OKUD "Slavko Knežević" iz Ilače i predstava "Klupko", pisca Pere Budak

Zahvaljujem se gospodinu Ivanu Filić na slikama i prepoznavanju osoba sa istih.

Predstava Omladinskog kulturno-umjetničkog društva "Slavko Knežević" iz Ilače bila je hit tih godina u selu i okolici. Slike su datirane na dan: 25.03.1967. Evo što o tome piše "Vinkovački List" (broj 16/1967, od 22. travnja 1967);

U Ilači osnovano OKUD S. Knežević

Omladinsko kulturno umjetničko društvo Slavko Knežević iz Ilače, koje je nedavno osnovano na inicijativu mjesnog aktiva Saveza omladine, ima nekoliko sekcija: dramsku, folklornu, tamburašku i pjevačku. Uz pomoć Gradskog amaterskog kazališta iz Vinkovaca, dramska sekcija je već izvela svoju prvu predstavu — komediju "Klupko" Pere Budaka, u Ilači, Gibarcu i prošle nedjelje u Lovasu.

Komediju Klupko — s obzirom da je to prva predstava ovog mladog dakle i nedovoljno iskusnog kolektiva - gledali smo sa zanimanjem.

Mogu reći da je to bilo svojevrsno iznenađenje — i za one koji su je gledali prvi puta, a i za one koji su je već vidjeli u interpretaciji drugih ansambala. Za prve jer su doživjeli sadržaj ispričan dosta umješno i na zavidnoj scenskoj vještini, a za druge jer su mogli uspoređivanjem konstatirati da su Ivan Čengić kao Josina, Katica Tunjić kao Roža, Ankica Suman (naročito) kao Jeka te Marin Bubalović, Manda Kovačević, Bosiljka Grbić i ostali, dajući sve od sebe uspjeli nametnuti gledalištu određenu atmosferu zbivanja. Antunu Bilandžiji, režiseru i rukovodiocu društva, uspjelo je napraviti dobru predstavu, a što je bilo teško iz najmanje dva razloga: Što nema mnogo iskustva kao režiser i jer je zemljoradnik, a lička dikcija i akcentuacija teksta.

Dekor je solidno napravio Zvonko Rajić — jedini prosvjetni radnik u Ilači koji se angažirao u ovom društvu, a kostime je posudilo vinkovačko Gradsko amatersko kazalište.

Ivan HELIN

U nastavku posta, stavljam radnju predstave (u tri čina), sa slikama naših glumaca.

čuče: Pavo Peulić, Stjepan Bertić "Bugar", Bosiljka Grbić, Slavko Hajmburger, Ivan Filić
u polučučnju: Josip Sabljak "Baja Zorin", Marin Bubalović
stoje: Manda Kovačević (Mundukova), Ivan Čengić, Katica Tunjić, Marinko Đakulović,
Ankica Suman, Đuro Lukić, Ana Zečević, Stjepan Filić (Vajtmanov)

Uloge (ako griješim, molim vas da me ispravite):  

Antuša - Manda Kovačević, Mundukova, 

Josina - Ivan Čengić, 

Roža - Tunjić, 

Jursan - Marinko Đakulović, 

Jeka - Ankica Suman, 

Mijat - Marin Bubalović,

Vranjica - Ana Zečević, 

Škorić - Filić, Vajtmanov, 

Anica - Bosiljka Grbić,

momak - Pavo Peulić, 

momak - Stjepan Bertić “Bugar”, 

momak - Josip Sabljak “Baja Zorin”, 

momak - Slavko Hajmburger,

momak - Ivan Filić,

momak - Đuro Lukić

Kratak sadržaj

1. čin

U prvom činu opisana je lička kuća od kamena. Dolje je pobojana plavom, pa onda bijelom bojom. Ulazna vrata vode u gostionicu. Jedan prozor je krčmarice Rože, na tavanu je prozorčić službenice Jeke, a jedan prozor je Aničin. Već je bila mjesečina, a pod starom lipom bio je sakriven Josina. Nitko ga vidio nije, dok je on sve vidio i čuo. Kod krčmarice Rože Mijat je kucao na pendžer i molio da ga pusti u sobu. Govori joj da više ne može čekati, da želi odmah doći kod nje živjeti. Ona mu govori da pričeka jesen, dok se Anica uda jer Anica ne samo da ima mamu raspuštenicu jer je rastavljena, još da joj dovodi i drugog muškarca u kuću… Saznajemo da je njezina kći Anica zapravo i njegova kći. Selo o tome priča, ali nitko sa sigurnošću to ne zna. Njemu je umrla žena Mara i sada je udovac. Kad su bili mladi, prije 16 godina, nije htio priznati Anicu kao svoju kćerku jer je u kući imao sinove i kćerke za udaju, a još i ženu Maru. Na kraju Mijat uspije ući kroz prozor kod Rože. Josina sve dolje gleda i ispjeva pjesmu u kojoj govori da se sada Mijat kao vrag želi uvući kod Ruže, a jutro će biti premoren jer je Roža vatrena žena.

