Knjižica o Gospi Ilačkoj povodom 150. obljetnice ukazanja
Svetište Gospe na Vodici u Ilači nama je Hrvatima isto što i Francuzima lurdsko, a korijeni su mu u 1865. godini.
Autor: Laudato/I.J.S Photo: Udruga dr. Ante Starčević petak, 30. siječnja 2015. u 13:28 
Stoga smo o stopedesetoj obljetnici Gospina ukazanja i Svetišta odlučili objaviti knjižicu koja će biti zanimljiva i djeci i odraslima, a istodobno i bogata točnim podatcima kako bi i mladima i starijima bila i zanimljiva i poučna.
Književnica Sonja Tomić zamislila je novelu koja donosi sjećanja djevojke i njezine mame na povijest Ilače, život u njoj prije Domovinskog rata, na izbjeglištvo i povratak. Kroz pripovijedanje glavnog lika, tj. djevojke, čitatelj će u potpunosti doživjeti i Svetište, i ukazanje, kao i predratna i ratana zbivanja u Ilači, Tovarniku, ponešto i u Vukovaru.
Slijedi mali dio novele koji odgovara činjenicama, po sjećanju djevojčine majke:
„Na nedjelju Glušnicu, 2. travnja 1865. godine u cik zore tridesetsedmogodišnji Petar Lazin istjerao je svinje na sokak, kroz koji se moglo stići u Nijemce. Silno se začudio kad je vidio kako je zemlja mokra. Bilo je prerano da netko od susjeda vodom zalije put, mislio je i radoznalost ga je ponukala da prvo prstom, a onda i štapom raskapa mokru zemlju. Još se više začudio kad je shvatio da iz rupice koju je prokopao počinje izvirati bistri mlaz debljine palca. Nije u tom dijelu sela nikad bilo izvora, znao je, ali svojim je očima sada gledao vrutak. Kako to objasniti? Pozvao je svoja tri susjeda. No ni Antun Ambrušević, ni Luka Ajošević ni Ivan Lakić nisu imali volje izlaziti iz kuća zbog nekakve neobičnosti. Ipak nisu uspjeli odoljeti Petrovu upornom nagovaranju pa su izišli i nisu se mogli dovoljno načuditi nevjerojatnoj pojavi. Donijeli su motiku i počeli kopati. Voda je potekla još snažnije. A kad su se o podne vratili misari iz Sotina i Tovarnika, kolni se put već pretvorio u jezerce. Nakon nekoliko dana mladi je Đuka Ambrušević s ukućanima dovukao hrpu dasaka i počeo ograđivati izvor. Radoznalim je susjedima povjerio da mu je to Gospa zapovjedila.
U snu ju je vidio s bijelom krunom na glavi, odjevenu u modro i bijelo. Na lijevoj je ruci držala malenog Isusa. Naložila je Đuki da vrutak ogradi jer je njezin i ne treba postati pojilom stoci. Mladić se od straha probudio. Ali Gospin je lik i na javi bio tu. Sad je momak navukao pokrivač preko glave. Mislio je da će nestati viđenja bude li malo čekao.
No čim se otkrio, Gospa je i opet bila pred njim. Onda se osmjelio pa ustao. Pružio je ruke, ali je sada viđenje iščeznulo. Ljudi su s poštovanjem prilaziri izvoru ograđenu poput bunara. Ubrzo su ga prozvali 'Gospinom vodicom'“.
Knjižica će ugledati svijetlost dana ovoga proljeća, i to u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika koja je 2010. godine producirala višestruko nagrađivani dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića „Draga Gospa Ilačka“.
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković
Književnica Sonja Tomić zamislila je novelu koja donosi sjećanja djevojke i njezine mame na povijest Ilače, život u njoj prije Domovinskog rata, na izbjeglištvo i povratak. Kroz pripovijedanje glavnog lika, tj. djevojke, čitatelj će u potpunosti doživjeti i Svetište, i ukazanje, kao i predratna i ratana zbivanja u Ilači, Tovarniku, ponešto i u Vukovaru.
Slijedi mali dio novele koji odgovara činjenicama, po sjećanju djevojčine majke:
„Na nedjelju Glušnicu, 2. travnja 1865. godine u cik zore tridesetsedmogodišnji Petar Lazin istjerao je svinje na sokak, kroz koji se moglo stići u Nijemce. Silno se začudio kad je vidio kako je zemlja mokra. Bilo je prerano da netko od susjeda vodom zalije put, mislio je i radoznalost ga je ponukala da prvo prstom, a onda i štapom raskapa mokru zemlju. Još se više začudio kad je shvatio da iz rupice koju je prokopao počinje izvirati bistri mlaz debljine palca. Nije u tom dijelu sela nikad bilo izvora, znao je, ali svojim je očima sada gledao vrutak. Kako to objasniti? Pozvao je svoja tri susjeda. No ni Antun Ambrušević, ni Luka Ajošević ni Ivan Lakić nisu imali volje izlaziti iz kuća zbog nekakve neobičnosti. Ipak nisu uspjeli odoljeti Petrovu upornom nagovaranju pa su izišli i nisu se mogli dovoljno načuditi nevjerojatnoj pojavi. Donijeli su motiku i počeli kopati. Voda je potekla još snažnije. A kad su se o podne vratili misari iz Sotina i Tovarnika, kolni se put već pretvorio u jezerce. Nakon nekoliko dana mladi je Đuka Ambrušević s ukućanima dovukao hrpu dasaka i počeo ograđivati izvor. Radoznalim je susjedima povjerio da mu je to Gospa zapovjedila.
U snu ju je vidio s bijelom krunom na glavi, odjevenu u modro i bijelo. Na lijevoj je ruci držala malenog Isusa. Naložila je Đuki da vrutak ogradi jer je njezin i ne treba postati pojilom stoci. Mladić se od straha probudio. Ali Gospin je lik i na javi bio tu. Sad je momak navukao pokrivač preko glave. Mislio je da će nestati viđenja bude li malo čekao.
No čim se otkrio, Gospa je i opet bila pred njim. Onda se osmjelio pa ustao. Pružio je ruke, ali je sada viđenje iščeznulo. Ljudi su s poštovanjem prilaziri izvoru ograđenu poput bunara. Ubrzo su ga prozvali 'Gospinom vodicom'“.
Knjižica će ugledati svijetlost dana ovoga proljeća, i to u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika koja je 2010. godine producirala višestruko nagrađivani dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića „Draga Gospa Ilačka“.
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković
Nema komentara:
Objavi komentar