Ilački leksikon - slovo Ž

žabokrečina - zeljasta končasta alga (Zannichellia palustris) iz porodice žabokrečina (Potamogetonaceae), gusto se širi na ustajalim vodama; žabokrijek

žagriva - kopriva, korovska biljka, ljekovita u ishrani ali u dodiru sa kožom mjesto ožari i dugo bolno peče

žbica - jedna od metalnih ili drvenih prečki koje povezuju osovinu kotača s naplacima

žburanje - pijenje vode ili koje druge tekućine u velikim količinama.

ždera – osoba koja se često opija, ne bira piće, čašu ili flašu, pa se dogodi u brzini da nategne ocat ili varikinu

Žebić - izumrlo ilačko prezime. Žebićevi su živjeli u skretničarskoj kući uz prugu. Kada god smo se iz Vinkovaca približavali željezničkoj stanici u Ilači, odlazili bi u zadnji vagon, kako bi izašli iz vlaka kod Žebića i tako si prikratili put do kuće. Jedino sam ondje u ogradu vidio zmiju riđovku.

željeznica - je odigrala značajnu ulogu u razvoju sela Ilača. Prva željeznička pruga kroz Ilaču, na dionici Vinkovci–Sremska Mitrovica, puštena je u promet 7. listopada 1891. godine, no selo tada nije imalo vlastitu stanicu; mještani su koristili stanicu u obližnjem Tovarniku.

Godine 1912., 21. listopada, otvorena je pruga Vukovar–Šid–Sremska Rača, koja je prolazila kroz Ilaču. Tom prilikom, selo je dobilo vlastitu željezničku stanicu. Tijekom planiranja izgradnje stanice, dio hrvatskog stanovništva protivio se projektu zbog straha od požara koje bi lokomotive mogle izazvati te mogućeg uznemiravanja stoke. Unatoč tome, na inicijativu njemačkih članova općinskog vijeća, stanica je izgrađena. Više o otvaranju pruge pročitajte OVDJE

Tijekom Prvog svjetskog rata, željeznička stanica u Ilači imala je nekoliko upravitelja: Ivana Robotku (1914.–1915.), Jozsefa Reisingera (1916.) i Karolyja Gregusa (1917.–1918.).

Ilačka stanica 1960-ih godina

U razdoblju Drugog svjetskog rata, željeznička pruga i stanica u Ilači bile su meta partizanskih napada. Primjerice, 19. listopada 1943. godine, između Ilače i Šidskih Banovaca, partizani su minirali njemački brzi vlak, pri čemu su lokomotiva i nekoliko vagona izbačeni iz tračnica, a neprijatelj je pretrpio značajne gubitke.

Nakon rata, željeznička pruga Vukovar–Ilača postupno je izgubila na važnosti. Promet putnika i robe na toj dionici obustavljen je 1. srpnja 1966. godine, a pruga je ukinuta za putnički promet. Postojala je mogućnost da dio pruge od Starog Vukovara do Srijemskih Čakovaca ostane kao industrijski kolosijek za potrebe lokalnih poduzeća. ​

Omiljena zabava nedjeljom, bila je odlazak na nogometnu utakmicu, preko pruge.

Elektrifikacija pruge Beograd–Zagreb, koja prolazi kroz Ilaču, završena je 31. svibnja 1970. godine, čime je omogućena električna vuča vlakova na tom pravcu.

željeznička stanica - u selu je otvorena 21. listopada 1912. godine, kada se otvara pruga Vukovar-Ilača-Rača. Tada selo dobija zgradu stanice. Zgrada stanice je devastirana u Domovinskome ratu, a potpuno porušena 30. kolovoza 2008. godine. Danas postoji samo stajalište na pružnom prijelazu.

ženski Petko - pogrdno, muška osoba, osobito dječak koja se ponaša poput djevojčice, koja se igra sa djevojčicama ili se igra sa ženskim igračkama.

žersej - vrsta kvalitetnog materijala - štofa za žensku odjeću

žgadija - pacovi, miševi, grupa ološa

žganci - kukuruzni i bijeli

Žgela - ilačko prezime

žig - kao i svako selo, i naše je imalo svoje žigove. Kolekciju žigova, pogledajte OVDJE

Žigman - izumrlo ilačko prezime.

