O našem kraju u knjizi Dr. Dušan J. Popović; "Srbi u Vojvodini"

Za ovaj sam post koristio knjigu dr. Dušana J. Popović "Srbi u Vojvodini, od najstarijih vremena do mira u Karlovcima (1699)". Fotografije nisu iz knjige, nego su pokupljene sa raznih strana.

Budući da ta knjiga opisuje prošlost našega područja (crveno omeđeno područje oko Ilače), pogotovo zato što je Sotin bio glavno naselje podunavskih kelta "Cornacates" (Kornakati), Cibalae (Vinkovci) su bili veliki grad i dali su 2 rimska cara (Valentijana i Valensa), te Sirmum (Sremska Mitrovica) koji je bio antički grad i jedna od četiri prijestonice Rimskog carstva. U njemu i okolini je rođeno devet rimskih careva (Trajan Decije, Aurelijan, Prob, Maksimijan, Hostilijan, Konstancije II i Gracijan), samo istraživanje povijesti našega sela i područja na kojemu se nalazi, apsolutno je nemoguće bez ovih okvira. 

Interesno područje istraživanja povijesti (Ilok-Vukovar-Vinkovci-Županja-Sr. Mitrovica-Ilok)

Pretpovijest

Prvobitno je cijeli Srijem bio prekriven slatkovodnim Panonskim ili Pontskim jezerom. Kada je ova voda kod Đerdapa (Željezne kapije) probila sebi otvor, nastalo je stvaranje današnjeg reljefa i rijeke su počele stvarati sebi korita.

Kada su ledenom pojasu Europe pripadali sjever Njemačke, sjever Francuske i Engleska, u našem je kraju bilo nešto manje hladno, tako da su u naše krajeve došli mamuti, vunasti nosorozi i irvasi. Najveličanstveniji je bio mamut. Bio je znatno krupniji od današnjeg slona, srodan indijskom, pokriven gustim i dugim krznom bakarne boje. Mamut je nestao prije 20.000-30.000 godina. U našem kraju, često se nalazio u Dunavu.

Paleolit

U takozvano diluvijalno doba čovjek je živio pod jako teškim uvjetima, okružen ledenjacima i sasvim drugom florom i faunom. Stanovao je u špiljama - zato ga zovu špiljskim čovjekom - a hranio se plodovima koje je pružala priroda. Čovjek se u to doba bavio lovom. Zemljodradnju i stočarstvo nije poznavao. Nije znao praviti tkanine, niti lončarstvo. Odijevao se kožom ubijenih životinja, a za oruđe je imao ono što mu je priroda pružala. Kao sjekiru, nož, čekić koristio je kosti ili kamen koji se lako lomio, ali ga nije klesao ni glačao, nego ga je samo malo dotjerivao.

Neolit

Neolitsko doba, trajalo je između 3000 i 2000 godine prije Krista. Čovjek je tada živio u zemunicama, pa i u primitivnim kolibama sagrađenim od pletera. Čovjek se tada počinje grupirati u naselja koja ponekad i utvrđuje. Neolitski čovjek postaje stočar i zemljoradnik. U ovo vrijeme kost i kremen glavni su material od kojeg pravi sebi oruđei oružje, ali kamen kleše i glača. Čovjek počinje praviti tkanine i baviti se lončarstvom.

Bakarno doba

U ovom dobu čovjek počinje taliti bakar, koji ima jako nisko talište. Počinju da se izrađuju razne stvari ne samo za domaću upotrebu, nego i za trgovinu. Predmeti su katkad izrađivani kalupima napravljenim od ilovače. Ovo doba trajalo je između 2000 i 1800 godine prije Krista. U ovo dobu nastaje Vučedolska kultura. Ona je krajni odbljesak neke alpske kulture. Kod nas je ova kultura dobila ime po Vučedolu, u vukovarskom polju. Bakar je u upotrebi bio samo za igle i ukrase. Značajniji je napredak ostvaren samo u lončarstvu.

