Nogometni sport u Ilači počeo se razvijati negdje 1922. godine, kada je osnovan nogometni klub kojemu su osnivači dali ime Hajduk. Prvu je loptu u selo donio Mato Matošević, koji je postao i prvim predsjednikom kluba. Među osnivačima toga kluba bili su Sebastijan Bruner, Mato Matošević, Antun Lukić, Marko Lukačić, Đuro Bruner, koji je bio i nogometni sudac, te mnogi drugi mještani Ilače. Klub je kasnije mijenjao ime u Oluja, zatim Croatia, da bi negdje 1946. godine dobio današnji naziv Sremac. U prvim godinama postojanja igrači Sremca sami su sebi kupovali opremu, ali su često igrali i bez nje, pa čak i bosonogi. Klubova u ono vrijeme, barem u okolici, nije bilo mnogo. Ilački nogometaši gostovali su u Tovarniku, Otoku, Oroliku, Nijemcima i još nekim selima, gdje su odlazili biciklima i zaprežnim voznima, a ponekad i pješke. Prvenstva, barem u početku, nije bilo, mahom su se odigravale prijateljske utakmice, uz obavezni revanš. A da bi bio siguran da će doći do uzvratnog susreta, klub koji je gostovao, tražio je od svog domaćina novčanu kauciju. Treninzi uopće nisu održavani, ali oni ni danas (tekst iz 1977.) nisu česti: vježba se utorkom i petkom, ali i tim danima na igralištu se nađe svega 5-6 igrača, katkad ni toliko. Od predratnih nogometaša Ilačani spominju imena Franje Jungerta (kojemu, kažu, kao golgeteru, nije bilo premca u okolici), Šimu i Bartola Kuveždića, Stjepana Martinovića i druge, a od generacije 1970-ih: Josipa Gelemanovića, Stjepana Tulića, Ivana Devića, te Vjekoslava i Zlatka Filića. Devedsetih godina prošloga stoljeća, "Sremac" mijenja ime u "Graničar", ali se kasnije vraća stari naziv.
Zahvaljujem gospodinu Robertu Bruner na slici i prepoznavanju osoba sa nje.
Nema komentara:
Objavi komentar