živina - domaće pernate životinje; živad, perad

Živković - ilačko prezime

žmire - vrsta dečije igre u kojoj jedan od učesnika žmureći sačekuje da se drugi sakriju pa ih zatim traži.

župa - (grčki jezik: paroikia - stanovati blizu) ili župna zajednica, najmanja je upravna jedinica u kršćanskim crkvama. Tradicijski označava zajednicu vjernika koja živi na određenom području unutar biskupije. Svaka župa ima župnika kao vlastitoga upravitelja i vlastitu, mjesnu crkvu. Godine 1697. tovarnički franjevci pripajaju Ilaču kao filijalu svoje župe. Ilača ostaje filijala sve do 1941. godine, kada postaje samostalna župa.

Župna crkva - ​ Crkva sv. Jakova Apostola se prvi puta spominje u selu  davne 1738. godine. U Kanonskoj vizitaciji iz te godine je upisano kako je crkva izgrađena od pruća, omazana blatom i pokrivena slamom. Godine 1744. crkvena zgrada izgara uslijed udara groma. Slijedeći spomen je 1754. godine u crkvenim knjigama zabilježena je drvena crkva posvećena svetom Jakovu, a svi stanovnici sela bili su rimokatolici. Izgradnja današnje zidane crkve započela je 1763. godine i trajala je do 1781. godine. Crkva je građena u neoromaničkom stilu, prepoznatljivom po masivnim zidovima, polukružnim lukovima i bačvastim svodovima.

Ilača je do 1941. godine bila filijala župe Tovarnik. Dana 28. kolovoza te godine, Biskupski ordinarijat u Đakovu donio je odluku kojom se Ilača proglašava samostalnom župom, a 1. listopada 1941. župni ured započeo je s radom.

Tijekom Domovinskog rata, župna crkva i župni dom bili su devastirani i opljačkani. Nakon povratka iz progonstva, zajednica je obnovila crkvu i druge sakralne objekte. Danas župa broji oko 800 vjernika katolika, a uz redovite pastoralne aktivnosti, značajnu ulogu ima i Svetište Gospe Ilačke, poznato po "Gospinoj vodici".

župna crkva 1940., 1997., i dvije slike nakon povratka u selo

žutokljunac – momčić, neiskusan a misli da puno zna, tura nos tamo di netreba

žvajznuti - udariti, mlatnuti, lupiti, tresnuti.

žvaknuti - pojesti nešto s nogu na brzinu

žvala - infekcija u kutu čovječjih usta

žvalavljenje - pretjerano i napadno ljubljenje ili dosadno pričanje; žvalonja

žvale - dio konjskog pribora što se stavlja u usta konju

konjske žvale 

Ilački leksikon - slovo Z

zabasati - izgubiti se

zabiberiti – podvaliti, lukavo doskočiti, oštetiti i omalovažiti ogovaranjem

zablenuti – upiljiti, zagledati se dugo i bez trepćanja

zadivaniti se - zapričati se

Zadruga - nema više poljoprivredne zadruge u selu.  

zgrada zadruge iz vremena dok je bila zadruga

zafrkancija - šala

zaguljen – čovek nezgodne naravi, prgav, na svoju ruku

zakerati – prigovarati na sve i svašta, biti cepidlaka

zakrpa – nekada se odeća popravljala, i na rupe zašivale zakrpe, sa šivatkom i koncem i niko se nije rugao i primećivao.

zaksutra - za tri dana, dan iza prekosutra, naksutra

zalaufat se - (njemački jezik: laufen – trčati) – zatrčati se

zalupan – tvrdoglav, nedokazan

zamandaliti - zatvoriti

zapećak  - zadnji deo peći, topao ćošak do odžaka;

zaperak – suvišna grana na biljkama

zapreg - dio ženske narodne nošnje, pregača

zastava - svaka država, imala je svoju zastavu. Na našem području se u zadnjih 125 godina promjenilo šest zastava. Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, NDH, Socijalistička Jugoslavija, Republika Hrvatska i zastava pobunjenih srba, Na slici ispod je zastava Njemačkog Rajha na kući Michaela Nellera iz 1943. godine (danas kuća Josipa Gelemanović - Radićeva 58).  To bi onda bila sedma zastava u zadnjih 125 godina.