Narodi do Rimskog doba - Iliri

Iliri su bili indogermani i bili su podjeljeni po plemenima kojima su na čelu bili nasljedni kraljevi. Za obranu od neprijatelja gradili su utvrde okruglog ili elipsastog oblika, koji su opasavali nasipima. Prvobitno su stanovali u pečinama. U šumovitim krajevima živjeli su u stanovima napravljenim od drveta, a u nizinama u zemunicama, međusobno udaljenim. Bili su neumjereni u jelu i piću. Uz to su bili prljavi, iako jako daroviti. Žene su im bile snažne, vrijedne i cijenjene. Katakada su načelu plemena stajale kraljice. Glavno zanimanjeim je bilo stočarstvo. Prerađivali su stočne proizvode, pravili odjeću, obuću, oruđe, oružje, lončarstvo i druge predmete za domaće potrebe. U krajevima bogatim rudama, bavili su se i rudarstvom. Vjerovali su razne bogove, zmajeve i vile. Nije poznato da li su imali svećenike. Mrtve su sahranjivali na grobljima, obično na uzvišenijim mjestima.

Narodi do Rimskog doba - Amantini i Breuci

Amantini su živjeli u gornjim dijelovima Srijema, a Breuci uz Savu, od Sremske Mitrovice prema zapadu. Breuci su bili jako značajno ilirsko pleme. Oni su bili na čelu ustanka protiv Rimljana 6. godine po Kristu. Čim su dignuli ustanak, odmah su krenuli na Sirmium (Sremska Mitrovica). Borba između Rimljana i Breuka bila je teška i puna natezanja. Vođe Breuka bili su Baton i Pines. Borba je trajala tri godine i na kraju su Iliri savladani. Breuci su pobijeđeni negdje u močvarnom kraju između Vuke, Drave i Save.

Narodi do Rimskog doba - Kelti

Kelti ili Gali, bili su Arijci srednjeg rasta, bijela kože, crvene duge kose, jako hvalisavi, rječiti i umješni imitatori. Muškarci su im nosili brkove. Oblačili su se u kratku tuniku, hlače i ogrtač upadljive boje. Puno su koristili lan i konoplju. Voljeli su ukrase i nakite, naročito metalne ogrlice. Oružje im se sastojalo od drvenog štita, brončane kacige i ne baš dugog mača. U vojoj obrani i taktici bili su slabi. Neuspjehe su teško podnosili i obično bi odmah klonuli. Kelti su više voljeli da žive po selima, nego u gradovima. U povijest su ušli jako rano, već u petom stoljeću prije Krista. Tada su bili najrasprostanjeniji narod u Europi. Živjeli su u plemenskim organizacijama. Na čelu plemena bili ispočetka kraljevi koji su za vrijeme ratova imali velika prava. Kasnije se umjesto kraljeva javljaju plemenske poglavice. Narod je imao neznatna prava. U obitelji su muževi raspolagali ženama i djecom. Svećenici sui m se zvali druidi. Druidi su u narodu bili jako moćni, ali položaj nije bio nasljedan. U isti mah oni su bili i sudci. Učenje druida bilo je izloženo u stihovima. Učili su da ljudi potjeću od Boga i vjerovali u besmrtnost duše. Poštovali su božanstva, ali i izvore, drveće i drugo. Bogovima su prinosli ljudske žrtve. Skordisci, koji su se nastanili u našim krajevima, klali su rimske zarobljenike te ih prinosli bogovima na žrtvu. Iz svoje domovine Galije (današnja Francuska) krenuli su, vjerojatno zbog prenaseljenosti i rasuli se po ogromnom prostranstvu od Britanskih otoka do Male Azije. Kelti su uglavnom nestali, ali su utjecali na formiranje nekih drugih naroda (Iraca, Engleza i drugih), a ponekih (kao Francuza) bitno. Tragovi Kelta svakako su sačuvani u toponomastici i krvi naroda zemalja u kojoj su nekada živjeli. Od njih su dobili svoje ima Lugdunum (London), Lugdunum (Lyon), Singidunum (Beograd), …. Kod naših predaka riječ -DUNUM se pretvorila u izraz -DIN. Skordisci su se najduže zadržali u Srijemu i u njegovoj blizini, gdje i danas neka naselja nose imena koja završavaju na -DIN (Bršadin, Varadin, . . . , te Tordinci, itd).

