MLADOST GRADI PUT
Zabilježeno u naselju graditelja ceste Tovarnik-Đeletovci
Sedamdesetšest proljeća susrelo se se sa svibnjom na trasi njihovog puta Đeletovci-Tovarnik. Zato i naša priča počinje sa osunčanim osmjesima njih sedamdesetšestero.
... Mnogo se toga napisalo i mnogo je vremena prešlo otkako se bujica riječi pretvorila u plimu djela.
U središtu Ilače, ispod tri sivozelena
šatora, sada se ori pjesma prve smjene na radilištu. U nedogled oka prekapana se cesta spaja sa horizontom gomila kamenja, šljunka i nebrojnih kubika tople, tvrde ilovače — kao da dišu pod ognjenim kopljima sunca .. .
Mladost gradi put. Mladost će izgraditi put.
A počelo je 18. svibnja . .
* * *
— Zdravo, drugovi!
— Zdravo! Vidi, sigurno neki novinari. Ali nemate sreće — nigdje nikoga u štabu.
Četiri djevojke, od njih 23, stoje pred nama. U rukama im krupni zavežljaji.
— Zar baš nikoga nema?
Jedna se od njih osmjehuje.
— Evo, drugarice Olivere Stanković.
Ona je naš sekretar.
A sekretar se malo zbunio.
— Izvinite, mi smo pošle da operemo rublje. Ali možemo razgovarati.
Oko nas se već skupila grupa omladinaca.
U štabu smo vodili duži razgovor.
Odnekud se vratio i komandant, Jovica Teodorović.
— Pričajte nam nešto o vašam svakodnevnom životu.
— Kao što ste već čuli i vidjeli, u ovoj smjeni ima nas ukupno sedamdesetšest, a od toga 23 omladinke. To su djevojke i mladići s područja oroličke i tovarničke općine. Svi su oni zavoljeli ovaj put i mnogi od njih
žele ostati i u drugoj smjeni. Inače, naš svakodnevni život pun je dinamike i rada. Ustajemo u pet. Diže se zastava, uređenje i umivanje, doručkujemo, pa u šest sati na posao. Oko 10 sati je užina, a u 13:05 vraćamo se sa radilišta. Sad već možete misliti, što biva dalje: ručamo, spavamo, igramo razne igre, čitamo štampu, slušamo predavanja, gledamo televizijske programe, dajemo političke informacije i tako dan prolazi, sve do povečerja, kada se spušta zastava.
— Kakovi su dosadašnji rezultati?!
— Na našoj dionici obavili smo onaj najteži posao, a to je prekopavanje starog puta sa prebacivanjem zemlje preko kanala. Sada na relaciji od 1.500 metara stavljamo kamenu podlogu, a jedan dobar dio je već nasut šljunkom i izvaljan, pri čemu nam pomaže i stručna radna snaga. Čete i brigadiri se takmiče među sobom. Do sada se kao najbolja pokazala prva četa na čelu s komandirom Jovom Cvetićem iz Tovarnika.
— A među brigadirima?
— Ima ih dosta, što se vidi iz naših dnevnih zapovjedi. Ipak možemo istaći Matu Štitića iz Šidskih Banovaca, koji kao najbolji brigadist, svakodnevno diže i spušta zastavu. Pa još pored njega: Federa Stupkina, Stojana Rogo
(trubač), Dušana Petrovića i Ljubomira Mirila, koji se čak razbolio kada je na radu pokušao preoteti prvenstvo Štitiću. I onda među drugaricama: Miru Miljković iz Lovasa, Saru Trbojević i Dušanku Ergić.
— A imamo i nešto posebno. Baš danas je omladinka Sara Trbojević, kao naš predstavnik i ujedno kao delegat ispred omladine vinkovačkog kotara, u sklopu delegacije omladine Hrvatske, otišla da drugu Titu prenese naše tople pozdrave za Njegov 67. rođendan.
I tako ova priča o brigadistima sa ceste Đeletovci-Tovarnik, bliži se svom svršetku. Prva smjena će uskoro napustiti logor. Vidjeli smo i osjetili snagu jedne združene mladosti. I znamo da
će mnogo od njih požaliti trasu u času rastanka.