kuća Michaela Nellera, slikano 1943. godine

zaukati – zavitlati ili uhvatiti zalet.

zauška – vrsta nezgodno plasiranog šamara po ušima, od čega po sata zuji u ušima i slabo se čuje šta drugi divane

zaušnjaci - bolna bolest, natečenost lica kod ušiju. Djeca ih lako podnose, ali je posebno loša za muškarce ako je dobiju u zreloj dobi.  

zazubice – želja, potreba za: hranom, pićem, cigaretama ili lepim životom

zdila - zdjela

zdipiti – ukrasti na brzinu, maznuti u prolazu

Zečević - ilačko prezime

zepe – kućne šlape, obično krpene

zepe

zeru - malo

zidnjak – krpeni ukras za zid

zidnjaci sa porukama su bili dio naše svakodnevice

ziher – sigurno (nemački) ; ziheraš-oprezan čovek, onaj koji ne rizikuje

zihernadla, ziherica – spajalica dva dijela iste odjeće kada otpadne dugme ili se rašije

Zimmermann - izumrlo prezime ilačkih Nijemaca. Zimmermanni su u selo doselili iz Bačke Palanke (Srbija).

zipka – kolijevka

zjakati - gubiti vrijeme, dangubiti

zjale - nepostojeći proizvod

zlatara - dio narodne nošnje kojom su snaše(povezivale) glavu,nosile su zlataru dok one ne postanu svekrve

zločin - najteže kazneno djelo (npr. ubojstvo, veleizdaja i sl.) [zločin protiv čovječnosti]; zločinstvo. Nama su u sjećanju ostali zločini učinjeni 8.12.1944. godine kada su seoski partizani izabrali petoro ljudi i streljali ih,  te nakon pada sela 24.9.1991. godine, kada su činjeni grupni i pojedinačni zločini.

zrikav - škiljav

zubača - korov

zuluf – zalizak kose ili duža brada kraj ušiju

Zvijezda - ime trgovine koja je bila u selu do 1991. godine. Nalazila se na mjestu današnje “Boso” trgovine.

zvizniti - udariti,odalamiti

zvona - posveta novih zvona na svetištu je bila 4. srpnja 2015. godine, na Prvu Subotu.

nova zvona je blagoslovio đakovački nadbiskup Marin Srakić

zvono - sa ilačkog svetišta, pronađeno je 2007. godinem, nakon dojave iz Beograda.

zvrkan - onaj koji je malo ćaknut.

zvrndati - bazati nasumice, gledati nasumice(unaokolo), ili pak, bezvezno govoriti

Ilački leksikon - slova W-X-Y

Wiedermann - izumrlo prezime ilačkih Nijemaca. U selo su doselili iz Parabuća (Ratkovo u Srbiji). Kuća im je bila na mjestu nekadašnje kuće Mate Hajmburgera (danas mjesto gdje se gradi dječji vrtić). Drugi Wiedermani su bili u Nazorovoj ulici na današnjim brojevima  75.,  77. i 95. Potomci ilačkih Wiedermanna danas žive u Njemačkoj, Kanadi, Brazilu i SAD-u.

u sredini Maria Wiedermann sa svojim sinovima, kćerima i unučadi

Wilchelm - izumrlo prezime ilačkih Nijemaca. U selo su doselili iz Čonoplje (Srbija). Živjeli su u ulici Matije Gupca (današnji broj 53). Potomci Wilchelma danas žive u Entre Riosu u Brazilu.

