu riječi nije bilo. Sela su se mogla nazrijeti po đermovima i drveću oko mjesta prebivanja, nego po zgradama.
Mnogi su putnici u to vrijeme opisivali život na selu, ali najdetaljniji opis dao je ljekar Braun (1699. godine). Brauna su ovi stanovi pod zemljom podsjećali na Herodotove priče o trigloditima i podzemnim narodima. "Kada smo tuda prolazili, jadni kršćani su se sklanjali u svoje rupe kao pitomi zečevi. Da bismo zadovoljili svoju radoznalost, silazili smo s konja i ulazili u njihove kuće, koje smo nalazili u boljem stanju, nego što smo očekivali. Imale su prostorije i drvene dimnjake i na udaljenoj strani prozor, malo odignut od površine zemlje. Sve je u njima bilo uređeno spretno i kao i u drugim sirotinjskim kućama koje su se nalazile pod tlom, sve jednostavno."
Razumije se da na građenje sporednih staja, za hranu i stoku nitko nije ni mislio. Stoka je držana u slobodnoj prirodi. Pa i ljudi, barem ljeti, boravili su van svojih staništa, tu su spravljali hranu i odmarali se. Ljeti su spavali oko velike vatre koju su ložili, pošto je šuma bila gusta, a nitko im nije branio sjeći šumu.
 |
| Ilustracija - srednjovjekovno selo |
DRUŠTVO
Sela su bila mala 10-20 domova. Velika sela , imala su preko 100 domova i nalazila su se uz Dunav. Po selima su živjeli seljaci ili kmetovi. Na čelu sela bio je knez ili "birov". Na selu se redovito nalazio i svećenik. Pored seljaka na selu su živjeli i zanatlije, koji nisu mogli ćivjeti samo od zanata, nego su i obrađivali zemlju. Glavno zanimanje seljaka, bilo je stočarstvo. Turski zulum i anarhija odlučno su utjecali i na seljake Uslijed teškihprilika, narod je sve više napuštao zemljoradnju i prilazio stočarstvu, jer je ono bilo pogodnije iz više razloga; za njenu ispašu se nije trebalo brinuti, a namet na stoku je toliko neznatanda se jedva osjećao. Pored toga u stočarstvo se ne ulaže neki veliki trud. Na kraju krajeva sa stokom se moglo lakše trgovati nego sa zemljoradničkih proizvodima. Na pašnjacima su najčešće viđane ovce. Uzgajane su i koze, ali izgleda rijetko. Bilo je i volova, koji su se koristili za oranje. O svinjama nema puno zabilješki, jer se nisu smjele viđati uz putove, jer je to vrijeđalo Turke. Svinje su odgajane samo u krajevima nasljenim kršćanima. Hranjene su u velikim čoporima u močvarnim krajevima i u hrastovim šumama. Konj je uglavnom korišten za jahanje i kao glavna vučna snaga. Magaraca i mazgi bilo je jako malo, naročito mazgi. Stoka uopće nije bila timarena. Danonočno je držana u polju, ljeti i zimi, te je bila prepuštena samoj sebi, te je stoga, prirodno, bila puno slabija. Pomori stoke bili su jako česti. U jednom zapisu iz 1601. godine bila je zabilježena "pogibelj govedom", a 1676. "skotom četveronogim pogibel velija".
Rekonstrukcija srednjovjekovnog Đakova (Izvor: Muzej Đakovštine)
ZEMLJORADNJA
Seljaci su se tada malo bavili zemljoradnjom. Svatko je sijao samo onoliko koliko je mislio da će mu biti dovoljno za život. Od žitarica se najviše sijao proso, ovas, pšenica, ječam i zob. U to doba kukuruz je bio nepoznat u ovim krajevima.
LOV
Po Braunu, bilo je 1699. godine u Srijemu puno zečeva, jarebica i fazana.
GLADNE GODINE
Glad je u Europi u srednjem i novom vijeku bila česta pojava, sve dok nisu potpuno udomačeni krumpir i kukuruz. Glad je nastajala za nerodnih godina, pogotovo za ratnih vremena, kada su mnogi stanovnici, naročito uz carske ceste, da bi spasili svoj život, napuštali svoje stanište.
Velike gladi su zabilježene: 1558., 1571., 1575., 1579., 1587., 1594. godine. Glad je izgleda bila jako teška 1571. godine "čovjek čovjeka da pojede". Tada su mnoga mjesta opustjela. I tada otac čedo za kruh prodavaše, i sin oca i kum kuma i brat brata. Tada je rob koštao 5 groša, a vol 15 dukata, kilo (mjera 20-45kg žita) žita 5 groša, pinta vina za dukat.
Godine 1608. bila je glad toliko strašna da su se ljudi sami ubijali. Slijedile su gladi 1618., 1623., 1625., 1629., 1666., 1667., 1676.. Od 1683. godine (od opsade Beča), nastao je niz naročito gladnih godina sve do 1687. godine.
KUGA (ČUMA)
Kuga, čuma, mor ili pomor vladali su u Srijemu često, daleko češće nego što o njima ima podataka. Epidemije su harale u strahovitim razmjerama. Godine 1536. zabilježeno je u jednom zapisu da "je požela čovjeku također i pšeniu". Opet se javljala 1559. i 1605.. Harala je također i 1669. godine.
Više o kugi u Vukovaru 1795.-1796. pročitajte OVDJE
JAKE ZIME
Duge zime, osobito u krajevima gdje je bila oskudica u drvima, bile su po narod u jadnim skloništima teške. Tih jakih zima bilo je jako često. Naročito je bila jaka zima 1668. godine, kada su mnogi ljudi umrli od zime, leda, snijega, vode, mraza i divljih zvijeri.
Nema komentara:
Objavi komentar