Zabilježeno u naselju graditelja ceste Tovarnik-Đeletovci
Sedamdesetšest proljeća susrelo se se sa svibnjom na trasi njihovog puta Đeletovci-Tovarnik. Zato i naša priča počinje sa osunčanim osmjesima njih sedamdesetšestero.
... Mnogo se toga napisalo i mnogo je vremena prešlo otkako se bujica riječi pretvorila u plimu djela.
U središtu Ilače, ispod tri sivozelena
šatora, sada se ori pjesma prve smjene na radilištu. U nedogled oka prekapana se cesta spaja sa horizontom gomila kamenja, šljunka i nebrojnih kubika tople, tvrde ilovače — kao da dišu pod ognjenim kopljima sunca .. .
Mladost gradi put. Mladost će izgraditi put.
A počelo je 18. svibnja . .
* * *
— Zdravo, drugovi!
— Zdravo! Vidi, sigurno neki novinari. Ali nemate sreće — nigdje nikoga u štabu.
Četiri djevojke, od njih 23, stoje pred nama. U rukama im krupni zavežljaji.
— Zar baš nikoga nema?
Jedna se od njih osmjehuje.
— Evo, drugarice Olivere Stanković.
Ona je naš sekretar.
A sekretar se malo zbunio.
— Izvinite, mi smo pošle da operemo rublje. Ali možemo razgovarati.
Oko nas se već skupila grupa omladinaca.
U štabu smo vodili duži razgovor.
Odnekud se vratio i komandant, Jovica Teodorović.
— Pričajte nam nešto o vašam svakodnevnom životu.
— Kao što ste već čuli i vidjeli, u ovoj smjeni ima nas ukupno sedamdesetšest, a od toga 23 omladinke. To su djevojke i mladići s područja oroličke i tovarničke općine. Svi su oni zavoljeli ovaj put i mnogi od njih
žele ostati i u drugoj smjeni. Inače, naš svakodnevni život pun je dinamike i rada. Ustajemo u pet. Diže se zastava, uređenje i umivanje, doručkujemo, pa u šest sati na posao. Oko 10 sati je užina, a u 13:05 vraćamo se sa radilišta. Sad već možete misliti, što biva dalje: ručamo, spavamo, igramo razne igre, čitamo štampu, slušamo predavanja, gledamo televizijske programe, dajemo političke informacije i tako dan prolazi, sve do povečerja, kada se spušta zastava.
— Kakovi su dosadašnji rezultati?!
— Na našoj dionici obavili smo onaj najteži posao, a to je prekopavanje starog puta sa prebacivanjem zemlje preko kanala. Sada na relaciji od 1.500 metara stavljamo kamenu podlogu, a jedan dobar dio je već nasut šljunkom i izvaljan, pri čemu nam pomaže i stručna radna snaga. Čete i brigadiri se takmiče među sobom. Do sada se kao najbolja pokazala prva četa na čelu s komandirom Jovom Cvetićem iz Tovarnika.
— A među brigadirima?
— Ima ih dosta, što se vidi iz naših dnevnih zapovjedi. Ipak možemo istaći Matu Štitića iz Šidskih Banovaca, koji kao najbolji brigadist, svakodnevno diže i spušta zastavu. Pa još pored njega: Federa Stupkina, Stojana Rogo
(trubač), Dušana Petrovića i Ljubomira Mirila, koji se čak razbolio kada je na radu pokušao preoteti prvenstvo Štitiću. I onda među drugaricama: Miru Miljković iz Lovasa, Saru Trbojević i Dušanku Ergić.
— A imamo i nešto posebno. Baš danas je omladinka Sara Trbojević, kao naš predstavnik i ujedno kao delegat ispred omladine vinkovačkog kotara, u sklopu delegacije omladine Hrvatske, otišla da drugu Titu prenese naše tople pozdrave za Njegov 67. rođendan.
I tako ova priča o brigadistima sa ceste Đeletovci-Tovarnik, bliži se svom svršetku. Prva smjena će uskoro napustiti logor. Vidjeli smo i osjetili snagu jedne združene mladosti. I znamo da
će mnogo od njih požaliti trasu u času rastanka.
Nema komentara:
Objavi komentar