Vršidba pšenice u obitelji Wilchelm, 1939. godine.
Čovjek sa vrećom na ramenu je Antun Lepand (Lefant)

Winkler - izumrlo prezime ilačkih Nijemaca. U selo su doselili iz Bačke Palanke (Srbija). Živjeli su u današnjoj ulici Vladimira Nazora na mjestu gdje je bila kuća Steve Milković (kućni broj 13). Drugi Winkleri su živjeli u Nazorovoj ulici na mjestu današnje kuće Ignaca (Nace) Richarda. Winkleri su imali i gostionicu (Gasthaus), na današnjem kućnom broju 22 (gdje je danas pekara). Potomci Winklera danas žive u Njemačkoj, Austriji i Brazilu.

gostionica Josefa Winklera snimljena 1925. godine. 

Wist - izumrlo prezime ilačkih Nijemaca. U selo su doselili iz Parabuća (Ratkovo u Srbiji). Živjeli su u ulici Matije Gupca, na mjestu gdje je danas kuća Slavice Adašević. Potomci Wistova danas žive u SAD-u.

kuća Antona Wist, slikana 1940. godine

Xaverius, Franciscus - ili Franjo Ksaverski je podosta često ilačko ime. Franjo Ksaverski je katolički zaštitnik od reznih epidemija. Pretpostavljam da su djeca koja su nosila to ime, rođena u vrijeme nekih epidemija, pa su dobila ime sveca zaštitnika kako bi poživjela. Budući da u devetneastom stoljeću baš i nije bilo pravila čitanja latinskih imena, znalo je doći do zabuna. Ilačko prezime Živković, pisalo se kao Xivkovich, tako se pisalo i ime Xaverius. Budući da onaj tko je prevodio ime na standardni jezik, a ne znajući  tko je bio Franjo Ksaverski, jednostavno je Xivkovich postalo Živković, a Xaverius postalo Žaverius ili Žaverije. Tako da ako imate nekoga u obiteljskoj povijesti sa imenom Žaverije ili Žaverija, znate njegovo pravo ime.  Osim Franje Ksaverskog, djeca su dobijala imena Ivan Nepomuk, Ivan Krstitelj ili Antun Padovanski.

13.4.1835. - rođenje; skroz desno piše: Franciscus Xaverius Antolovich  .

11.2.1863. - smrt; Franciscus Žaverius Antolović (Xaverius je postalo Žaverius)

Ilački leksikon - slovo V

vabiti - mamiti, dozivati

vagaš - trag, usjek u blatu na kolskom putu,

vagir - dio zaprežnih kola, na koji se preže konj.

vagir

vagonsko naselje - za vrijeme progonstva, neki su od naših suseljana živjeli u vagonskim naseljima u Vinkovcima i Ivankovu. U Vinkovcima je bio Mijo Bačić, a u Ivankovu Oliva Hajošević i Matija Balić (“Morava”).

pokojna Oliva Hajošević ispred vagonskog naselja u Ivankovu

vajat - prostorija u okviru kuće, malo ukopana (3-4 basamka), u njemu je bilo svašta: krumpira, luka, slanine, rakije, vina … Zimi nije mrzlo a ljeti se hladile ljubenice i dinje

valjušak - obična, sita i brza hrana, tijesto od: vode, jaja i brašna koje se kida rukom na veće komade i stavlja u paprikaš

valov - posuda iz koje jede i pije stoka, sada izrađena obično od betona  ili lima, a  nekada od izdubljenog  drva

vangla - velika metalna posuda sa dvije drške-ušice u kojoj se mogu umijesiti krofne za čopor dece, spremiti salate za cijelu mobu

varen - skuhan

Vargić, Vladimir - nekadašnji ilački svećenik od 1959. do 1960. godine. Rođen je u Đakovu 1. rujna 1933. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1958. godine. Nakon Ilače odlazi na službu u Golubince. Umro je 12. svibnja 1979. u župi Schierwaldenrath u biskupiji Aachen u Njemačkoj.

Vladimir Vargić

varjača - kuhača

vatrogasci - ilačko dobrovoljno vatrogasno društvo, postojalo je do rata, ako se ne varam.

zastavica ilačkog DVD-a

Varžić, Josip - ilački svećenik od 1960. do 1964. godine. Rođen je 3. travnja 1935. godine u Koški. Za svećenika je zaređen 6. ožujka 1960. godine u Đakovu. Nakon Ilače odlazi na službu u Čeminac. Umro je 1. lipnja 2008., a sahranjen je na groblju u Čemincu.

