Epitafi sa ilačkoga groblja

Epitaf (grčki: ἐπιτάφιος – epitaphios = posmrtni govor, iz ἐπί – epi = ulica, preko τάφος – taphos = grob) kratki je tekst u čast preminule osobe.

Prolazeći našim grobljem, možemo primjetiti pokoji epitaf. Najviše ih ima na starome groblju. Ovdje ću iznijeti par primjera koji su postavljeni prije 1991. Epitafi na starom njemačkom dijelu groblja postali su teško čitljivi. Vrijeme čini svoje. Čini mi se, prema nekim zajedničkim (ključnim) riječima, da su svi ti epitafi na njemačkom dijelu groblja slični. Za neke sam osobe sa spomenika istražio događaje, a neke slučajeve sam slušao i osobno znam.

 - - -

Duhatschek Joseph

rođen 1891. (otac Matthias Duhatschek  1843.-12.02.1927. i njegova druga supruga Barbara Wiedermann  ? - 05.12.1911.)

poginuo: 16.03.1917.

Bio je oženjen sa Franziskom Abt (01.10.1894.-16.04.1981.)

Sa njom je imao jedno dijete: Duhatshek Anna, udana Weissbart.

Bio je sin Matthiasa  i njegove druge supruge Barbare i imao je osmero braće i sestara: Stefan 1878.-1957., Michael 1883.-1941., Matthias 1889.-1964., Johann ?-?, Marianne 1893.-1975., Barbara 1896.-1976., Franziska 1899.-1967., Anton 1901.-1943.

Zanimljivo je da je Matthias Duhatschek sa prvom suprugom Apolloniom Wist imao dvoje djece i sa Barbarom Wiedermann devetero, znači sveukupno jedanaestero djece.

Friede seiner Asche! Er hat geschützt daß Vaterland und hat sein junges Blut vergoßen in dem traurigen Kriegsjahr. Hier in diesem Gottesgarten will ich auf mein Weib und Kind warten.

 Mir njegovom pepelu! On je štitio svoju Domovinu i prolio je svoju mladu krv u ovoj tužnoj ratnoj godini. Ovdje u Božjem vrtu želim dočekati svoju ženu i dijete.

- - -

Zimmermann Anna (rođena Neller)

rođena: 10.08.1911. (otac Florian Neller 22.02.1880.-16.12.1961. i majka Anna Helleis 05.01.1883.-11.12.1949.)

umrla: 19.04.1929.

Bila je udana za Zimmermann Jakoba (rođen 31.12.1909.-umro ?). Nisu imali djece.  Jakob se kasnije oženio za Theresiu Laubal (rođena 05.05.1904.- umrla ?). Sa Theresiom je imao dvoje djece: Peter (rođ. 10.07.1930.) i Anna (rođ. 05.03.1933.).

Hier in diesem Gottesgarten will ich auf mein Mann, Eltern und Beschsvister warten. Das ist der letzte enbe die Ich dan meiner Eltern habe ruhe sanst ihre Asche.

Ovdje u ovom Božjem vrtu želim pričekati svog supruga, roditelje i braću i sestre. Ovo je zadnje mjesto gdje počiva moj pepeo. (- slobodni prijevod Pavo Posavac)

- - -

Adam Marx

rođen 1895. (otac Josef ?-? i Katharina Annasensl 1861.-1945.)

umro 25.03.1927.

Bio je oženjen sa Annamariom Muller (02.12.1898.-22.08.1980.) i imao je jedno dijete Stefana (1924.-1941.). Imao je sestru Katharinu (1884.-1906.)

Hier in diesem Gottesgarten will ich auf mein Weib, Kind und Eltern warten.

Ovdje u Božjem vrtu želim dočekati svoju ženu, dijete i moje roditelje.

- - -

Ivan Kolarević

rođen 18.08.1906., 

poginuo 10.03.1930., padom zrakolpova u Mostaru, zajedno sa svojim učiteljem

U tom grobu sve je naše blago

Mirno spavaj čedo naše drago

Kao ruža ti si cvao

Kao rosa ti si pao

I Bogu si dušu dao

Sačuvaj mu Bože i srce i grudi

Dok ga sudnji danak ne probudi.

- - - 

Luka Vidaković

rođen 1923, 

utopio se na ekskurziji u Dunavu u Vukovaru 1932.

Očevici su pričali kako je pokojni Luka, vidjevši da i druga djeca skaču u vodu, skočio u Dunav i više nije isplivao.

Vinuo se mlađan cvijet

u radosti na taj svijet.

Kobni slučaj ga iznenadi

cvijetak nevin on udavi.

Roditeljska nada

u Dunavu strada

- - - 

Mato Filić

rođen 10.11.1932. (otac Mato Filić 1902-1969)

umro 31.05.1951.

Dragi sine naše cvijeće

Tebi otac spomen meće

Spomen meće majka mila

Sa suzama uvijek te zaliva

Sudbina je naša takva

Nek ti bude zemlja laka

- - -

Sabljak Josip

rođen 1945.

poginuo: 24. ili 25.07.1971. (ispao iz automobila na povratku od djevojke iz Lovasa)

Zanimljivo je da je njegova majka Zora nadživjela muža i troje djece. Prvo je Toma umro 1955. godine, potom je Josip “Baja” poginuo 1971., Katica je umrla od tumora na mozgu 1984., a Vericu (Seju Benićevu) je pregazio vlak u lipnju 1991. Zora je imala mjesto za ukop pored Josipa i pored Katice, ali je sahranjena u Šidu.

Sudbina je tako htjela

da ja odem jako rano

Ne plačite sestre mama

Jas am uvjek svama

NK Sremac

- - - 

Katica Sabljak

rođena 1955

umrla 1984

Sestra Josipa Sabljak i kćerka Zore. Ima sina Branka, koji danas živi negdje u srpskome dijelu Srijema.

Sunce žarko

pušta svoje zrake

tu leži najmilija u majke

- - -

Mladen Salatović

rođen 1972. (otac Pero i majka Ivanka)

Poginuo pri prelasku pruge na putu kući, 30.07.1988.

 

Ova humka

jeste mala

al tuga golema

život teče

svojim tokom

ali Mladena

više nema

- - -

Vjekoslav Brlić

rođen: 24.04.1961. (otac Antun 25.08.1926.-30.04.1996. i majka Marija Katarina 19.10.1929.-16.10.2016.)

poginuo: 31.01.1989. 

Poginuo je zajedno sa Mišom Malin na putu na posao u Jankovcima (oko 5:40). Kažu da je vozač kombija zaspao i prešao na njihovu stranu te izazvao direktan sudar. Vjekoslav je sahranjen u Ilači, a Mišo je sahranjen kasnije isti dan u Šidskim Banovcima. Inače, Vjekoslav ima četiri brata: Đuro, Tomislav, Stjepan i Ivica, te tri sestre: Sofiju, Anicu i Mirjanu. 

- sa prednje strane spomenika - 

Ne plači majko ne plači oče

jer sudbina ova baš mene hoće

sestre moje braćo mila

smrt me je rano od vas rastavila

- sa zadnje strane spomenika - 

Mladost moja ko rana rosa

koju pokosi smrtna kosa

pokosi mene od dvadesetosam ljeta

smrt je pravda koja svakom smeta