Zabilješka uz vojni zemljovid 1783.-1784.

U svojoj knjizi,Antun Dević „Župa Ilača“, objavio je zabilješku uz vojni zemljovid 1783.-1784. 

Uz vojni zemljovid 1783.-1784., zabilježeno je slijedeće:

Selo Ilača udaljeno je nepunih sat i četvrt od Tompojevaca u 50. sekciji, pola sata od Banovaca ili Forovca u 50. sekciji, sat i četvrt od Čakovaca u 50. sekciji, sat i pol od Lovasa u 51. sekciji, puna dva sata od Berka u 50. sekciji i tri četvrt sata od Tovarnika.

Selo leži u nizini. Ima zidanu crkvu te njime dominira ravan na sjeveru koji dijelom pripada 50. sekciji. 

U sredini sela nastaje izvor zvan „Čordaševo vrelo“ koji nalikuje na ribnjak. Dug je 100 koraka (oko oko 75 metara), širok 80 koraka (oko 60 metara) i šest stopa dubok (oko 1,90 metara). Potočić iz njega vodi višak vode u baru na jugu, premošćen je na glavnome seoskom putu sa lošim mostom, ali se i izvan njega može proći sa kolima.

Bare Jezerac, Rakić i Krtin sadrže stajaću vodu i nikada ne presušuju. Duboke su 4-5 stopa (1,20-1,50 m), imaju vrlo blatno dno te se nikada ne mogu proći kolima, niti konjem.

 

Kriva i Velika Bara zajedno sa Alugom neprelazne su samo u kišno doba i kada se na jugoistoku izlije bara zvana Boris. Višak vode iz bare Boris otjeće u Vrbicu, a zatim u te bare.

Inaće bare za dugotrajna lijepa vremena toliko presuše, da ih se može preći konjem a u nuždi i lakim kolima..

Sve zajedno imaju blage i nezamjetne obale, a u sušnim godinama u njima raste krupna trava koja se u nuždi može koristiti. Ostali izvori različitih imena presušuju i nisu znatni.

Put za Nijemce ima vrlo razmekšano tlo i u kišno doba jako otežan prolaz, osobito za teretna kola. U suho se doba ipak može proći. Svi ostali putovi u okolna mjesta imaju čvrsto tlo i teretnim kolima su uvijek prohodni. 

Na spomenutom putu za Nijemce izgrađen je vrlo loš obložni most preko spomenute Krive Bare. Most je drven 300 koraka dug (oko 220 metara) i sedam koraka (oko 5 metara) širok. Živež se odavdje najpogodnije može prevoziti u Vukovar.