Hrvatski dijalektološki zbornik 11 (1999.)
UDK 811.163.42’282.3366
Izvorni znanstveni članak
Rukopis primljen 9. 9. 1997.
Prihvaćen za tisak 15. 6. 1998.
Ljiljana KOLENIĆ - Pedagoški
fakultet u Osijeku
MORFOLOŠKO-TVORBENE
OSOBINE ILAČKOGA GOVORA U OKVIRU SLAVONSKOGA DIJALEKTA
Članak govori o morfološkim osobinama govora mjesta Ilače.
Trenutačno su Ilačani prognanici. Ilača se nalazi jugoistočno od Vinkovaca, u
istočnom dijelu slavonske Posavine. Nastoji se pokazati kako po jezičnim
osobinama, osobito morfološkim, taj mjesni govor možemo uvrstiti u govore
posavskoga pod- dijalekta slavonskoga dijalekta.
Mjesto Ilača nalazi se
jugoistočno od Vinkovaca. S dijalektološkoga stajališta to mjesto ne možemo
ucrtati na zemljovid jer su stanovnici Ilače u progonstvu. Njihov sam govor
proučavala u prognaničkom naselju Blace u Rokovcima kraj Vinkovaca, tridesetak
kilometara od Ilače. Prije izgradnje prognaničkoga naselja bili su po ostalim
dijelovima Hrvatske i neki u inozemstvu. Tako je i s drugim prognaničkim i
prognanim govorima istočne Hrvatske.
Sada su Ilačani blizu
»najljepšega sela što postoji« (kako oni kažu), osjeća se trenutak povratka.
Nadati se da će se do objelodanjivanja ovoga članka Ilačani vratiti svojim
domovima.
Ilača pripada govorima
slavonskoga dijalekta. Međutim, taj je govor još uvijek nedovoljno istražen,
nije mu posvećena dovoljna znanstvena pozornost. Upravo zato posvajali su ga
srpski dijalektolozi uvršćujući ga u tzv. “šumadijsko- vojvođanski dijalekt”.
Međutim, ako poznajemo hrvatsku dijalektologiju, na osnovi činjenica i
podataka, možemo dokazati da je ovaj govor jedan od govora slavonskoga
dijalekta sa svim njegovim osobinama.
Stjepan Ivšić, opisujući govore
slavonske Posavine, kao osnovno obilježje ‘"posavskoga” govora spominje
uporabu osobitoga naglaska (~). Autor je tri mjeseca obilazio od sela do sela,
obišao je cijelo “ravno Posavlje”, zalazio u sva mjesta gdje je čuo zavinuti
naglasak (~), ušao dublje u središnju Slavoniju udaljujući se mjestimice od
Save. Mnoge osobine koje Stjepan Ivšić navodi za posavski govor možemo
proširiti na cijeli slavonski dijalekt, odnosno, govore koji se obično zovu
“šokačkima”. Ilačani za sebe kažu da su Hrvati Šokci, što bi govorilo u prilog
pripadnosti slavonskom dijalektu. Slavonskim se dijalektom osim u slavonskoj
Posavini govori i u slavonskoj Podravini, središnjem istočnom dijelu Slavonije
oko Našica, Đakova, Vinkovaca te u središnjem zapadnom dijelu oko Požege.
Srednji dio Slavonije zapadno od Orahovice govori novoštokavski. Slavonskim se
dijalektom još govori u hrvatskom dijelu Baranje. Izvan granica Republike
Hrvatske slavonskim se dijalektom govori u manjem dijelu posavske
sjeveroistočne Bosne, u zapadnobačkom Podunavlju, te u nekoliko sela na
mađarskoj granici uz Dravu.
Ilačani tvrde da su ih okolna
mjesta prepoznavala upravo po jednoj jezičnoj osobini. Ovo je mjesto poznato po
prodaji lubenica. Tako jedna govornica kaže: »Kad smo po selima nosili prodavat
(tj. lubenice, Lj. K.), oni kažu u Otoku: Kad mi čujemo Ijubenica, onda mi
izlazimo van, a kad viču lubenica, mi nećemo izić van.«
Stjepan Ivšić u posavski govor
ne uvršćuje ilački govor. To znači da ga u Ilači nije zabilježio ili nije bio u
njoj. Ovdje bih željela pokazati da i govor mjesta Ilače imade dosta osobina
koje su tipične za posavski govor, odnosno slavonski dijalekt.