Stjepan Filić (Vajtmanov), Katica Tunjić, Marin Bubalović, Ivan Čengić 

Na drugom pak prozoru Ilija zovne Jeku da ga pusti kod sebe jer mu je obećala. Ona se boji da je ne vidi Roža jer joj to ne bi dozvolila. Uspijeva je Ilija namoliti, a Josina ispjeva pjesmu da Roža u ovom trenu niti vidi niti čuje jer je zauzeta s Mijatom. Kad se počelo daniti i pijevci kukurikati, uspije Jeka ispratiti Iliju, no Roža i Mijat imali su problema. Mijat je ušao u kuću kroz prozor, prethodno stavši na bačvu. No Josina prebaci bačvu kod drugog prozora. Mijat krene na drugi prozor, ali opet Josina stavi bačvu pod treći prozor i tako u krug. 

Marin Bubalović i Katica Tunjić

Jedva je nekako uspio Mijat izaći iz kuće, a Josina se dobro zabavio. Odmah, čim su ispratile momke, Josina zovne Jeku da mu otvori krčmu i pristavi palentu. Da joj na znanje da zna da je Ilija bio kod nje. Ona ga moli da ne kaže Roži.

Katica Tunjić,
Marinko Đakulović i Bosiljka Grbić

Uskoro je u krčmu došla Josina žena, Antuša. Došli su popričati s Rožom jer je ona sliku njihove kćerke Vranjice poslala svojem bivšem mužu u Ameriku. Naime, nekoć se Roža udala za Jursana, čovjeka koji bio nije iz njihova mjesta i protiv volje svojega oca. On im je dao krčmu da se bave njome. Jursan je otišao prije 22 godine u Ameriku da zaradi dolare. No, kako je otišao, tako se više nije javljao. Najprije jer nije uspio ništa zaraditi, a onda, nakon dvije godine provedene u Americi, poslao joj je pismo s porukom da je našao lijepu djevojku koja je ostala trudna te se njome namjeravao oženiti. Poslao je Roži papire za rastavu koje je i potpisala. No, onda je ona ostala trudna i trebala je djetetu pripremiti miraz. Sad se ona dosjetila i pisala mu kako nikad prije nije imala prilike pisati mu jer nije znala adresu, ali kada je on otišao u Ameriku, ona je saznala da je trudna i zajedno imaju dijete. Moli da joj pošalje novac za miraz jer je čula da se obogatio. Pošto njezina Anica ima samo 16 godina, poslala je sliku Josine Vranjice jer je ona starija.

 U to u gostionicu uđe neki trgovac Škorić. Roža prizna Josi i Antuši da misli da bi to mogao biti Radojko. Jursan je sliku, svoje tobože kćerke pokazao svojem prijatelju Maniši Ugarčići iz Raduča. Njegovom sinu Radojku svidjela se Vanjica te je krenuo iz Amerike po nju. Jursan je poslao četiri stotine dolara miraza. Roža moli Josu da zamijene na par dana kćerke i da Vanjica treba odbiti Radojka. Priznaje mu nasamo da je pisala Jursanu da se udala po drugi put, da on vidi da je netko hoće, jer ga još nije preboljela. Moli ga da joj glumi muža tih nekoliko dana, a ženu Antušu će mu zaposliti da ništa ne primijeti. Antuša je popila dosta rakije u gostionici i saznala od Škorića da se zove Radojko te rekla Roži da je to uistinu on.

2. čin

U drugom činu dolazi do ogromnog zapleta komedije. Uloge su se zamijenile i sad Vranjica živi u Rožinoj kući, a Rade je stalno gleda te trčkara za njom. Rade želi s Vranjicom u šetnju no ona ga odbija jer se to u njihovom selu ne radi. Kružit će o njoj loše priče pa se neće nikad udati, a već su joj i sad 22 godine. Rade je odlučio da će ići sam, no Josina i Roža rekli su Vranjici da pođe s njim jer bi selo moglo Radi svašta reći i saznat će istinu. Oni su zamislili da će ga odbiti kada pita Vranjičinu ruku, premda bi Josina vrlo rado dao svoju kćer za njega, ali zbog poštenja prema Roži, ipak neće. I tako je Vranjica na poticaj Rože i oca Josine ipak odlučila otići s Radom u šetnju.