Josip Varžić

vazda - uvijek,stalno,nepromjenjeno

veker - budilnik, mehanički sa dva zvona na njemu

Velika Gospa - proslava blagdana Velike Gospe je najvažniji događaj u godišnjem rasporedu hodočašća. Najvažnija je uočnica blagdana. Nekada je, navečer, između dvije svete mise bilo kino na zidu svetišta. Davali su se religiozni filmovi. Ljudi su nosili sve za noćenje na otvorenom. Danas je situacija malo drugačija, ali i dalje blagdan ima svoj veličnstven čar. Na videu ispod je snimak kako je to bilo 1987. godine.

Velma - trgovina mješovitom robom, koju je držao Mića Malin.

veresija - neplaćanje robe i usluga odmah, već poslije nekog dogovorenog vremena, preteča je današnjeg „odloženog plaćanja“ ili „plaćanja na poček“. Zbog čestih prijevara u dućanima i bircuzima stajala je okačena velika tabla sa natpisom: „Čast svakome, veresija nikome !“

verige - lanci općenito, lanci na ognjištu na kojima visi kotlić ili bakrač

veš korpa - košara u koju se odlaže prljavo rublje prije pranja

veš lonac - veliki limeni novac u kojemu se nekada iskuhavao veš (ili rublje)

veš lonac

vezenka - su rubine koje sadrže vodoravne ili pak okomite stupove vezene pamučnim koncem ili vunom u crvenoj, crnoj, tamnoplavoj ili bijeloj boji. Nosile su se najčešće na mise i to u korizmi.

vezenka

Vidaček - ilačko prezime

Vidaković - ilačko prezime

Vidović - izumrlo ilačko prezime

vihor - ljetnji vjetar, blagi kovitlac, što podiže u krug i vis prašinu, suho lišće i slamu na šoru.

vikler - uvijač za kosu

vijati - jurcati, tražiti, juriti za onim „ko bega“

vija - dječja igra. Danas se zove “lovica”

vijati grah - nekada se grah čistio na vjetroviti dan na način da se uzelo malo graha u rešeto i čekalo se da vjetar počne puhati. Kada počne puhati, tada se prosipa grah u neku posudu ispod, a vjetar odnosi pljevu. Na taj način se grah “vijao”.

Vijesnik Đakovačko-Osiječke nadbiskupije - glasnik naše Nadbiskupije. Puno se u njemu piše i pisalo o Ilači. Župni izvjestitelji u listu su; Marija Dević, Jasmin Budinski i Kristijan Posavac, Danijela Kuveždić r. Martinović i župnici.

viklovi - letva uvaljana u žuto blato, pljevu i slamu , koja se redala između greda na plafonu i tako dobijala topla tavanica . Danas su to čvrste ali hladne, monte i fert gredice

viksa - specijalna krema za mazanje i zaštitu kožne obuće, jakog mirisa, koja kada se osuši, drugom četkom dobro uglanca do visokog sjaja

Vinkovačka TV - lokalna televizija koja puno izvještava o našem selu i događajima u njemu.

Vinkovačke jeseni - međunarodna manifestacija na kojoj naš KUD “Matija Gubec” nastupa od prvih “Jeseni”.

Vinkovačke novosti - ili Vinkovački List, su novine koje su jako puno pisale i pišu o našem selu. Za samostalnu pretragu podataka u starim brojevima, pogledajte OVDJE

vitraj - ili vitraž (francuski jezik: vitrail) je posebnim načinom oslikano staklo, najčešće na crkvenim prozorima, povezano olovnim okvirićima. U obije naše crkve, nalaze se vitraji; u župnoj crkvi sv. Jakova apostola nalazi se pet vitraja koji podsjećaju na slike koje su nekada krasile župnu crkvu, a na svetištu su četiri vitraja sa prikazima iz života Majke Božje.

vitraji u župnoj crkvi

vitraji na svetištu

Vlackić - izumrlo ilačko prezime

Vlaović, Manda - iz Slakovaca. Nekada je bila učiteljica u osnovnoj školi u selu. Rođena je 1944. godine, a umrla 2021.