Rimljani

Godine 13. prije Krista i 6. godine po Kristu u Srijemu je buknuo ustanak Amantina protiv Rimljana. U II i III stoljeću Srijem je bio poprište borbi raznih suparnika za carsku vlast. U Srijemu su proglašeni za careve uzurpatori Ingenus i Regalijan. Godine 314. pobijedio je kod Cibala (Vinkovci) car Konstantin Veliki svoga suparnika Licinija. Poslije poraza se Licinije sklonio u Sirmium (Sremska Mitrovica), ondje uzeo ženu, sina i blago, prešao preko mosta i potom zapovjedio dag a poruše. Godine 374. provalili su u Ilirik Kvadi i opustošili Srijem, ali Sirmum nisu ni pokušali da osvoje, jer je bio dobro utvrđen bedemima, kulama s rovovima. Pri podjeli Rimski imperije, do tada kao dio Ilirika, u sastavu Zapadnog Rimskog Carstva, Srijem je dodijeljen Bizantu, odnosno istočno rimskom caru Teodoziju Velikom. Do kraja IV stoljeća činio je Srijem posebnu provinciju tzv. Donju Panoniju (Pannonia Secunda). Oko godine 400. pripadao je prefekturi Italiji, a dijecezi Iliriku. Rimljani su u Srijemu, ako graničnoj oblasti, držali duž Dunava svoje posade. Kod nas su sjedišta posada bili Cuccium (Ilok), Cornacum (Sotin), Teutoburgium (Dalj). Njihove posade sastojale su se od pješaka i konjanika. Rječna flota imala je stanice u Mursi (Osijek), Sirmiumu (Sremska Mitrovica). Važnija naselja u unutrašnjosti  bila su Cibalae (Vinkovci), …

Doba seobe naroda

Seoba naroda započela je pokretom Huna iz Azije, germanskih plemena sa sjeverozapada i slavenski naroda sa sjeveroistoka. Kao jako važna pogranična oblast, Srijem je od podijele Rimskog carstva puno stradao od raznih barbarskih naroda. 

Pred kraj V stoljeća bio je poprište borbi između Gota, Gepida i Huna. Grad Sirmium (Sremska Mitrovica) prvi je puta stradao 448. godine kada su ga Huni zauzeli i spalili, a stanovništvo dobrim dijelom poklali. Pošto je Sirmium tako pao u Hunske ruke, prefektura Srijem pala je pod Istočne Gote. Istočni Goti držali su Srijem jako kratko. Oni su ubrzo (473. godine) odselili u Trakiju (Donju Meziju), a tada su Srijem zauzeli Gepidi. Kada su se 478/478 Istočni Goti pod svojim kraljem Teodorihom Velikim (493-526) krenuli iz Donje Mezije u Italiju, došlo je kod Sirmiuma do oružanog sukoba u kojem su Gepidi pobjeđeni. Istočni Goti su tada nastavili put u Italiju., Srijem je ostao u posjedu Gepida, ali ne za dugo. Da bi lakše branili svoju državu, Istočni Goti su 504. godine ponovno zauzeli Srijem i istjerali Gepide iz Srijema. Tada je Teodorih obnovio Sirmium, no Istočni Goti ga nisu dugo držali. Srijem nakon toga više nije imao mira, prelazio je iz ruke u ruku. Naročito je puno prevrata bilo u VI stoljeću. 

Godine 512. nastanio je bizantski car Anastazije u Srijemu pleme Herkule, pogranične Germane iz Skandinavije, jako hrabre ratnike. Za vrijeme cara Justinijana oni su živjeli oko Sirmiuma. Poslije smrti cara Justinijana preselili su se na Brener na granicu Italije. 

Srijem je ponovno pripao Gepidima, pod kojima je, sa Sirmiumom, postao političko i vojno središte Gepidske države. Odnosi Gepida i Bizanta nisu uvijek bili dobri. Godine 551. krenulo je na Gepide, da ih kazne, pet bizantski vojskovođa, ali je stigao samo jedan, ostali su zbog neke pobune morali da se zadrže u Makedoniji. Godine 552. sklopili su Gepidi sa Bizantom ugovor u vječnom prijateljstvu. Kada su Avari na poziv Langobarda krenuli na Gepidsku državu, Gepidi su se obratili Bizantu za pomoć, ali bez uspjeha. Avari su tada u zajedništvu sa Langobardima srušili Gepidsku džavu. Langobardi su prešli u Italiju i nastanili suse u dolini rijeke Po, koja je po njima dobila ime Langobardija. 