1. Naglasak
Zavinuti naglasak ili akut (~)
doista se u ilačkom govoru ne čuje često, ali se ipak javlja. Na posljednjem se
slogu zavinuti naglasak rjeđe čuje. Međutim, djelomice se zadržao na srednjem
slogu, a u malom broju riječi i na prvom slogu: poveze, dariva, šlingani,
urodu, sveze, svetinje, ispričaj, ponjavci, papke, kršće, uživamo, ogradi,
povezat, izać, ić. Zavinuti se naglasak najviše sačuvao u prezentu glagola
i u infinitivu.
Možemo reći da je za ilački
govor tipična novija akcentuacija prema akcenatskoj klasifikaciji Milana
Moguša. Novija je hrvatska akcentuacija ona u kojoj je došlo do djelomičnoga
pomicanja naglasnoga mjesta. Novija hrvatska akcentuacija uz čuvanje zavinutoga
naglaska svojestvena je većini govora slavonskoga dijalekta.
2. Refleks jata
Refleks jata u ovim je govorima
uglavnom ikavski, premda se osjeća jak utjecaj hrvatskoga književnoga jezika,
tj. jekavštine, ali i vojvođanske ekavštine. Može se ipak reći da je osnovni
refleks jata ikavski, odnosno, dugi i kratki jat daju i: Stipo, fili ‘htjeli’,
likovita voda, izličio, Nimci, uvik, mliko, dica, diver, odilo, čili,
vidili, trim, crip, pivalo se, mirili su.
Neke riječi mogu se čuti od
istoga govornika s različitim refleksima jata: nedilja i nedelja,
diver i djever. Uočava se dosta velika nedosljednost i nesigurnost u
izgovoru refleksa jata u mnogih govornika.
Ikavski su govori slavonskoga
dijalekta u zapadnom i istočnom dijelu slavonske Posavine. Ilača se nalazi u
istočnom dijelu slavonske Posavine pa u tom smislu možemo govoriti o bliskosti
s posavskim govorom, odnosno slavonskim dijalektom. Posavski govori jugozapadno
od Vinkovaca, koji su prostorno također blizu ilačkom govoru, jesu ekavski.
Osim u posavskim govorima
slavonskoga dijalekta, ikavski se još u štokavaca govori u novoštokavskim
govorima Dalmatinske zagore i Like, u zapadnoj Hercegovini, u zapadnoj,
sjeverozapadnoj i srednjoj Bosni...
Ikavskih govora imade i u
čakavskom narječju na zapadu i jugu Istre, na »otocima južnije od Pašmana, a na
kopnu južnije od Zadra«.
3. Gubljenje glasa h
Kao i posavski govor, i ilački
govor ne poznaje glasa h. On se izgubio (njiovi ‘njihov’, oće,
/pet kila/ ora, odma, /puno/gra), zamijenio s j (,snaja, njija ‘njih’),
zamijenio s v kuva. Nepostojanje glasa h obilježje je
većine štokavskih govora.
4. Stezanje
U glagolskom pridjevu radnom m.
r. ao se steže u o: mogo, probo, lajo, otpado. Tako je i u
posavskom govoru.
5. L NA KRAJU SLOGA
L u glag. prid. rad. uvijek prelazi u o, a tako
je i u posavskom govoru: nosio, poginio, dobio.
L u imenica i pridjeva na kraju sloga obično ne prelazi
u o, a tako je i u posavskom govoru: stol, kisel. Ipak,
zabilježila sam pet i po, a ista osoba rekla je stonjak i stolnjak.
6. Skupine *skj i *stj
Riječi sa starim skupinama *stj
i *skj i novima nastalim nakon gubitka poluglasa često se čuju na št:
proštenište, ali imade zabilježeno i kršće (po njivi). U govorima
slavonskoga dijalekta stare skupine *stj i *skj daju šć, ali se
osjeti i jak prodor štakavizama.