Vlaović Manda

Vodica - ilački naziv za svetište Gospe Ilačke.

Vodica, 1960-ih godina

Volarić - izumrlo ilačko prezime.

voz - proširena seljačka kola natovarena do gore, veličine manje kuće, prevoze  slamu, djetelinu ili snopove kukurzovine sa njive, iza kućne avlije, u guvno;  vozidba – prevoženje i smještanje ljetine

vozna karta - karta za vlak, koja se nekada prodavala na željezničkoj stanici u selu.

lijevo: karta za vlak sa prvog putovanja u selo nakon okupacije (15.8.1997.) 
desno: stare karte za vlak iz doba Jugoslavije

vranac - konj crne dlake

vrelo - izvor. Na starim kartama, vidljiva su brojna vrela. Najpoznatije vrelo je Čordašica, koje je izviralo između Strossmayerove i ulice Matije Gubec.

Karta sela iz 1781-1783. godine na kojoj se vide razna vrela u i oko sela.
U podlozi se vidi sadašnji izgled sela.

vreteno - u tekstilstvu i rukotvorstvu, je alatka za ručno predenje kratkih vlakana (vune, kudjelje, lana, pamuka) u čvrstu dugačku nit (pređa).

vreteno

vriža - dio biljke, kojim se biljka pridžava za podlogu, na primjer loza od krastavaca, ljubenice ili bundeve

vrpa - hrpa,gomila

vrpoljiti - biti nemiran, nemati mira

vršalica - velik i kompliciran stroj za odvajanje zrna žita iz klasja. Postupak se zove vršidba, što je bio prvorazredni događaj u selu i kući domaćina, jer je učestvovala mnogobrojna moba i rodbina, a žito se lagerovalo u ambare. Ljetne vršidbe su bile najljepši dani i za mnogobrojnu djecu koja su pratila vršalicu po cijelom selu .

vršalica u okolici Vinkovaca 1950. godine

Vukovar - geografski i prometno, Ilača je povezana s gradom Vukovarom, koji je županijsko središte. Osim administrativne i teritorijalne povezanosti, između Vukovara i Ilače postoji i povijesna i kulturna veza – stanovnici Ilače su također osjetili posljedice Domovinskog rata, a mnogi su bili povezani s događanjima u i oko Vukovara 1991. godine. U obrani Vukovara, poginuo je Zoran Svitlanović, a Pero Perić je ranjen. Ilački zet Ivica Horvat je ubijen nakon pada Vukovara, na Ovčari.

Također, Vukovar i Ilača dijele i sličnu slavonsku kulturnu baštinu, a stanovništvo tih područja često surađuje u društvenim, vjerskim i gospodarskim aktivnostima.

Vukovarsko-srijemska Županija - Početkom 1990-ih, s raspadom Jugoslavije i uspostavom neovisne Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija postaje jedno od ključnih mjesta ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.). Grad Vukovar postao je simbol hrvatskog otpora nakon tromjesečne opsade i razaranja od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Nakon pada grada u studenom 1991., uslijedili su masovni zločini, uključujući Ovčaru, što je ostavilo duboke rane u regiji.

Tijekom rata, velik dio županije bio je pod okupacijom. Stanovništvo je bilo raseljeno, a infrastruktura uništena. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (1996.–1998.) kroz Erdutski sporazum, područje je postupno vraćeno pod hrvatsku vlast i započeo je proces obnove i povratka prognanika.

U poratnim godinama, županija se suočavala s izazovima poput gospodarske tranzicije, nezaposlenosti, te demografskog pada zbog iseljavanja, posebno mladih. Ipak, kroz različite državne i EU projekte, ulagalo se u obnovu infrastrukture, poljoprivredu i obrazovanje.

Danas, Vukovarsko-srijemska županija nosi snažan identitet temeljen na ratnom stradanju, ali i bogatoj kulturno-povijesnoj baštini. I dalje je u procesu društvene i ekonomske revitalizacije, uz poseban fokus na pomirenje, suživot i razvoj.