Budući da je Srijem bio u vlasti Bizanta, Avari su od njega tražili da im preda Sirmium, obečavši da će pustiti vojsku i stanovnike da odu kamo žele i ponesu sa sobom sve pokretnosti. Bizantski car Tiberije II je odbio ovaj zahtjev sa motivacijom da su Gepidi bili stanovnici, a ne gospodari Srijema. Nezadovoljni ovakvim odgovorom, Avari provaljuju u Srijem i opsjedaju Sirmium. Poslije duže opsade pošlo za je Bizantu za rukom da 573. (ili 574.) privole Avare da odustanu od opsade uz godišnju odštetu od 80.000 zlatnika. Međutim, mir nije dugo trajao. Godine 579. krenuo je kan Bajan sa vojskom i ponovno opsjednuo Sirmium. Opsada je trajala tri godine. Kako se ni posada ni stanovništvu nije moglo pomoći, posebno zbog gladi među stanovništvom i posadom došao je Sirmum u kritičan položaj. Kada je car saznao da grad više ne može izdržati, ovlastio je zapovjednika grada da ga preda. Ali ovom prilikom uvjeti su bili teži i posada i stanovništvu bilo je dopušteno da napuste grad, a stanovnicima da ponesu samo jedan ogrtač i ništa više. Godinu dana kasnije požar je potpuno uništio Sirmium, barbari nisu znali kako da suzbiju požar pa su ga napustili. Bizant je morao isplatiti zaostali danak od tri godine, ukupno 240.000 zlatnika. Pad Sirmiuma predstavlja pad antike u ovim krajevima. 

Sirmium (Sremska Mitrovica) u rimsko doba

Padom Sirmiuma Bizant je izgubio svoje najjače vojno utvrđenje na sjeveru. Put u središte države, bio je otvoren barbarima. Srijem koji je pod Rimljanima bio jako plodan i dobro naseljen, sada je opustio. Srijem je ostao pod Avarima sve do propsati njihove države 796. godine. Od tada se nalazio pod Francuzima (uspomena na Franke se nalazi u imenu Fruške Gore, jer je narod Franke nazivao Fruzima). 

Godine 832. Srijem osvajaju Bugari, a pod njima ostaje sve do smrti buraskog cara Simeona (927. godine). 

Jugoistočna Europa oko 960. godine

Po Simeonovoj smrti, Srijem zauzimaju Mađari, ali makedonskom caru Samuilu uspijeva da ga preotme. Kada je Bizant srušio Samuilovu državu, on zauzima Srijem. Poslije bitke kod Manzikerta (1071.), a za vrijeme meteža koji su nastali u Bizantu za vrijeme borbi za prijestolje, uspjeli su Mađari zauzeti Srijem. 

U drugoj polovici XII stoljeća Srijem je bio ponovno poprište borbi između Bizanta i Mađarske. U ljeto 1164. osvojili su ga Bizantinci. U proljeće 1166. krenula je mađarska vojska pod zapovjedništvom palatina Dionizija u Srijem da ga ponovno zauzme. Došlo je do bitke u kojoj je bizantska vojska pod zapovjedništvom Mihaila Gavrasa i Mihalia Varnasa potučena. Već slijedeće godine prodrla je u Srijem Bizantska vojska pod Kontostrefanom, potukla Mađare i tako osvetila raniji poraz. Srijem je još jednom, ali na kratko vrijeme (1167-1180) potpao pod Bizant, da bi potom definitivno pripao Mađarima.

Križarski Ratovi

Godina 1096. prošlo je puno vojski kroz naš kraj u Prvi Križarski Rat. Prošle su postrojbe kneza Gotjea, pustinjaka Petra iz Amijena. U kasnu jesen prešla je preko voh krajeva i glavnina vojske od oko 80.000 ljudi pod zapovjedništvom Gotfrida od Bologne. Ove postrojbe, budući da im ishrana nije bila organizirana, bile su prava napast za zemlje kroz koje su prolazile. 

Petar Pustinjak pokazuje križarima put za Jeruzalem.

Godine 1147. prošla je pod carem Konradom III ogromna vojska od 15.000 pješaka i 70.000 vitezova koji su išli u II Križarski Rat. 

Godine 1189. održao je car Friedrich Barbarossa u Beogradu javno suđenje onima koji su pri prolazu kroz Mađarsku izvršili zločine.