Ankica Suman i Đuro Lukić

Oni su se uistinu dobro slagali i sviđali su se jedno drugome. U šetnju su išli na polje da ih selo ne vidi. Kad su se vratili, Roža, Jeka, Josina i Antuša spremali su večeru. Rade kaže Josini da ima jako dobru ženu, a Antuša se uvrijedi jer mu je ona žena. Tada Josina izvlači situaciju govoreći da se previše popilo i više se ne zna tko je kome što. Antuša govori da još kćerku i daje, ali muža neće dati. Nastao je smijeh, Rade je dosita bio zbunjen i sve mu je bilo smiješno. Mislio je kako su to veseli ljudi kojima je svaki dan komedija. Na to Vranjica kaže Radojku da nastave šetnju i odluči mu reći istinu. Rekla mu je da je Antuša doista njezina majka, te da se ona zamijenila s Rožinom kćerkom Anicom da ga prevare. Rade se čudio kako je Jursan ostavio Rožu. Rade je zamolio Vranjicu da se prave da on ništa ne zna do drugog dana, da se i on našali s njima. Kad su se vratili za stol, pitao je Rožu za Vranjicinu ruku. Ona je rekla da je ne da tako daleko. Radojko Škorić, Rade počne ispitivat Josinu koliko je dugo u braku s Rožom, nagovarati ih da se poljube i zagrle, a Roži neugodno, a pijanom Josini drago. U tom dolazi Markina, seoski momak, trgovac koji nije upoznat ni sa čim te se smije Josini kako bi dobio batina od svoje Antuše da ga vidi kako grli Roži. Markina se smije jer misli da je Josina od alkohola zamijenio Rožu i Antušu. Škorić i Vranjica se samo smiju i prave se da je sve u redu. Tada dolaze seoski momci koji pjevaju i traže litru za piti jer nemaju više novaca, tada ih Roža s još jednom litrom časti na svoj račun. Škorić je odlučio da će sutra predvečer, prije nego pođe, još jednom tražiti Vranjicinu ruku. Radojko Škorić, Rade priznaje Vranjici da on nije Rade iz Amerike, već da je on obični trgovački putnik iz Zagreba. Zato ga je bilo sram prositi njezinu ruku da ga ne odbije. To joj priznaje nakon što mu se požalila da je završila tri razreda gimnazije u Gospiću i otac joj nije imao više novaca da je šalje u školu. Nije svršila škole do kraja, a nije niti ostala seljanka. Uz sve to je i siromašna. Seljaci je neće jer je se boje da je učena, a oni koji su svršili fakultet, smatraju je nedovoljno učenom. Braća su joj oženjena za seljanke i siromašna s puno djece i nema se kome nadati za pomoć. Kad joj je Rade rekao tko je i pitao bi li tada pošla za njega, ona je bila presretna. Tada su se zagrlili i od sreće smijali. Došla je Roža i pozvala ih na spavanje, kako bi mogla zatvoriti gostionicu. Jeka je raspremila stol i svi su pošli spavati. Baš u trenu kada je Josina izlazio iz gostinjske sobe, kroz prozor vidio ga je Mijat koji je sjedio pred Rožinom gostionicom.

Ivan Čengić, Manda Kovačević (Mundukova) i Josip Sabljak (Baja Zorin)

Mijat je bio utučen jer mu je Roža rekla da se ne pojavljuje nekoliko dana u njezinoj kući. Od ljutnje je uhvatio Josinu za noge i svukao mu hlače, a Roža ga je kroz prozor brzo uspjela povući u sobu. Nastala je komešancija. Mijat je prijetio da će ga istući, a Roži je rekao da je s njima gotovo te da je ona švalerka. Roža pokušava Mijatu reći što se odigrava i kako je Joso samo pomogao odigrati komediju, no Mijat ne vjeruje. Jedno vrijeme Josina se čak sakriva u bačvi no kad je Mijat to spazio, počne trčati za njima, a Josina zove svoju Antušu u pomoć. Inače, za Rožu selo priča da je vruće krvi kao i njezin otac, koji je cijeli život ganjao cure po selu. I sada, s osamdeset godina, ima dvadeset godina mlađu curu. Jednom je čak upao Jeki u sobu te se ona sirota jedva obranila.