Vulić - ilačko prezime

Vulić, Mijo - dugogodišnji ilački ugostitelj.  Svi smo ga znali pod nadimkom “Miško”. Rođen 1938., a umro je 2021. godine.

Ilački leksikon - slovo U

uborak - ili oborak je drvena posuda kružnog oblika, načinjena od brijesta. Na sastavu je spojena čavlima u dva reda. Dno je također pričvršćeno čavlima, a nazivalo se “zašiveno” ili “zadnito”dno. Vanjski obod oborka je uglađen, a na unutrašnjem su vidljivi utori koje su načinili vršci “šajtova”, naprave kojom se savija drvo.

uborak

učkur - vrpca kojom se vezuju gaće; gaćnik

ufrćkati – sitno uviti kosu

ugursuz – (turski jezik: uǧursuz - nesretan, koban) - onaj koji donosi nesreću; nesretnik, zlosretnik, pehist ili nevaljao, zao, opak čovjek

uhvatiti šturu – bježati, pobjeći, obično kad se bježi iz tuđeg vinograda ili voća

Ujaković - izumrlo ilačko prezime. Ujakovići su u Ilaču doselili sa Ivanaca.

ujer`o – ukrivo, kada nešto nepravilno stoji: nakrivljeno drvo, kuća

ukebati – uhvatiti

Ukrajinci - dvije žene sa svojom djecom su se u Ilaču doselile iz Ukrajine. Jedna se vratila, a druga je još uvijek ovdje u Ilači

ular – (turski jezik: yular) - dio opreme u štali koji se stavlja konju na glavu, zatim vezuje kroz alku na zidu, a to se radi da nebi šetao i pravio štetu

ular

ulica - u našem selu postoji sedam ulica. Vladimira Nazora, Stjepana Radića, Josipa Jurja Strossmayera, Matije Antuna Reljković, Matije Gupac, Ljudevita Gaja i Frankopanska.  Tek odnedavno su ulice počele dobijati imena u selu. Nekada je postojao samo kučni broj, npr. Ilača 75 je bila adresa moje kuće nekadašnjim brojanjem. Postojali su brojevi od 1 do 193.

ulica S. Radića 1965. godine (otprilike, jer još nije bilo asfalta)

uloviti zeca – ostati trudna

umeljati se – umazati se

uniđo – uzvik kojim se tjeraju svinje

unterciger – (njemački jezik: Unterzeug) - duge muške gaće

upicaniti se - dotjerati se,srediti se

uprtiti - staviti teret na leđa prethodno svezan konopcem za prćenje

uriktat se - lijepo se obući, urediti se

usaftat se - usmrdjeti se usljed znojenja

uspala – uobražena osoba

uspaliti se – praviti se važan; uspaljenko

usukati se - smršati toliko da odjeća visi kao na strašilu

Ušljebrka - izumrlo ilačko prezime

uštekat - uključiti, osobito uključiti u struju.

uštirkati se - urediti se

ušur - naknada u naturi za uslugu preradbe određenoga proizvoda; npr. udio brašna koji mlinar dobije za uslugu mljevenja žita u mlinu.

utuviti - naučiti,zapamtiti

utvaj - seoski ili općinski  pašnjak, koji se obično nalazio van sela

uvijača - vrsta pite od savijena tijesta; savijača, gužvara, gibanica, štrudla.

uvijača sa orasima i cimetom

uvrate - područje na kraju njive na kojem ne uspjevaju dobro usjevi, jer se na njemu okreće traktor.

uzengije – metalni obruči vise pored sedla koji služe jahaču da spretnije uzjaše

uzengije

uzica – vezivo, koje uvijek treba imati u džepu, služi za povezivanje snopa kukuruzovine, bale slame ili sijena , privremeno može pridržati gaće ili nešto drugo dok se ne nađe pravo riješenje. 

uzverati – uspenjati, popeti se na visoko drvo

Užarević - izumrlo ilačko prezime. Užarevići su živjeli na kraju Strossmayerove ulice.