Trebaju nam nastavljači tradicije (22.5.)
U Ilači je održan VI susret izvođača izvorne glazbe na starim instrumentima, te vokalnih izvođača izvornih pjesama, solista i grupa.Kao i svake godine dosad, bila je to uspjela priredba na kojoj su se još jednom mogli čuti zvuči gajdi, samica i drugih starih glazbala, kao i tekstovi i melodije pjesama što su nam ih ostavili naši stari. Međutim, ono što svakako treba reći o ovoj, i ne samo ovoj izvornoj folklornoj priredbi, to je zabri-njavajuća činjenica da se na njima iz godine u godinu pojavljuju uvijek isti izvođači, bez prinova, bez mladih, dakle bez nastavljača tradicije. A to znači da ćemo jednoga dana kad sadašnji starci još više ostare i kad ne budu više mogli nastupati, ostati ne samo bez priredbe u Ilači, što bi bilo manje značajno, nego bez ijednog mlađeg čovjeka koji bi znao svirati u gajde ili samicu i koji bi poznavao stare pjesme, a to je već značajniji gubitak. Istina je da su mnoge od ovih izvedbi zabilježene na magnetofonskim vrpcama RadiohZagreba i drugih radiostanica, ali jednoga dana to će biti samo uspomene, pohranjena u Institutu za narodnu umjetnost, ako se ne uznastoji na očuvanju života izvornog muzičkog blaga našega kraja.
s. b.
U Ilači je održan VI susret izvođača izvorne glazbe na starim instrumentima, te vokalnih izvođača izvornih pjesama, solista i grupa.Kao i svake godine dosad, bila je to uspjela priredba na kojoj su se još jednom mogli čuti zvuči gajdi, samica i drugih starih glazbala, kao i tekstovi i melodije pjesama što su nam ih ostavili naši stari. Međutim, ono što svakako treba reći o ovoj, i ne samo ovoj izvornoj folklornoj priredbi, to je zabri-njavajuća činjenica da se na njima iz godine u godinu pojavljuju uvijek isti izvođači, bez prinova, bez mladih, dakle bez nastavljača tradicije. A to znači da ćemo jednoga dana kad sadašnji starci još više ostare i kad ne budu više mogli nastupati, ostati ne samo bez priredbe u Ilači, što bi bilo manje značajno, nego bez ijednog mlađeg čovjeka koji bi znao svirati u gajde ili samicu i koji bi poznavao stare pjesme, a to je već značajniji gubitak. Istina je da su mnoge od ovih izvedbi zabilježene na magnetofonskim vrpcama RadiohZagreba i drugih radiostanica, ali jednoga dana to će biti samo uspomene, pohranjena u Institutu za narodnu umjetnost, ako se ne uznastoji na očuvanju života izvornog muzičkog blaga našega kraja.
s. b.
Nema komentara:
Objavi komentar