3. čin

Treći čin započinje u zoru, Ilijin odlaskom iz Jekine kuće. Govori mu što se sve sinoć zbilo te kako će mu javiti što još sazna. Odlazi otvoriti gostionicu. Antuša i Josina, s glavom zamotanom u bijelu krpu i jednom zavezanom rukom, koračaju prema Roži. U zdravoj ruci nosi Jursanovo odijelo. Žali se na bol u trbuhu jer ga je Mijat toliko istukao, da mu je sav trbuh crn. Sretan je što ga nije niže udario jer bez toga ne bi mogao živjeti. Josina za sebe kaže: “kakav nos, takav ponos“, a ima veliki nos. Susreću Škorića koji ih traži ruku Vranjice. Antuša mu govori da je dosta komedije i da je Josina njezin muž, a da je sve ovo bila Rožina komedija. Govori mu da je Vranjica njezina kćerka te da će se ona i tu udati, a on neka ide u Ameriku tražiti nekoga drugoga. On njima govori da on to sve zna. Oni se čude. Govori im da on nije Rade iz Amerike kojega su svi čekali, već da je on Rade iz Zagreba, po struci trgovački putnik i da je došao obaviti ovdje posao od kojeg živi. Radetu Škoriću svidjelo se živjeti u njihovom mjestu i čak bi mogao tu i ostati. Na to mu Josina kaže da on pristaje jer mu se na prvi svidio samo, iako nije znao da nije taj Rade. Njih dvoje se izljube i zagrle. Antuša sva zbunjena ne zna što da kaže, pa je Rade zagrli.

Ankica Suman i Stjepan Filić (Vajtmanov)

Za to vrijeme Anica iz Josine kuće ide prema svojoj kući. Sretne čovjeka koji je sjeo pod staru lipu kraj njihove gostionice. Ona ga pozdravi. Čovjek je pita tko je i što je. Ona kaže da je kći Rože Jursanove. On je pita je li joj se mama udala, a Anica odgovara da nije. Pita je je li ona Jursanova kćer, a ona govori da se rodila šest godina nakonJursanova odlaska te da nije. Čovjek komentira da je Jursan bezobrazan jer ju je ostavio i sad je ispala raspuštenica. Ispostavilo se da je taj čovjek Jursan! On primi Anicu i zagrli je, govori joj da je došao s one strane oceana. Ona shvati da je to Jursan. Moli je da ga zove ocem.

 Saznajemo iz Jursanova i Aničina razgovora da mu je kćer u Americi umrla, a kasnije i žena te je ostao udovac. Anica mu govori da ga Roža jako voli i da bi mu sve oprostila. Roža izlazi iz kuće i vidi Jursana. Od iznenađenja se odmah spusti na zemlju kraj ograde. Jursan joj govori da je sve saznao o njezinom životu kod njezina roda u Zagrebu, a on da je ostao sam samcat i ne može tako živjeti, zato je moli za oprost. Roža moli i njega za oprost. Jursan govori da ćeprigrli Anicu i da je ona njegova kćerka i ničija više. Otići će daleko, gdje selo neće pričati svakakve gluposti, već će svi misliti da je samo njegova.

Ivan Čengić, Katica Suman, Stjepan Filić (Vajtmanov), Ana Zečević,
Josip Sabljak (Baja Zorin), Ankica Suman, Ivan Filić,
Slavko Hajmburger, Pavo Peulić, Stjepan Bertić (Bugar)

Dolazi Antuša i Josina uz pjesmu, da objave kćerkine zaruke, no tu sreću Jursana. Prvo ga ne prepoznaju, no on njih sve prepozna. Feštalo se i radovalo. Roža, Antuša i Josina se šale da ne znaju više tko je kome mama, tata, jetrva, strina… a Jursanu govore da će mu sve ispripovjediti i da će se smijati. Anica zove Vranjicu na slavlje, a dolazi i Šorić. Tad i Anica saznaje da taj Rade nije Rade iz Amerike. Jursan se smije što su mislili da je on Rade iz Amerike i govori da će doći za tri- četiri dana po njihovu Anicu. Jursan će odvesti Anicu i Rožu s drugu stranu Velebita, u svoj rodni kraj. Sredit će kuću blizu mora i živjeti sretno u dalmatinskom mjestu. Roža će gostionicu iznajmiti Radojku i Vranjici jer vidi da su pošteni, a oni će im pošteno plaćati. U to dolazi Ilija i govori Roži da treba malo Jeku. Roža mu govori da zna da je došao da je zaprosi i da se ljubav ne da sakriti. Govori i da će ona dati dobar miraz za Jeku te da će s njim ići u pohode kod Jekine majke tražiti ruku. Dolaze seoski momci i počnu pjevati, pjesama se prisjeća i Jursan te na kraju svi zajedno formiraju kolo, pjevaju i plešu. Zastor se spušta.

Ankica Suman, Katica Tunjić, Stjepan Filić (Vajtmanov),
Ana Zečević, ?, Ivan Čengić, Ivan Filić,
Slavko Hajmburger, Pavo Peulić, Stjepan Bertić (Bugar)