petak, 6. svibnja 2016.

Reportaža o selu 1967. (Vinkovački list 42/1967)

Dva neiskorištena projekta

Hrvatski dom u llači prije dvije-tri godine nešto je malo renoviran. U prednjim prostorijama Doma nalaze se dvije učionice Osnovne Škole (izuzev onih u staroj zgradi).
Dom je, kažu prilično iskorišten. Jedan privatnik jz Vukovara našao je računicu da jedamput tjedno u dvorani Doma prikazuje filmove, a nedjeljom se tamo redovito održavaju igranke. Prije, otprilike, mjesec dana Tompojevčani su u Domu dali veoma uspješnu priredbu.
Kulturno umjetnička skupina NK Sremac i aktiva SOJ također u Domu daje priredbe. Ista ta skupina daje priredbe i u susjednim selima, pa čak i onim udaljenijim. Skupila je oko četvrt milijuna starih dinara i tu će svotu, tvrde, utrošiti za neophodne potrebe.
 

DJEDA SE SJETIO KAD JE ŠKOLU VIDIO
Jedan llačan, kojega smo sreli prilikom kraćeg boravka u ovom mjestu, stao je s nama u blizini zgrade Osnovne škole. Pričali smo o svemu i svačemu, a kada je naš sugovornik bacio pogled na staru, trošnu, što bi rekli dotrajalu školsku zgradu, rekao je doslovno ovako:
— Moj djeda je išao u ovu školu. Otac također. I ja sam pohađao nastavu u toj školskoj zgradi. Vidite, sredovječan sam čovjek. Generacije se mijenjaju, a školska zgrada ostaje gotovo uvijek onakva kakva je bila i u vrijeme kada ju je moj djed pohađao.
— Ove riječi možete slobodno zabilježiti — rekao nam je predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Stjepan Filić. Mi smo bacili pare na izradu dva projekta za zgradu nove Osnovne škole. Međutim, od toga do sada ništa.


DA STVAR BUDE JOŠ BOLJA! Umjesto da se nađe izvjestan način kakvog-takvog popravka školske zgrade, desilo se nešto s čim Ilačani još uvijek prave šale. Naime, jedan je nastavnik skinuo dvorišnu kapiju škole i njezina vrata postavio preko kanala, tako da bi mogao sa ceste svoj automobil odvesti u školsko dvorište. lako od ovoga Ilačani prave šalu sigurno da je to više crni humor nego šala.


KNJIGE POSTOJE — ČITAONICE NEMA
Ilačani namjeravaju jedan dio Vatrogasnog doma preurediti za čitaonicu, informirani smo da oni za tu svrhu imaju jedan dio sredstavaa iz mjesnog samodoprinosa, a čekaju na participaciju iz općinskog budžeta. Kada ovi novci budu pristigli odmah će se prijeći na uređenje knjižnice i čitaonice. Knjige postoje, ali čitaonice nema. Ilačani imaju i društverji televizor, samo nemaju pogodnih prostorija gdje bi ga smjestili i gde bi on koristio mještanima.
 

SELU JE POTREBNA LIJEČNIČKA AMBULANTA
Mještani Ilače, ako žele na liječnički pregled, moraju otići u Ši’đske Banovce. Istina Sidski Banovci nisu mnogo uddljeni od ovog mjesta, aji kada je neko bolestan i taj put mu je predalek. U Sidskift Banovcima liječnik Medicinskog centra Vinkovci dolazi ponedjeljokm i četvrtkom.
— U ostale dane — vele Ilačani, mi se ne bi smjeli rdzboljeti. Uputnicu za specijalistu možemo dobiti samo u Šidskim Banovcima kod liječnika opće prakse. Inače, u Vinkovcima i Tovarniku, koji nam je još bliži od Vinkovaca, takvu uputnicu teško ćemo dobiti. Zato nam preostaje da se pobrinemo za vlastitu ambulantu i liječnika koji će nas u određene dane posjećivati.
 

BERBA DONEKLE PODBACILA
Vidjeli smo u llači gdje voze burad sa grožđem, što će reći bit će vina. Bit će ga, kažu, ali ne onoliko koliko smo očekivali. Mi smo proljetos u nekoliko mahova špricali vinograde protiv peronospore, ali su kiše svaki puta oprale naš trud. Tako sada očekujemo manji prinos grožđa, pa odgovarajući tome i vino, kao i rakije komovice.
Slično je i sa prinosom kukuruza, koji se uveliko bere. Bit će ga otprilike manje za oko 30 posto nego što se očekivalo po predviđanjima. Kod kukuruza i šećerne repe, koja je također nešto podbacila, u vrijeme zriobe nedostajalo je kišnih dana, što je upravo obratno bilo za vrijeme špricanja vinograda.
Usput moramo reći da se Ilačani žale na odbitak prilikom preuzimala šećerne repe na utovarnoj stanici u tom selu. Na zemlju, koja se zadržava na repi odbije se oko 12 posto. Ranijih godina, rekoše nam, taj odbitak ja iznosio svega oko 6 posto. Sada se s pravom pitaju koliko će postotak odbitka iznositi kada padnu kiše i kada blato bude još veće?
 

OPRAVDANA PRIMJEDBA
Nismo uspjeli sasvim provjeriti, ali smatramo da bi se mogli osloniti na informaciju koju smo dobili od nekoliko mještana Ilače. Cetvero-petero bilo ih je u društvu kada smo s njima razgovarali i svi oni su nam tvrdili da prodavaonica trgovačkog poduzeća Zvijezda u llači nije baš najbolje snabdjevena. Preko ovoga oni, tj. mještani, ne prelaze olako, a pogotovo preko razlike u cijenama. Samo jedan primjer: Utičnica u llači košta nešto preko 500 dinara, a u Vinkovcima malo vise od 300 starih dinara. Slično je i sa još nekoliko artikala. Razlika je očito nesrazmjerna i tko bi znao zbog čega je uopće do te razlike i došlo. Troškovi transporta ne mogu činiti toliku diferenciju u cijeni.


ILAČANI SU UVIJEK SNABDJEVENI S RIBOM
U Vinkovcima malo kojeg dana nema ribe. Bude je ali ne uvijek dovoljno. U llači pa i u okolnim mjestima ribe, ponajviše dunavske, možete naći svakoga dana. Donose je i to u dovoljnim količinama iz Sotina i iz drugih obližnjih mjesta kraj Dunava. Osim što su količine dovoljne, i raznovrsost ribe je velika. Vjerojatno bi se i Vinkovčani mogli efikasno povezati sa ribolovcima iz obližnjih mjesta uz Dunav i tako grad snabdjeti i ribom.
(a)


 

Nema komentara:

Objavi komentar