7. Disimilacija
U ilačkom sam govoru
zabilježila disimilaciju u primjerima: blagosovit, orman.
Sve ove fonološke osobine
govore da ilački govor imade dosta istovjetnosti sa slavonskim dijalektom.
Ovdje se želi pokazati da u morfološkom i tvorbenom pogledu slavonski dijalekt
i ilački govor također pokazuju podudaranja.
8. Morfologija
Ako promatramo samo osobiti
naglasak (~), možemo reći da ilački govor pripada rubnim govorima slavonskoga
dijalekta jer se taj akcent u njemu nije u potpunosti izgubio. S obzirom na
oblike ilački govor još više pokazuje pripadnost slavonskom dijalektu.
Imenice
U N mn. imenica m. r. obično se
ne provodi sibilarizacija: jeziki, papki. Tako je i u posavskom govoru.
Stjepan Ivšić piše: »Guturali k i g ne prelaze kadšto u c i s ispred
i, na pr.: jastuki (Brod), pocjeki (mjesto podsjeci,
pragovi, Gorjani), šljiviki (Viškovci), otarki, papki, rođaki (Retkovci).«
Imenice ženskoga roda često u L
jd. ne provode sibilarizaciju: (na glavnoj) prugi, (na) nogi,
Majki Bozijoj. U Ivšićevu je posavskom govoru isto tako: »Guturali se u
dat. i lok. sing. ispred -i (-e) ne mijenjaju, te se govori na pr.: u
ruki ili ruke, na nogi ili noge.«
U imenica muškoga roda
zabilježila sam neke osobitosti u množinskim padežima koje se podudaraju s
onima u posavskome govoru. U G mn. čest je nastavak -i, poglavito u imenima
mjesta (toponimima): (iz.) Ilinci, (iz) Vinkovci, (od) Banovci, (iz) Tompojevci.
Tako je i u posavskom govoru: »Spomenuo sam već (u &-u 46. a) da su
genitivi pl. na -i u posavskom govoru češći nego u književnom jeziku. U
istočnom su dijelu posavskoga govora česti genitivi pl. na -i od mjesnih imena
na -ci, na pr.: (iz) Karlovci (Stitar), (iz) Komljetinci (Komljetinci),
(iz) Nimci (Đeletovci), (iz) Vinkovci (Gradište).« Ilača se
nalazi u istočnom dijelu Slavonije, a vidimo da se i po ovoj osobini može
uvrstiti u posavski govor, odnosno slavonski dijalekt.
Nastavak -i u G mn.
muškoga roda javlja se kao čest nastavak i u drugim štokavskim dijalektima.
Zanimljivo je da je on »u dijelu govora čakavskoga narječja generalno
usustavljen u G pl. muškoga roda«.
Zamjenice
Ilački govor imade zajedničke
osobine s posavskim govorom, odnosno slavonskim dijalektom i s obzirom na
zamjenice. Tako u Gmn. i Amn. zamjenice oni u ilačkom govoru čujemo njija:
njija (troje), (mi smo došli do) njija, (kod) njija. U Današnjem
posavskom govoru isto bilježi i Stjepan Ivšić: »Mjesto njih u gen.
pl. govori se često njija (Batrina, Laze, Stupnik, Dubočac, Sibinj,
Brod, Zadubravlje i drugdje. - Tako se govori njija i za ak. pl., na pr.
krož njija (Prnjavor), pozovite njija (Zdenci).« U A mn. se
zamjenica oni može čuti i kao nje: (zove) nje (na večeru), (u mali
curica, u) nje (se plelo). U Današnjem posavskom govoru Stjepana
Ivšića čitamo: »Mjesto njih govori se ak. pl. i nje (Štitar, Županja
i drugdje).«
Pridjevne zamjenice i pridjevi
na -akav u ilačkom govoru imadu dočetak -aki: svakaki, taki, kaki, nikaki.
