Smrt tovarničkog župnika Dragutina Jakić (20.3.1917.)

+Jakić Dragutin. Primili smo iz biskupije nemilu i nenadanu vijest, da je dne 20. ov. mj. umro župnik i dekan tovarnički Drag. J a k i ć. Bilo je doduše poznato, da župnik J a k i ć boluje od griješke srdca (astma), ali nitko nije slutio, da bi mu ova bolest tako brzo zemnom životu kraj učinila. Tek je dosegao sredinu muževne dobi, 45 godina života, kada iskustvo i objektivno prosudjivanje pospješuje u velike rad svakoga revnoga i naprednoga kulturnoga radnika. Župnik Jakić bio je visoko štovan svećenik ove biskupije. Mladje doba svećeništva svoga proveo je kao vjeroučitelj na višoj djevojačkoj školi u Osijeku. God. 1903. prešao je za vjeroučitelja na kr. vel. gimnaziju u Osijeku. God. 1905. imenovan je ujedno i rektorom bisk. dječ. sjemeništa, gdje je službovao jednu i pol godinu. Kako je bio svećenik tiha melankolična temperamenta, nije mu godila živahna a kadgod i jogunasta mladenačka narav djačka, zato je i ove službe svoje obnašao velikom samozatajom. Volja starješina bila mu je vrhu svega. Nu ipak je s veseljem ostavio polje pedagoško i prešao u dušobrižničku službu za župnika u Tovarnik g. 1906. Kao župnik je bio bolje sreće i većeg uspjeha. Seljaka je volio i u pomoći mu svagdje bio. Radi naroda i njegovog boljka dao se je povući iz tišine u izbornu vrevu, te na pravaškom programu kandidirao do tri puta. Župu je svoju moralno preporodio. Prije dosta zapuštene religiozne organizacije, katehetička i homiletička obuka su za vrijeme Jakićevo dobile posve druge savremene oblike, kako ih iziskuje moderna pastorizacija crkve Kristove. Kao dekan je pošao dne 20. ov. mj. u Slakovce u službenom poslu. Na putu mu je pozlilo. Od Orolika je krenuo kola natrag kući i jedva došao do filijalnoga mjesta Ilače. Tu ga u groznim mukama skinu s kola i odnesu u kuću zvonarevu. U postelji je malo došao k sebi. Zaiskao je smrtnu - marijansku - svijeću. zazivao je više puta Ime Isusovo i Marijino ; dva put se je prekrstio i pokušao treći put, ali mu je ruka klonula i u taj čas predao je Bogu svoju pobožnu i čistu svećeničku dušu. Tijelo pokojnikovo je na vječni počinak odpratilo 16 svećenika i mnogobrojan narod njegove i okolnih župa. U ime svećenstva i puka održao mu je nadgrobni oprosni govor, toplo i ganutljivo, tompojevački župnik i u „svećeničkoj zajednici" višegodišni pobornik A. M i t r o v i ć. Pokojniku slava vječna i u raju pokoj blag !