Isto je i u posavskom govoru: »Često se govori: taki, ovaki, onaki i
dr. mjesto -akav.«
Glagoli
U ilačkom govoru infmitiv završava
bez krajnjega i: zapisat, darivat, udat, povezat, rodit, ić, izać, proć, doć,
naić, kazat. Tako je i u posavskom govoru: »Krajnje -i u -ti i u -ći
obično otpada, na pr.: ubost (ubost). dojt ili doć, zaklet i
t. d.«
Infinitiv glagola donijeti,
odnijeti u ilačkom govoru glasi donit, odnit, ali je ista osoba
rekla i donet, odnet. Stjepan Ivšić zapisuje u Današnjem posavskom
govoru: »Mjesto nesti govori se samo -nit ili -net, na
pr. donit ili donet, odnit ili odnet i dr.«
U ilačkom govoru čest je
nastavak -u u 3.1. mn. prezenta onih glagola koji u 1. 1. jd.
imadu nastavak -im: pravu, pokupu, mislu, odmoru, pripremu, nakupii, uvatu.
Tako je i u posavskom govoru: »U 3.1. pl. dolazi često -u mjesto -e.«
Ilačani mogu za 3.1. jd. prezenta niječnoga oblika glagola biti
reći i nije i ni: (to se kod nas) nije (pravilo), ni (bilo da
neko nema), (ako) ni (vrućina, onda...), (ne bi bilo naše Domovine da) ni
(Gospa pomogla). Stjepan je Ivšić zabilježio u Posavskom govoru: »Mjesto
nije govori se često ni«
Glagolski pridjev radni od glagola otići glasi ošo,
ošla, ošlo, ošli, ošle, ošla. U posavskom je govoru isto tako: »Mjesto otišao
govori se gdjegdje ošo (na pr.: ošo Drežnik i oćo Živike),
a u istočnom dijelu oso (na pr.: ošli Siškovci, ošla Gradište,
ošli su Bošnjaci, ošlo je Otok i dr.).« Kako se ilački govor
nalazi u istočnom dijelu posavskoga govora, vidimo da se i po ovoj osobini
uklapa u posavski govor, tj. slavonski dijalekt
Željela bih upozoriti na jednu tipičnu ilačku osobinu (u
odnosu na ostale posavske govore) koja je vrlo prepoznatljiva, a odnosi se na
red riječi u izricanju perfekta u 3.1. jd., kada se uz glagol javlja
zamjenica se. Uglavnom se u ilačkom govoru ne ispušta oblik spone je,
nego se ona ostavlja, a iza nje dolazi zamjenica se: (onda) je se
gledalo (di je veći imetak, tamo) je se išlo, (tu) je se (sve) pjevalo, pucalo
je se, (nemilo) je se pucalo, radilo je se (dosta), (to) je se uzimalo... Stjepan
Ivšić zabilježio je takav red riječi samo u mjestu Magića Mali: »Mjesto se
je zabilježio sam jedan put je se: sad je se misec svršil
(Magića mala).«
9. Prilozi
Zabilježila sam tipične slavonske priloge mjesta: odsvakale,
kuć, jedared, drukće.
10. Tvorba
U tvorbi riječi valja upozoriti na složenice u kojima prvi dio
ostaje nepromijenjen, a drugi se sklanja: bab-Seka, bab-Seke; bab-Ana,
bab-Ane. Ove su tvorbene sveze tipične za slavonski dijalekt. Bilježe ih,
primjerice, Božidar Finka i Antun Šojat u hrvatskim ekavskim govorima
jugozapadno od Vinkovaca.
Iz ovoga možemo zaključiti da ilački govor, premda se do sada
nije uvršćivao u govore slavonskoga dijalekta, imade većinu bitnih obilježja
slavonskoga dijalekta. Akut (~) se, doduše, sada rijetko čuje, ali morfološke i
tvorbene osobine govore u prilog tomu da je govor mjesta Ilače govor koji
pripada slavonskom dijalektu. Dakle, ilački govor uvršćujemo u štokavsko
narječje, slavonski dijalekt, posavski poddijalekt, istočnoposavsku skupinu
govora.
Nema komentara:
Objavi komentar